Pri pogledu na ljestvice pet najjačih nogometnih liga svijeta najviše pozornosti plijeni španjolska La Liga, gdje se uz giganata poput Real Madrida i Barcelone na prvom mjestu nakon 13 odigranih kola nalazi Girona, mali i poprilično anonimni nogometni klub kojem je ovo u 93 godine postojanja tek četvrta sezona u najvišem rangu španjolskog klupskog nogometa. U 13 odigranih utakmica Girona je pobijedila u 11 susreta te upisala po samo jedan remi i poraz, i nije nimalo čudno što se svi odjednom pitaju: kako?
Grad biciklista
Tijekom praktički cijelog svog postojanja Girona je bila mali klub koji se nije mogao nositi s moći prvoligaša. Po broju stanovnika istoimeni grad je tek 39. najmnogoljudniji u Španjolskoj, a nogomet u tom gradu nikad nije bio visoko na listi prioriteta. Naime, Girona je katalonski grad poznat po biciklizmu, tamo nerijetko zbog krajolika pogodnog tom sportu dolaze živjeti najbolji biciklisti svijeta, pa je tako svojedobno tamo obitavao i poznati Lance Armstrong. Što se tiče nogometa, situacija je u Gironi zbog konstantnog niželigaškog statusa desetljećima bila takva da kad i nikne neki izvanserijski nogometni talent, već u kadetskom uzrastu ode put obližnje Barcelone graditi ozbiljniju nogometnu karijeru.
Upravo to što u Gironi nikad nije postojala neka velika sociološko-navijačka posvećenost klubu omogućilo je da Girona FC 2017. godine bez imalo kritika i predbacivanja postane dio konzorcija Manchester Cityja pod emiratskim šeikom Mansourom bin Zayedom Al Nahyanom. Baš tada su doživjeli svoj prvi dolazak u prvu španjolsku ligu, La Ligu, no nakon samo dvije sezone vratili su se u Segundu. Povratak su doživjeli protekle sezone u kojoj su već tada bili pozitivno iznenađenje lige zbog 10. mjesta na prvenstvenoj ljestvici na kraju sezone 2022./2023. Međutim, ove sezone debelo su nadmašili čak i taj veliki uspjeh ovim prvim mjestom nakon trećine odigranih utakmica. Ako i dožive pad na ljestvici, već je i ovo impresivno postignuće.
A kako to da je od svih tih, uvjetno rečeno, manjih klubova, baš Girona ta koja je isplivala? Na prvu bi čovjek možda pomislio da su razlog emiratski milijuni, no to u ovoj situaciji zaista nije slučaj. Naravno, činjenica da su u grupaciji klubova pod Manchester Cityjem pomaže im pri održavanju stabilnosti zbog svih troškova djelovanja kluba, ali s druge strane Girona u svojim redovima nema nikakve velike zvijezde niti troši velike iznose za transfere i plaće igrača.
Gironini trenutačni uspjesi plod su ideje i stila igre trenera Michela, 48-godišnjeg stručnjaka koji je gotovo cijelu svoju igračku karijeru proveo igrajući za Rayo Vallecano kao veznjak. Kad je kao kapetan momčadi s Rayom ušao u prvu ligu, kao trener ga je vodio Paco Jemez, čovjek koji je u Španjolskoj totalno promijenio pristup manjih klubova u La Ligi. Jemez je posve neuobičajeno odbacio ideju igranja "bunkera" protiv velikih momčadi. Nije se htio braniti protiv Barcelone ili Reala, već im se suprotstavljao nadigravanjem. Takav pristup očuvao je Rayo, klub s tada najmanjim budžetom u ligi, u prvom rangu natjecanja, a bio je i jedini trener koji je došao na Camp Nou u posljednjih 15 godina i imao veći posjed lopte od Barcelone.
Igrajte kao na ulici
– Oni će momčad poput nas ionako razbiti. Želite da se branim protiv Reala? Dali su 100 milijuna eura za Cristiana Ronalda i mislite da nas neće ubiti ako im dopustimo da igraju? Ubit će nas svakako, stoga ne vidim zbog čega bih odbacio principe pred licem smrti – rekao je jednom prilikom Jemez.
Stil je to kojeg je Michel preslikao na Gironu, klub u kojem može provoditi svoje ideje bez navijačkog pritiska i s potporom vlasnika. Baš u jednoj ovosezonskoj utakmici protiv Seville mogli smo ga čuti kako se obraća svojim igračima tijekom pauze za osvježenje, i tu doznajemo cijelu njegovu nogometnu filozofiju.
– Morate držati loptu u nogama. Kao individualci morate držati loptu dulje. Ako nije moguće, odigraj iz prve. To može biti teško kad ste pod pritiskom, ali morate zadržati loptu i pokazati svoj karakter. Sakrijte im loptu, kao da igrate na ulici.