Zagrebačka premijera kazališne predstave "Dražen", posvećene nikad prežaljenom košarkašu, izazvala je snažne emocije i kod članova obitelji Petrović. A oni su, majka Biserka i brat Aleksandar, prvu izvedbu, u kazalištu Trešnja, gledali iz prvog reda.
– Ja sam gledala i šibensku premijeru koja je bila na otvorenom prostoru pa je nekako ta emocija otišla u zrak. Ovo je bilo u zatvorenom prostoru pa mi se činilo da je emocija jača. Pogotovo kada je glumac koji glumi Dražena, na kraju predstave, sjeo pored mene. Uh to me štrecnulo – bili su prvi dojmovi mame Petrović koja nam je potvrdila da su Acini i Draženovi pubertetski nestašluci zorno preneseni:
GALERIJA U kazalištu Trešnja održana premijera predstave "Dražen"
– Aco i Dražen su doista zapalili kauč i bacili ga kroz prozor. A i obojica su sabotirala odlazak u glazbenu školu. Aco je imao klarinet Arsena Dedića, ali je svoje odustajanje od njega opravdavao time da ne želi svirati na sprovodima. Dražen bi pak namjerno iščupao žicu na početku sata i, dok bi je profesor naštimao, prošao bi cijeli sat.
Posebna emocija
Čast da igra mamu Petrović pripala je Dariji Knez Rukavina:
– Prvi put u glumačkoj karijeri dogodilo mi se da me gledala osoba koju igram i to još iz prvog reda. Ja jesam odrasla u Zagrebu, ali sam se rodila u Šibeniku i s njim sam posebno emotivno povezana i tu će ljubav i ova predstava dodatno rasplamsati. Ova uloga nosi paket emocija, a mi glumci volimo prčkati po emocijama i to je bio lijep zalogaj za igranje.
VEZANI ČLANCI:
A predstava je za brata Acu bila podsjetnik na dane šibenskog djetinjstva:
– Nakon puno godina prisjetio sam se paljenja i bacanja kauča kroz prozor. A ja sam doista šest mjeseci odlazio na klarinet, a zapravo sam išao na košarku, a da to nisam prijavio. Dosta tih detalja vratilo me u djetinjstvo. Dakako, ima u predstavi, u odnosu na stvarne događaje, i umjetničkih sloboda, no protiv toga ništa nemamo. Zadovoljan sam i glumcima koji u predstavi glume mene, Dražena, mamu i tatu i dojma sam da je predstava baš pogođena.
A pohvaljeni glumci su Toni Kukuljica (Dražen), Silvio Mumelaš (Aco), Matija Čigir (Spahija), Krunoslav Klabučar (tata Jole) i Daria Knez Rukavina (Biserka) pa smo i s nekima od njih porazgovarali. A najprije s nositeljem glavne uloge, rođenim Dubrovčaninom, Tonijem Kukuljicom:
– Zadovoljan sam kako je sve prošlo – kazuje i priznaje da mu nije bilo lako igrati Dražena ispred njegove majke i brata u prvom redu.
– Bila je to i odgovornost prema Draženovoj ostavštini, ali su to i emocije, uzbuđenje i čast da sam dio te priče u kazališnom smislu.
VEZANI ČLANCI:
Koliko je bilo teško utjeloviti tako veliku sportsku veličinu na kazališnim daskama?
– Probali smo napraviti košarkašku atmosferu s dva koša i parketom i trudili smo se da ima što više lopte, ali da ne ometa dramaturgiju. Dosta smo igrali, svaki dan prije probe bismo se nalazili i igrali košarku. A košarkaški dio predstave smo improvizirali. Bitno je da pokoja lopta uđe u koš, a ovaj put je ulazilo. Taj dio meni nije bio problem jer sam šest godina trenirao košarku u KK Dubrovnik.
Dakle, nositelju glavne uloge košarkaška tehnika i šuterski rang nisu bili problem, ali jesu glumcu Silviju Mumelašu koji je glumio Acu Tricu, kako su navijači tih 80-ih zvali Aleksandra Petrovića koji je volio provocirati suparničku publiku:
– Ja sam Zadranin i išao sam u Jazine kada je Aco vodio Cibonu i svjestan sam što sam na sebe preuzeo. No, mi se time nismo bavili, zadržali smo se na djetinjstvu, na arhetipskoj ulozi starijeg brata koji je neka vrsta ulaznice u onaj skriveni svijet sporta koji Dražena mami.
VEZANI ČLANCI:
Bio opčinjen košarkom
Ja sam tek malo trenirao plivanje i odbojku, ali košarku nikad. Pripremajući se za ulogu, pokušavao sam naučiti neke osnove u čemu su mi pomagali prijatelji kineziolozi pa čak i jedan slikar koji je dobar košarkaš. Da nije ove predstave, možda se košarkaške lopte nikad ne bih primio.
A na ideju da, nakon Švabićeva "Doručka šampiona" posvećene Mati Parlovu, dobijemo i drugu kazališnu predstavu posvećenu nekom našem sportskom velikanu došao je 31-godišnji glumac i redatelj Paško Vukasović koji je pisao tekst zajedno s dramaturginjom Ivanom Vuković:
– Ja sam cijelo svoje djetinjstvo proveo trenirajući košarku i, s upisom na Akademiju, priželjkivao sam da me netko kao glumca zove u predstavu o košarci i o sportu. Kako kod nas tih predstava nema, došao sam na ideju da napravimo predstavu. Ja sam kao dijete bio toliko opčinjen košarkom da sam, još dok nisam znao čitati, molio mamu i tatu da mi čitaju tekstove iz jednog košarkaškog magazina. A svojevrsni je kuriozitet da sam u finalu mlađekadetskog Prvenstva Hrvatske igrao protiv Acina sina Marka, ja za Split, a on za Cibonu.
VIDEO Ovacije redateljici za 52 minute čiste emocije: Održana premijera dokumentarca o Draženu Petroviću
simpatično..za pohvalu,ali, zašto Jovana Petrovića zovete Jole a ne npr. Biserku Bisa?