Luki Modriću za medalju s Hrvatskom nedostaje još samo jedna stvar

Grubo prizemljenje u Reykjaviku ponovno je, sasvim neočekivano, aktualiziralo pitanje povjerenja u trenerske kompetencije i autoritet izbornika Ante Čačića. Ponovno, s obzirom na to da je Čačić pod povećalom bio i prošlog ljeta, nakon što je domaći trenerski zbor gotovo unisono zaključio da je izbornikov trenerski gen zakazao u ključnim trenucima utakmice protiv Portugala.

Je li on zvijezdama – uteg?

Podsjetimo, Ante je u tom trenutku najboljeg driblera Eura, robusnog Marka Pjacu uveo tek u 110. minuti sraza s Portugalom, brat bratu barem 30 minuta prekasno.

Budući da je u kvalifikacijskoj utakmici protiv Turaka u Zagrebu (1:1) također zakazao čekajući s izmjenama do pred sam kraj utakmice, a sve sada “kopipejstao” na Islandu, opravdano se nameće zaključak: Ante Čačić ima problema s vođenjem utakmica. A takav je, nijemi svjedok na klupi, Modriću, Mandžukiću, Kovačiću i Perišiću samo – uteg.

Kakav je zapravo trener Ante Čačić? Nema dvojbe, iskusan, s 30-godišnjim stažem na klupi, premazan svim mastima, odlično teorijski potkovan, pritom uglađen i neokaljana imidža, elokventan, ali odmjeren u javnim istupima, ugledan i cijenjen u stručnim krugovima... I sve bi to bilo poželjno i neodoljivo samo kada bi se tražio gost predavač na Nogometnoj akademiji HNS-a ili trenerskom seminaru, a ne izbornik, šef, autoritativni vođa jedne od najpotentnijih svjetskih reprezentacija, čijem se igračkom arsenalu dive najveći svjetski stručnjaci.

I tu nastaje problem: naime, “netko” je treneru zagrebačke Lokomotive u ruke dao zvijezde Liverpoola, Atletica, Real Madrida, Juventusa, ili igrače koje vode ili su ih vodili Mourinho, Ancelotti, Klopp, Simeone, Zidane, Allegri...

Dali su vatrenima stručnjaka čije trenerske odluke nikada nisu presuđivale utakmice Lige prvaka, čak ni europskih pretkola, jer ono što se Čačiću jednom dogodilo protiv Ludogoreca u Zagrebu spada u čisti dodir sreće ili, kolokvijalno rečeno – iskrumpirao se. Oni koji su tada svakodnevno pratili Dinamove nastupe sjetit će se kako se Čačić u to vrijeme zaklinjao u – Ivana Peku.

Od trenera s gardom, znanjem i intuicijom očekuje se primjerice potez kakav je Cico Kranjčar povukao u Salzburgu protiv Red Bulla sa Schildenfeldom, koji je rezultirao Dinamovim plasmanom u Ligu prvaka. Od Čačića takav trenutak nadahnuća još nismo dočekali. Možda ga čuva za Rusiju...

Pravog trenera treba platiti

I premda je Ante Čačić po svojem trenerskom stažu možda bio kvalificiraniji za ulogu izbornika od Štimca, Kovača, pa čak i Bilića, u njegovoj eri u igri nacionalne momčadi još uvijek nije vidljiv i prepoznat nikakav trenerski rukopis. Naime, sada je sasvim jasno da reprezentaciji s takvim potencijalom i darovitošću nije dovoljan trener koji će samo stvoriti pozitivno ozračje u svlačionici. Ne trebamo animatora za vođenje team buildinga, nego stručnjaka čije će znanje samo po sebi biti autoritet našim zvijezdama.

I kojega naravno treba – platiti. Ući u rizik i uložiti više od 250.000 eura godišnje koliko prima Čačić (tek 16. po primanjima na prošlogodišnjem Euru), ali barem znati da imate stručnjaka s pedigreom. Primjerice, HNS je od učinka vatrenih na Euru 2016. uprihodovao 12 milijuna eura (plasman, nastupi u skupini, prolazak skupine), ali da smo prošli samo Portugal, leglo bi nam još čak 2,5 milijuna eura.

Brojni su primjeri europskih reprezentacija da su upravo ulaganja u strane trenere donosila velike pomake. Primjerice, tvorac islandskog čuda na Euru bio je Šveđanin Lars Lagerbäck, s godišnjim primanjima od 430.000 eura godišnje. Albance izvrsno vodi talijanski stručnjak De Blasi, Belgijski savez odrekao se svoje legende Wilmotsa i angažirao Španjolca Roberta Martineza (bivšeg trenera Evertona), Irci su svojedobno uzeli Trapattonija i s njim se plasirali na EP 2012., Nijemac Rehhagel donio je Grcima europski naslov, a čak su se i Englezi usrećili sa strancem, jer im je posljednja dva četvrtfinala na SP-u donio Šveđanin Eriksson.

Pitanje izbornika najvažnija je strateška odluka Kuće nogometa i zahtijeva duboku i stručno argumentiranu analizu, a ne sačekuše iza ugla, “nećeš, razbojniče!”, “ajmooooo!” i oktroiranje po podobnosti. Na žalost, upravo je takav pristup u odabiru struke Luku Modrića ostavio bez medalje s reprezentacijom...