Rukometaši Hrvatske danas u 2. kolu SP-a protiv Mađara (20.45 sati). To je susret koji će sasvim sigurno odrediti tko će biti najmanje drugi u skupini. Ako ćemo se igrati malo s brojkama, onda su one na strani Hrvatske. S Mađarima smo igrali 16 puta i ostvarili smo 11 pobjeda, upisali tek četiri poraza, uz jedan remi.
Jako dobar skor s Mađarima
Od ta četiri poraza dva su bila u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, kada se igralo na njihovu parketu, a dva smo doživjeli na velikim natjecanjima, ali su u to vrijeme bili beznačajni. A od silnih pobjeda najslađe su nam bile one u polufinalu OI u Ateni (33:31) i za broncu na Igrama zu Londonu (33:26).
I kad smo već kod brojki, nije beznačajno da smo do sada igrali dvije utakmice na svjetskim prvenstvima 14. siječnja i obje smo pobijedili – Rumunjsku 2011. i Alžir 2013. godine.
Inače, u Rouenu, malenom francuskom gradiću koji je domaćin našoj skupini, nisu se nešto pretjerano potrudili oko promidžbe SP-a. Nijedan plakat, nijedno obilježje da se tu nešto događa u sljedećih tjedan dana. Zalutali turist koji je došao, primjerice, posjetiti jedan od najljepših botaničkih vrtova u Francuskoj ili onaj koji se došao nakloniti spomeniku Ivani Orleanskoj, koja je bila francuski vojskovođa i postala najveća francuska nacionalna junakinja, a umrla je baš ovdje u Rouenu, nema pojma da se igra rukomet. Čudno da je promocija tako loša s obzirom na to da je rukomet u Francuskoj prilično popularan zbog njihove reprezentacije koja je do sada osvojila pet naslova svjetskih prvaka.
I hotel gdje su smještene reprezentacije u Rouenu nije na nivou jednog ovako velikog natjecanja. Sobe su male, hrana loša. U redu, nije se nitko posebno žalio. Posebice ne naši mladi igrači kojima je u ovom trenutku puno važnije kako pobijediti Mađarsku i Njemačku i tako zasjesti na prvo mjesto u skupini nego je li za ručak bio nekakav sočni biftek ili loš komadić govedine. Ali su se zato žalili rukometaši Saudijske Arabije koji su se naviknuli boraviti u hotelima od pet zvjezdica. Čak su pitali organizatora mogu li se preseliti u neki bolji hotel. Dodatno plaćanje nije problem. Ali, nema boljeg hotela u gradu...
– Mislim da je Rouen dobio domaćinstvo skupine isključivo zbog Kindarene. To je jedna zaista lijepa dvorana u kojoj sam s PSG-om igrao kup utakmicu. Ljudi ovdje vole rukomet bez obzira na to što grad nema prvoligaša – istaknuo je Stepančić.
Sve nas to podsjeća na Dansku i Europsko prvenstvo 2014. godine. I ondje je bila slična organizacija, ako ne još i gora. Ondje su naši rukometaši, s ostalima iz naše skupine, bili smješteni u hotelu na obilaznici, gdje obično spavaju kamiondžije ili umorni vozači. I ondje je hrana bila loša, a kreveti prekratki.
Jako promjenjivo vrijeme
Slavko Goluža, tadašnji izbornik, sve je to lijepo rekao na jednoj presici pa su ga organizatori, a posebice danski novinari danima osuđivali. I zato ne čudi što svi žele dolaziti na natjecanja u Hrvatsku, Srbiju ili Makedoniju, gdje se svi osjećaju ugodno, gdje je smještaj vrhunski, a hrane ima u izobilju.
Vrijeme u Rouenu također je prilično čudno. Jedan dan pljušti kiša, puše olujni vjetar koji trga grane s drveća, a drugi dan je sunčano. Samo da naša igra ne bude kao vrijeme u Rouenu, promjenjiva.
pa nisu svi u svijetu toliko ludi kao u Hrvatskoj da za potrebe rukometnog prvenstva naprave sve same nove velebne dvorane koje će kasnije zjapiti prazne i nisu ludi da se razbacuju slnim novcima za neku natjecanje koje traje 2 tjedna