Igor Vori jedini je kružni napadač uz Nijemca Christiana Schwarzera (2003.) proglašen najboljim igračem SP-a u povijesti svjetskih rukometnih prvenstava. Obično su najboljima proglašavani vanjski igrači.
Poznavajući Vorija, on bi rado nagradu za najboljeg svjetskog igrača mijenjao za svjetsko zlato. Finalnu utakmicu nije završio jer je dobio crveni karton, no nakon dan-dva, kada su emocije splasnule, skromno je rekao:
Počeo kao vanjski pucač
- Francuzi su trenutačno bolja momčad i zasluženo su prvi.
Rođeni Sesvećanin karijeru je počeo u Kutiji šibica, u Zagrebu. I to kao vanjski pucač. No, dalje od treće momčadi nije mogao. Već je kanio i odustati od rukometa kada je Borisu Dvoršaku, tadašnjem treneru druge momčadi zagrebaša, trebao kružni napadač. Igor je želio igrati, pa makar i na mjestu kružnog napadača. I tako je spašena njegova karijera, a svjetski rukomet dobio je velikog igrača. Svih pet medalja (dva zlata i tri srebra) osvojio je s Linom Červarom. Kaže da mu je to najdraži i jedini trener. Naime, Vori je igrao u Zagrebu dok je trener bio Červar, a odveo ga je i u Italiju, u talijanski Conversano.
- Bilo je to vrijeme kada Zagrebu nisu financijski cvjetale ruže - rekao je Vori.
No, slijedio je ponovni povratak u Kutiju, a potom i odlazak u prvi veliki europski klub - Barcelonu.
- Jedino me ondje nije trenirao Lino - istaknuo je Vori.
U Barcu je otišao kao svjetski igrač. Iza sebe je imao svjetsko i olimpijsko zlato.
Otkriće u Ateni 2004.
Ako je Božidar Jović bio otkriće Velimira Kljaića na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, onda je to isto bio Igor Vori na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. Renato Sulić, u to vrijeme naš prvi kružni napadač, stradao je u prometnoj nesreći i Lino Červar vodio je samo jednog igrača na toj poziciji - Igora Vorija. A Vori je na olimpijskom turniru igrao čudesno. Njegova suradnja s Ivanom Balićem podsjećala je na najbolje NBA akcije. Onako visok, lako je hvatao lopte jednom rukom i slao ih u suparničku mrežu.