Bez obzira na pojačavanje napetosti između Rujevice i Maksimira, kao dio folklora koji neizbježno prati utakmicu presudnu za šampionsku utrku, kroz godine suparništva dviju klubova ništa još nije uspjelo narušiti idiličan odnos predsjednika, Damira Miškovića i Zdravka Mamića.
Iako je Mišković, vjerojatno vruće glave, čak i znao podignuti glas, indirektno ciljajući Dinamovu logistiku u sudačkoj organizaciji, još brže je reterirao i ublažavao retoriku svjestan da bi, milanovićevskom terminologijom, tjerajući lisicu mogao istjerati King Konga. Svjestan da bi najveću štetu mogla pretrpjeti – Rijeka.
Brzo podvio rep
Mišković je tako prošle jeseni svoj gnjev zbog Vučemilovićeva suđenja u derbiju s Dinamom najprije artikulirao neopozivom ostavkom u HNS-u, da bi, nakon što je prespavao, ipak podvio rep i ostao u strukturama. Danas više nije dopredsjednik HNS-a, ali je zadržao članstvo u Izvršnom odboru.
Kakva je relacija između Miškovića i Mamića, najbolje ilustrira ovaj podatak: predsjednici Rijeke i Dinama, zajedno sa suprugama, posljednje četiri Nove godine dočekali su u luksuzu Dubaija, a tim su feštama nazočili i Rijekin sportski direktor Srećko Juričić, dopredsjednik Dean Ščulac, jednom zgodom čak i treneri Zoran Mamić i Matjaž Kek.
Iako je to nedavno neuvjerljivo opovrgavao, Damir Mišković doista je bio jako široke ruke prema Mamiću. Prilikom Rijekina gostovanja u Maksimiru, Mišković je Mamiću poklonio skupocjeni švicarski sat marke Audemars Piguet. Mamić i prijatelji guglajući su odmah došli do podatka da je Miškovićev poklon bio težak čak pedeset tisuća eura. Jedan takav primjerak Audemars Pigueta u svome sefu ima i ekspert za švicarske satove Miroslav Blažević.
Ako ste pažljivije pratili Miškovićeve javne istupe vezane uz stanje u hrvatskom nogometu, lako je uočiti da Rijekin gazda nikada nije čak ni okrznuo Dinamov odnosno Mamićev utjecaj, niti se, u najtežim Zdravkovim životnim trenucima, od njega distancirao ili prigodno prešućivao njihovo prijateljstvo.
Naime, Mišković je savršeno svjestan kako je, među ostalim, i zahvaljujući Mamiću doživio sportsku i društvenu afirmaciju. Rijekin financijski i organizacijski uzlet poslužio je Mamiću da još više oslabi Hajdukovu poziciju i Rijeku promovira kao drugi klub u Hrvatskoj. Taj pakt uključivao je višestruke jednosmjerne isporuke igrača Riječanima: Alispahić, Ruben Lima, Tomečak, Kramarić, Krstanović, Andrijašević. U suprotnom smjeru išao je samo jedan igrač, Marko Lešković.
I dok će Mišković Mamića u Rijeci i ovom zgodom dočekati kao pravoga sportskog prijatelja, u očima Armade Dinamov predsjednik nikada neće biti rado viđen gost. Dapače, Rijekini navijači Mamića, neupitnog i nedodirljivog gospodara hrvatskog nogometa, smatraju najvećom zaprekom na putu prema naslovu prvaka, i čak ni Miškovićev utjecaj neće moći ublažiti njihov tvrdi stav. To je za predsjednika Damira Miškovića najskliskiji teren u odnosima s euforičnom navijačkom vojskom.
Ulog je prevelik
Postoji li ipak opasnost da zbog suparništva Rijeke i Dinama odnos Mamića i Miškovića skrene u neku drugu krajnost?, pitamo čovjeka bliskog obojici dužnosnika.
– To je uvijek moguće, budući da je ulog doista velik. Ovdje se sada ne odlučuje samo o prestižu na domaćoj nogometnoj sceni nego i o eventualnom iskoraku u Ligu prvaka, a zna se koliko ona financijski donosi. Ne bi me iznenadilo da eventualnom Rijekinom krunidbom njihov odnos uskoro preraste u suparništvo dvaju ovnova na brvnu – kazao je naš sugovornik.
Za sada, međutim, ovnovi se drže svojih torova i, kako i dolikuje osjetljivosti trenutka, neće iskočiti iz okvira fair-playa. Rijeku i Dinamo još uvijek povezuje zdravo sportsko suparništvo. Nadamo se da će tako ostati i nakon subotnje rujevičke bitke.
>>Mate Maleš: Za Rijekin bih naslov uzeo jahtu i ‘ajmo feštat’!