Romeo Jozak javio nam se iz Saudijske Arabije. Riyad se ovih dana prži na 45 stupnjeva, a tamo je Jozak preuzeo funkciju pri Ministarstvu sporta u kojem će biti zadužen za njihovu nogometnu strategiju sljedeće dvije godine. Najlogičniji ulazak u priču bio je onaj s Dinamom i Legijom u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Jozak je, podsjetimo, vodio poljsku momčad.
– To je bio moj prvi klub u kojem sam radio kao prvi trener. Bile su prisutne velike emocije i nije bilo vremena za prilagodbu. No, dobro smo krenuli u polusezonu, završili na prvom mjestu, odradili transfere... No, s ovim iskustvom neke stvari sada bih napravio drukčije, mudrije. No, bila je to prekrasna životna priča. Bili smo prvi kada sam preuzeo klub i kada sam otišao. Mislim da smo napravili iskorak – počeo je pripovijedati Jozak.
Navijači su posebna priča Legije. Jozakovi igrači svojedobno su bili izloženi i fizičkim prijetnjama i napadima...
– Jako su nezgodni. Imaju imidž onih koji se vole fizički obračunavati. Imali smo neugodno iskustvo s njima nakon što smo izgubili utakmicu s Lechom koju je vodio Nenad Bjelica. Navijači su jako utjecajni u klubu. Kada odluče dovesti ili otpustiti trenera, naprave to preko Twittera i društvenih mreža i najčešće to provedu do kraja. Jako su osjetljivi na klub. Ja sam to dobro osjetio. Kada se pobjeđuje, sve je dobro, ali ako ne pobjeđuješ... To je jedna od najjačih navijačkih skupina u Europi po utjecaju na klub, nema dvojbe. Poznati su po spektakularnim koreografijama.
Povukao je Jozak zgodnu paralelu između Dinama i Legije...
– Oni imaju prednost kad govorimo o igri brojki. Poljaka ima deset puta više i naravno da Legia ima veći tržišni i marketinški potencijal. Financijski su jaki i pravno uređeni po američkom konceptu. Tamo je ugovor sveto pismo i Legia taj marketinški kapacitet maksimalno iskorištava. Primjerice, Chicago je, poslije Varšave, grad u kojem ima najviše Poljaka. Baš zbog takvog koncepta, Legia je napravila veliki marketinški iskorak i Dinamo to ne može pratiti. Zbog veličine tržišta to je tako. HNL se jako diže u svakom smislu, no Ekstraklasa je mala Bundesliga u kojoj je Legia vodeći klub. Ima tu dobrih klubova s novim i lijepim stadionima. Kada smo igrali s Wislom iz Krakova, te utakmica ne bi se posramile ozbiljne europske lige. Kod njih je najveći problem što je rad s mladima na niskoj razini. Često sam bio predavač u Poljskoj za njihov savez, Legia tako malo napreduje u akademiji. Ja sam i zbog toga bio tamo. No, za takav iskorak potrebne su godine rada. Kad sam bio prvi trener, nisam imao previše vremena baviti se omladinskom školom.
Jozak nije gledao prvi sraz Dinama i Legije, no ističe:
– Bio sam zauzet obavezama u Arabiji, no čitao sam izvješća i pogledao najvažnije detalje prvog susreta. Dinamo je načelno bio bolji. Uvjeren sam da je Dinamo jači i, kada treba, uvijek je pravi. Zadnje dvije-tri godine ima momčad na okupu, što se dugo nije dogodilo. To je veliko iskustvo. Neovisno o stadionu i navijačima, Dinamovi igrači nisu klinci i znaju igrati važne utakmice. Naravno, sezona je tek počela, igrači su odmah s Eura krenuli u nove pripreme i to nije lagano. Normalno je da Dinamo ima lošije faze i to nije lagano poštimati. Dinamo će sigurno rasti kako sezona bude odmicala. Ako modri budu na pravoj razini, pobijedit će u uzvratnoj utakmici – ističe Jozak.
Može li poljska momčad nečim iznenaditi?
– Jedino čime bi mogli iznenaditi, eventualno je jači ritam. Legia to zna napraviti. Jer, Legia je u tom smislu dosta jaka. Tu bi Dinamo mogao imati problema. No, ako Dinamo spusti navijače da sjednu i ako poljski igrači ne budu ''našpanani'', bit će sve u redu. Stadion je akustičan i ako bude pun, ne znam kakve su regule zbog korone, bit će to stvarno pakleno ozračje. To sam osjetio na jednoj utakmici protiv Gornika Zabrze kada su prekidali utakmicu svakih petnaestak minuta. Naravno, nikada se ne zna u kojem smjeru može otići utakmica, no objektivno gledajući, Dinamo je dva koplja ispred Legije – naglasio je Jozak.
Sve je bilo spremno za ostanak u HNS-u, no karte su se drukčije promiješale.
– Naravno da mi je žao što nisam ostao. Tu sam funkciju (tehnički direktor reprezentacije, nap. a.) obnašao četiri godine i znam da neće biti lagano raditi taj posao novom direktoru. Kod nas je jako teško raditi takvu vrstu posla, posebice zbog specifičnih međuljudskih odnosa. Mala smo zemlja, svatko svakog zna, i svatko ima igrača za reprezentaciju. Treba biti jako mudar da zadržiš kontinuitet. Jako mi je drago zbog novog tehničkog direktora (Stipe Pletikosa, nap. a.), želim cijeloj ekipi puno uspjeha. Saudijci su bili preuporni, prekonkretni i preizdašni... Imponiralo mi je što su me htjeli u njihovu ministarstvu sporta. No, Hrvatskoj nikada neću kazati zbogom. Planiram jednog dana biti dio HNS-a na najvišoj razini. Mislim da mogu pomoći. Napravit ću sve da se to i dogodi. Ekipa koja je došla imat će jako mnogo posla jer je naša A reprezentacija silazna putanja. Ljudi će vrlo brzo postati svjesni te činjenice. Imamo potencijala u mladoj vrsti, no kada govorimo o maksimalnom iskorištavanju naših resursa, velika većina ozbiljnih nogometnih sila vozi u petoj, a mi u trećoj brzini. Da me netko krivo ne razumije, Hrvatskoj želim sve najbolje...
Prokomentirao je i smjenu Davora Šukera.
– Dobro je da su se karte promiješale, ne zbog toga što ja nisam imao nekakvu spektakularnu relaciju sa Šukerom, već zbog toga što se vođenje saveza uljuljalo u jednoumlje. Govorim to jer znam stvari iznutra. Sigurno će nova ekipa krenuti ambiciozno. Nenormalno je da nismo više iskoristili drugo mjesto u Rusiji i da se nije napravio stadion. To se moglo lijevom rukom. Na tom imidžu i ja sam dobio posao u Kuvajtu. Mogli smo prodavati konobare i kuhare, ne podcjenjujem nikoga, a kamoli trenere i igrače... Malo se iskoristila ta priča. Nadam se da će ova struktura prepoznati poslovnu perspektivu našeg nogometnog brenda.
U Riyadu je Jozak ovih dana dogovarao detalje posla koji ga očekuje...
– Kroz kampove i najrazličitije programe zadužen sam za razvoj njihovih najtalentiranijih igrača. Cilj je da u budućnosti postanu konkurentniji u odnosu na ostatak svijeta.
Bila je to, dakle, ponuda koja se ne odbija?
– U ovom poslu konkurencija je velika, a zbog korone općenito je ponuda dosta pala. Ovu ponudu zaista nisam mogao odbiti...
Moći ćete sada opet lobirati i za naše stručnjake?
– Naravno. Bit će mjesta za sve dobre ljude. Uostalom, dovodio sam ih i u Dinamo, savez, Legiju, kuvajtsku reprezentaciju... To planiram i sada. Gurat ću naše ljude isključivo prema kompetenciji i kvaliteti.
Saudijski nogomet zadnjih godina je u ekspanziji...
– Jako mnogo ulažu. Cilj je napraviti iskorak. U Aziji su u vrhu, ali žele uloviti i priključak s Europom. Onako kako ga je Katar pokušao uloviti. Imaju dobru profesionalnu ligu, mentalitet i kvalitetne resurse za još veće stvari...
Zanimljivo, Jozakova baza bit će u Španjolskoj?
– Tamo se održava većina tih kampova, pokraj Barcelone. No, putovat ću zapravo po cijeloj Europi. Stvarno ta priča zvuči pomalo bajkovito. Vjerujem da ću sve to uspjeti posložiti.
Prije odlaska u Arabiju, Jozak se vratio iz SAD-a. Tamo je pokrenuo posao s vlastitom nogometnom akademijom, odnosno klubom Columbus Blast.
– Tamo nogomet jako raste. Sve više je djece koja su uključena u taj sport. Chicago i Ohio u ovom trenutku možda su najdalje otišli. Ohio ima 11 milijuna stanovnika i tamo sam u završetku priprema za gradnju nogometnog centra. Oni su za nekoliko godina domaćini SP-a i tamo postoje talenti i ulažu jako puno. Možda su malo prekasno krenuli sa sistematizacijom treninga i sve je još u povojima. Mi smo u Ohiou krenuli s klincima od sedam godina i prva smo akademija koja je krenula s tako mladim uzrastima. Treneri su ozbiljni i ambicija mi je napraviti franšizu i proširiti se na cijeli američki kontinent. Dok me nema, posao vode moji ljudi koje sam zaposlio. Neće proći još dugo i uskoro će se utakmice Lige prvaka igrati u SAD-u. Jer u njihov MLS odlazi sve više igrača koji su u naponu snage, a ne na zalasku karijere kako je to bilo zadnjih godina. Amerika će uskoro postati važno nogometno tržište.
Koliko je bilo teško organizirati takvu poslovnu priču na američkom kontinentu?
– Ne postoji država na svijetu u kojoj je lakše organizirati poslovnu priču. Administrativno stvari su tako jednostavne. Od kupnje kluba, kredita, sve se napravi za petnaest minuta ako si na pravoj adresi. Ljudi koji u Americi ne uspiju, samo su netalentirani ili nemotivirani. Svi koji imalo žele, mogu napraviti velike stvari. Američki san tako je lagano dohvatljiv. Njihov sustav daje ti mogućnosti, banke ti pomažu, ali ako pokušaš izigrati njihove zakone, onda su nemilosrdni. Ali ljudima to i ne treba, jer legalnim i čistim putem možeš napraviti sve što poželiš. Naravno, ako si dovoljno uporan. Kod nas ljudi imaju izokrenutu predodžbu, no stvari nisu takve...
A što našem nogometnom sustavu najviše treba?
– Nedostaje nam reda... Mi smo se, u nogometnom smislu, često znali podsmjehivati Austrijancima ili Švicarcima, a pogledajte kako su oni izgledali na nedavnom Euru. Da ne govorim o Češkoj, Danskoj ili Belgiji... Tamo se zna red na svim razinama, pa tako i u nogometu. Mi smo na vagi. Moramo biti oprezni da nas ne ponese pogrešna percepcija. Ako bude reda u odnosima i provođenju strategije, onda će biti i uspjeha. Hrvatska je na dobrom putu da pokaže red, uvođenjem VAR-a ili gradnjom infrastrukture. No, zadnji Euro pokazao je da nije dovoljan samo talent već u pravom sustavu moraju biti uređeni odnosi, sustav vrijednosti, plaće zaposlenika... Mora biti što manje krivih stvari. Ne bih volio da nas preuzme dio našeg ''krivog mentaliteta''. Vidite da se to odmah reflektira na stanje u savezu i reprezentacijama. Nadam se da će nova struktura ići modernim europskim stopama...
Koja je to onda sljedeća razina o kojoj ćemo morati voditi računa? Možda privatizacija, odnosno novi strani kapital...
– Naravno da je privatizacija smjer u kojem ćemo ići. No, ključ je u igrama brojki, odnosno veličini tržišta. Na četiri milijuna ljudi to je teško izvedivo. Tu je Amerika prvak svijeta. Primjerice, sponzore za svoju akademiju u SAD-u pronašao sam za dva dana. Kod nas je to malo teže. Za razliku od, primjerice Poljske, gdje su opet te brojke veće i Legiji je lakše u tom smislu nego Dinamu. Međutim, mi imamo talent i gene koje ljudi prepoznaju. Sigurno će na tom valu doći novi kupci, kao što je to slučaj u Osijeku ili Istri, sutra možda Hajduku ili nekom drugom klubu. Sigurno je samo da će u sljedećih desetak godina u Prvoj HNL svi klubovi biti privatni – zaključio je Jozak.
U Hajduka isto tako