Rukometašice Podravka Vegete s dvije pobjede protiv njemačkog Thüringena plasirale su se u polufinale Kupa EHF-a gdje će im suparnice biti danski Ikast. Jedna od boljih igračica Koprivničanki u uzvratu bila je crnogorska reprezentativka Dijana Mugoša.
– Nisam očekivala ovako lagani prolazak jer nijedna ekipa u četvrtfinalu nije loša, ali sam znala da neće biti problema ako budemo igrali hrabro – počela je Mugoša.
Imali ste sjajan postotak u uzvratu – šest pogodaka iz sedam pokušaja, koliko ste zadovoljni?
– Uvijek ima bolje od boljeg. To i jest cilj da uvijek podižem svoju razinu. Zadovoljna sam prije svega što smo pobijedili, cijela ekipa je dobro igrala.
U polufinalu vas čeka danski Ikast, kakve su šanse i koliko poznajete suparnika?
– Uvijek sam pozitivac. Znamo da su skandinavske ekipe jako neugodne i da je suparnik odličan, pripremit ćemo se najbolje što možemo.
Može li Podravka do kraja?
– Ne želim govoriti o tome, idemo utakmicu po utakmicu, zasad je najvažnije da se fokusiramo na polufinale.
Rođeni ste u Podgorici, kako biste opisali svoje djetinjstvo?
– Pa ludo i nezaboravno, puno ljubavi, puno druženja, uvijek sam bila hiperaktivna.
Karate je bio prvi izbor
Je li rukomet bio prvi izbor?
– Prvi je bio karate, ali sam brzo prešla na rukomet.
Zašto?
– Zato što tu vidim svoj karakter, sebe, volim kolektivne sportove. Zašto lijevo krilo? Zato što je za mene to najljepša pozicija, imamo drukčije motoričke predispozicije koje su karakteristične za krilo.
Prošli ste školu rukometa Budućnosti. Kako to da nikad niste zaigrali za najbolji crnogorski klub?
– Jednostavno tada nije bilo vrijeme da zaigram za Budućnost, što ne znači da nekad neću.
Tko su vaši rukometni uzori?
– To su Anita Görbicz i Jovanka Radičević.
Iz Crne Gore odlazite u Tursku pa Slovačku. Kakva su iskustva igranja u tim zemljama?
– Svaki klub nosi neko svoje iskustvo, neku svoju prednost, tako da samo uzimam i pamtim ono što je lijepo.
Kako ste se odlučili za Podravku?
– Kad sam dobila ponudu, uopće nisam puno razmišljala, željela sam velika natjecanja, željela sam igrati Ligu prvakinja i zato je moj dolazak odlična odluka.
Kako ste se snašli u Koprivnici?
– Odlično, nije bilo teško, govorimo isti jezik, slični smo i to mi je puno olakšalo.
Što radite kada nema treninga i utakmica?
Šetnja i kavica
– Najviše vremena se odmaram, to mi je iznimno važno. Idem s prijateljicama na kavu, malo prošetamo, ali ništa što bi me dodatno umaralo.
S kim se družite u Koprivnici?
– Sa svim curama sam super, ali izdvojila bih prijateljstvo s Nikolinom Zadravec.
Imate li možda kakav hobi?
– Pa nemam ništa posebno. Volim gledati filmove i serije.
Dolazite iz sportske obitelji.
– Apsolutno da. Mama mi je bila rukometašica, desno krilo. Tata se uvijek bavio sportom, dva brata su igrala nogomet, bili su u mlađim reprezentacijama. U rodu sam sa sestrama Mugoša koje su igrale za bivšu Jugoslaviju.
Imate li tetovaže?
– Nikako, apsolutni sam protivnik toga.
Kućni ljubimci?
– Da, pas.
Kako je bilo na Svjetskom prvenstvu u Japanu?
– Bilo je nevjerojatno, za mene novo i veliko iskustvo, velika čast i povlastica. To je bio moj prvi nastup na velikom natjecanju.
Hoće li Crna Gora izboriti Tokio?
– Igramo u kvalifikacijama protiv Rumunjske, Norveške i Tajlanda. Imamo velike šanse, dat ćemo sve od sebe.
Jeste li aktivni na društvenim mrežama?
– Na Instagramu i Facebooku, ali nisam neki “manijak” za društvenim mrežama.
Idealno ljeto?
– Na crnogorskim plažama, s nećacima, obitelji, prijateljima.
Kažu da ste izuzetno lijepi, kako se nosite s takvim komplimentima, prilaze li vam muškarci često?
– Svaki kompliment godi, zahvalna sam što me ljudi vide tako. Samo ću reći da ima hrabrih.
Ljubav?
– Ne bih o tome – zaključila je simpatična Crnogorka.