Mislili smo, a i bilo bi logično, da se u Hrvatskom vaterpolskom savezu nijedna važna odluka ne može donijeti bez amenovanja izvršnog dopredsjednika Perice Bukića. Jer, ipak je riječ o igračkoj legendi, čovjeku koji operativno vodi Savez već 20 godina, koji je vratio u hrvatski vaterpolo Ratka Rudića, koji je štitio trofejnog izbornika Ivicu Tucka kad god je to trebalo, koji je utjecajan kod vladajućih...
No, ipak se dogodilo da se o nečemu odlučilo bez Perice Bukića, a to je odluka o posebnom priznanju njemu osobno za predanost i doprinos hrvatskom vaterpolu.
– Iznenadili su me s tom lijepom gestom. Gledao sam sinopsis Noći vaterpola i toga nije bilo. Nisam to očekivao, nisam ni razmišljao o tako nečemu jer smo imali puno posla. Predsjedavajući sam Tehničke komisije za vaterpolo European Aquaticsa i oko toga sam imao dva dana posla, tu su i utakmice završnice Kupa, zatim ova svečanost te Izborna Skupština saveza. Glava mi je bila puna svega.
Jelena Rozga za vaterpoliste
A kruna svega bila je Noć vaterpola na kojoj je su i drugim zaslužnicima uručena priznanja. A šlag na tortu bio je nastup velike domaće glazbene zvijezde Jelene Rozge.
– Reakcija ljudi je bila sjajna, a i Jelena je izašla iz dogovorenih okvira i ostala znatno duže zbog ljudi koji su s njom htjeli pjevati njezine pjesme. Hvala joj na toj gesti.
Na toj istoj Noći vaterpola podijeljene su i pojedinačna priznanja za najuspješnije pojedince u vodi. Među vaterpolisticama je to bila Iva Rožić, a kod vaterpolista, u tradicionalnom izboru Večernjeg lista, Loren Fatović. Je li Lolo zasluženo laureat za olimpijsku 2024.?
– Ovo je bila njegova godina. No, Marko Bijač mu je vrlo blizu i da Lolo nije bio na tako visokoj razini u svim našim utakmicama, vjerojatno bi Marko to osvojio. Lijepa je ta Večernjakova tradicija izbora najboljeg jer igračima to puno znači, a meni je drago što svatko od njih spomene suigrače jer upravo oni iznjedre tog pojedinca.
Kad smo kod 19-godišnje Ive Rožić, kažimo da je ona svojevrsna slika i prilika uspona ženskog vaterpola u Hrvatskoj.
– Ovo je naš najbolji naraštaj koji se proteže u nekoliko godišta. Kadetkinje su bile četvrte na svijetu, a selekcija U-19 također četvrta, ali u Europi. No, moramo znati da su to ipak mlađi uzrasti i da je prijelaz u seniorski vaterpolo uvijek najteži, naročito kod žena. Nama u ženskom vaterpolu nedostaje klubova, trenera pa i djevojaka koje se vaterpolom bave i jedina prilika ovih naraštaja jest da ostanu na okupu, da ne dođe do odustajanja zbog fakultetskih obveza ili stalnog posla.
U muškom vaterpolu Hrvatska je u najužem svjetskom vrhu. Čini se da nam je reprezentacija najbolje iskoristila zgusnuti raspored od tri velika natjecanja u samo sedam mjeseci.
– Ja bih rekao da smo se najbolje snašli. Početak svega bilo je Prvenstvo Europe u Dubrovniku i Zagrebu gdje smo, poneseni euforijom, otišli do srebra. Zlato nam je umaklo, no to smo htijenje prenijeli na Dohu gdje smo postali svjetski prvaci. Nakon toga je izbornik Tucak imao zahtjevan zadatak da i po treći put digne momčad na najvišu razinu sportske forme i da nas odvede do olimpijskog finala.
Kada god bi se Tucku dogodilo određeno posklizavanje, a to je bilo vrlo rijetko, Bukić je bio tu da ga zaštiti.
– Nikad se Tucku nije dogodio niz neuspjeha. Uostalom, čim je došao uzeo je svjetsku medalju, pa je 2015. bio doprvak svijeta, 2016. je osvojio olimpijsko srebro, 2017. je bio svjetski prvak, 2018. osvojio europsku medalju, 2019. medalju na Svjetskom prvenstvu. Istina, na Olimpijskim igrama u Tokiju bili smo peti, a na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki deveti, no od 2022. do 2024. Tucak je osvojio četiri medalje, dva zlata i dva srebra. Po meni, tu je jedino pitanje bilo hoće li nakon tri olimpijska ciklusa imati dovoljno motiva i želje da nastavi raditi taj posao. Nakon razgovora koje je obavio, kao predsjednik Stručnog savjeta, Ratko Rudić je Tucka predložio za još jedan mandat. Naravno da nakon neuspjeha dođu kritike i na njih nitko nije imun, naročito kada se ispod nekog novinskog članka javi tisuću "znalaca". No, to ne smije utjecati na ozbiljne odluke. Nije to samo pitanje koje je mjesto osvojeno već cijeli paket rada i truda, odnosa s momčadi i kako ona diše pod njegovim vodstvom, odnosa s matičnim Savezom...
Sva je sreća da imamo dobrih trenera koji Tucka mogu naslijediti kada dođe do njegova odlaska. Jer, po klubovima odlično rade Sandro Sukno, Elvis Fatović, Vjekoslav Kobešćak, Hrvoje Koljanin, Jure Marelja...
– To su treneri i u našim razmišljanjima jer vodimo računa i o trenerskom fondu. Vjeko radi odlično u Jugu, Marelja s Jadranom. Sandro Sukno radi u najboljem klubu na svijetu Pro Reccu, Koljanin u Olympiakosu, a Fatović u Barceloneti. To su sve klubovi koji su konkurentni u borbi za naslov prvaka Europe. A imamo i još par mlađih koji dolaze.
Kako se održati na vrhu svijeta?
A što je s onima koji igrački dolaze? Kako naći zamjene za veterane Vrlića (38), Lončara (37) i Jokovića (36)?
– Mi moramo uvijek imati fond igrača da kada netko tko završi reprezentativnu karijeru ima kvalitetnog nasljednika. Na lijevoj strani smo dobro pokriveni, na vratarima također, desna strana nam je solidna, bekovi bi mogli biti bolji, a imamo problem centara u smislu njihovih godina. I zato je glavni cilj izbornika formirati momčad koja će 2027. na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti i 2028. na Olimpijskim igrama u Los Angelesu biti konkurentna. To je proces koji kreće već krajem ovog prosinca kada će Tucak na pripreme seniorske reprezentacije pozvati pet-šest mladih igrača.
Kako se održati na svjetskom vrhu kad nam klupski vaterpolo nije u idealnoj situaciji?
– To je nešto na čemu najviše radimo zadnjih godina. Bazični rad u klubovima je presudan i zato ćemo dodatno angažirati Milivoja Bebića, Emila Nikolića i Nevena Kovačevića da obilaze klubove i pomažu. Zajedno s Vladom, HOO-om i lokalnim zajednicama trudimo se oko toga jer nama su Zagreb, Dubrovnik, Šibenik, Split, Rijeka, Korčula i Zadar sredine koje drže hrvatski vaterpolo. I naš trud ide u smjeru da se i lokalno pomogne tim klubovima, ali i s razine države. A mi u Savezu s oko 40 posto proračuna pomažemo klubove. Orijentacija na klubove jedini je način opstanka.