ZAGREB - Kad je jedna mlada sportašica u svojoj atletskoj disciplini među najboljima na svijetu, postigla je dobar dio onoga što vodi k maksimumu i onom krajnjem rezultatu. Ivana Brkljačić još je juniorka, osamnaestogodišnjakinja, svjetska i europska juniorska prvakinja u bacanju kladiva, 11. na OI u Sydneyu lani i ove godine osma na SP-u u Edmontonu. Za kratko vrijeme postala je vrhunska sportašica i sazrela je više nego stariji od nje, ali Ivana ipak traži pomoć koja bi je učinila mirnijom i jačom.
Kad je u rujnu Ivana Brkljačić bila na oporavku kod somatopeda Peharca u Puli, pokazala nam je kakve probleme ima s ozljedom kuka i pokušala nam opet objasniti koliko joj je nizak prag podnošenja boli. Za mladu Zagrepčanku to je izazov koji pokušava riješiti sama sa sobom, ali i uz pomoć majstora reikija Ivan Čuljka.
- Šinco mi je dosad mnogo pomogao i uspostavili smo vrlo dobar odnos. Ja bih često, ne mogavši otrpjeti bol, gutala tablete, što nije dobro. Od kad znam Čuljka i radim s njime, ti su mi problemi manji i osjećam se bolje, kao i drugi sportaši s kojima radi - objašnjavala nam je tad Ivana Brkljačić.
U Reiki studiju za zdraviji život na Jarunu, Ivan Čuljak Šinco bio je domaćin mnogim sportašima, no priču je ipak počeo od sebe:
Ivana je osjećala da joj trebam
- Majstor sam i učitelj reiki sustava. Reiki je put srca, on se ne može raditi iz glave u ego varijanti. Srcem dajemo ljubav i primamo je, te pomažemo ljudima. Kako je reiki metoda iz japanske kulture, potražio sam ga u japanskom. Šinco na japanskom znači srce.
- Kako ste se našli sa sportašima?
- Počeo sam to raditi prije 15 godina. U to sam doba radio kao šef sale u hotelu "Inter-Continentalu", a kako su ondje boravili i hranili se igrači koje bi Dinamo kupio, došli smo u kontakt jer su imali problema s raznim ozljedama. Tako sam dvije godine volontirao u Dinamu. U Francusku na SP "98. išao sam na poziv Slavena Bilića, čija je ozljeda bila posljedica jakog udarca. S Bilićem sam uspostavio dobru komunikaciju. Pomagao sam i Goranu Vlaoviću, Draženu Ladiću i Robertu Prosinečkom.
- Tim ste putem došli do mnogih sportaša.
- Kad sam se vratio sa SP-a, nešto se pisalo o tome i k meni su počeli dolaziti i sportaši iz individualnih sportova. Najprije mi se obratio boksač Stjepan Božić koji je ozlijedio šaku, a za njim i njegov kolega Mario Preskar. Ivana Brkljačić pronašla me također po Božićevoj priči. Odlučila je doći, te je shvatila da je reiki u tom njenom stresnom tempu rada i natjecanja, pritisku i napetosti, opušta i dodatno motivira. U Sydneyu na OI Ivana je pričala o našem radu, znajući koliko joj koristi. To je k meni dovelo i Gordana Kožulja, koji je na početku bio prilično suzdržan, no sad smo uspostavili vrlo dobar međusobni odnos. S Ivanom sam bio na SP-u u Edmontonu u kolovozu, platila mi je put i boravak jer je osjećala da joj trebam. Inače, kad osjeti takvo što i ona a i ostali sportaši nazovu me, ispričaju se i posavjetuju sa mnom.
Sportaši vole kad netko o njima brine
- Što im znači reiki i što im daje?
- To što radim pomaže sportašima pri ozljedama izazvanim udarcima, pri lošoj cirkulaciji, općenito pri slabom protoku energije. Sportaši vole osjetiti da se netko za njih brine. Većina ih je mlađa, a u određenom su sustavu rada i ponašanja od rane mladosti, pa to nije nimalo čudno. Ta toplina ruku prije svega ih opušta i relaksira, pa tako bol lakše prođe. Kako se god fizički može umanjiti bol od udarca i otekline, tako se isto to može postići i snažeći duh. Odnos s psihologom treba biti važan u klubovima, sportašima i reprezentativnim momčadima. Ono što je dobro, ne bi trebalo odbacivati. Jer, netko voli jogu, netko voli meditirati ili izvoditi vježbe disanja, pa tako ima onih koji vole ići na reiki.
- Kako ste vi sami došli do reikija?
- Imao sam životnih problema, te potom doživio izvjesnu prekretnicu u dobi od 35 godina, nakon prekida devetogodišnje veze s djevojkom. Shvativši da ne mogu živjeti uz malo spavanja i mnogo popušenih cigareta, tražio sam neko uporište. Kad je reiki došao u Hrvatsku, dogradio sam znanje i doškolovao se u tom zvanju. Kao kad, primjerice, liječnik postane primarijus. Tad sam otišao u općinu i registrirao se. Ne petljam se u medicinu, jer ne liječim. Reikijem se postiže ravnoteža energija u organizmu, opuštenost i mir. Zahvaljujući tome, našao sam se sa sportašima, a onaj s kojim ne bih mogao uspostaviti komunikaciju, neće ni doći do mene, vjerujte.
L. Jazbinšek