Novi napadač plavih: Letica mi je ostao dužnik

Dok je nosio dres Rijeke, Mario Gavranović iskusio je slasti pobjeda, Hajduk im je bio ‘mušterija’, sve do posljednjeg derbija ta dva kluba, početkom prosinca Hajduk je skinuo prokletstvo Rujevice i slavio s 2:1 pogocima Tome Bašića i Ante Ercega. Imao je priliku Gavranović donijeti izjednačenje, ali nije zabio iz jedanaesterca.

Ubrzo je švicarski reprezentativac skinuo dres Rijeke i odjenuo plavi, i sad će kao igrač Dinama osjetiti veliki derbi.

– Veselim se tom velikom derbiju, nadam se da će svi moći uživati u dobroj utakmici dva velika kluba, nadam se da će doći i puno ljudi i da ćemo mi na kraju slaviti – mirno će Gavranović.

Bolje je loše pucati i zabiti

Otkako je došao u Dinamo, dobiva samo pohvale svojih suigrača, trenera i svih u klubu. Kako zbog svojeg rada, pristupa, tako i karaktera.

– Vjerujem da sam se dobro i brzo uklopio, prije svega zato što su me svi ovdje jako lijepo primili i jako sam sretan zbog toga. Zasad ide sve jako dobro, jako sam zadovoljan, i nadam se da će se tako i nastaviti.

Postoji li razlika u pritisku pred derbi, razlikuje li se to u Rijeci i Dinamu?

– Mislim da ne, to su tri najveća kluba u Hrvatskoj i u svakom ima pritiska, ali nije to ništa posebno. Sad, nekoliko dana prije utakmice još pritisak nije poseban, ne osjeća se, ali vjerojatno će s približavanjem derbija rasti. Ali, ja sam miran jer znam da smo jako kvalitetni i da možemo odigrati jako dobru utakmicu.

U posljednjom derbiju za Rijeku vratar Letica obranio vam je jedanaesterac, bude li prilike u nedjelju, hoćete li mu opet pucati?

– Znam da mi je obranio penal i sad je vrijeme da mu zabijem. Na određeni način se može reći da mi je dužnik, ali sad je to prošlo.

A jako rado ću mu pucati penal ako do toga dođe. Samo, kod nas u Dinamu je Soudani prvi izvođač jedanaesteraca.

Nedavno je Soudani rekao da nema problema, da će vam prepustiti pucanje.

– Ako mi pusti da pucam, pucat ću, došlo je vrijeme da sad je pobijedim Leticu, da slavim u tom dvoboju s golmanom.

Odlično ste pucali i tada, ali je mladi vratar Hajduka sjajno ‘skinuo’ tu loptu.

– Hm, bolje je ne pucati odlično pa zabiti, nego pucati odlično, a da lopta ne završi u golu, da ti ga obrani. Istina je da je vrhunski obranio, ali neiskorišteni jedanaesterac je moja greška.

Dobro poznajete Hajduk, koga se najviše bojite iz njihovih redova?

– Mi se nikoga ne bojimo! Ne gledam na suparnika tako da gledam pojedince, i Hajduk je momčad, i to kao momčad koja u zadnje vrijeme izgleda dobro. Dok sam bio u Rijeci uglavnom nisam imao problema ili poteškoća s Hajdukom, uvijek smo dobro izgledali protiv njih. Ne treba izdvajati nikoga iz Hajduka, imaju svoje kvalitete koje ćemo dobro analizirati sve do utakmice i spremiti se za njih – pričao nam je Gavranović koji je nakon Rijeke odlučio doći u Dinamo i izboriti se za poziv švicarskog izbornika.

Naime, 28 mu je godina i možda je ovo Svjetsko prvenstvo u Rusiji posljednja prilika da zaigra na SP-u. Doduše, bio je u Brazilu sa Švicarskom, ali prije prve utakmice ozlijedio se i nije zaigrao.

Za nedostižnih 15 bodova

Povratak u reprezentaciju odlučio je tražiti kroz našu ligu, zbog toga je i prvo došao u Rijeku, a ove zime preselio je u Dinamo pa bi mogao postati igrač koji će u dvije godine zaredom s dva različita kluba postati prvak Hrvatske. S Rijekom je to uspio, bio je njen najbolji strijelac, ‘oteo’ je Dinamu i kup, okitio se duplom krunom, a sad te pehare želi vratiti u Maksimir.

U prvenstvu je na dobrom putu, plavi su imali 12 bodova prednosti kad je Mario došao, tu su razliku pobjedom u Osijeku i zadržali. Derbi s Hajdukom možda je i prva “meč” lopta prvenstva, bijeg na 15 bodova bio bi kraj nada za Hajduk, a Rijeka ionako već zaostaje tih velikih 15 bodova. 

Mario Gavranović rođen je 24. studenoga 1989. godine, godinu dana nakon što su se njegovi roditelji preselili iz Gradačca (BiH) u Lugano. U Švicarskoj je završio školu i postao poliglot, govori hrvatski, talijanski, francuski, njemački, engleski i pomalo španjolski, a želio i dalje učiti jezike.

Nogomet je počeo igrati 1996. u klubu AS Veziji, deset godina poslije zaigrao je za Lugano, pa igrao za Yverdon, Neuchatel Xamax, Schalke, Mainz i Zürich do dolaska u Rijeku. Prvu utakmicu za A reprezentaciju Švicarske odigrao je 2011. i dosad skupio 11 nastupa i zabio četiri gola. Prošle godine ponovno je dobio pozive, ali je na četiri utakmice ostao na klupi. SP u Rusiji je prilika.

POGLEDAJTE VIDEO NAJLUĐIH NOGOMETNIH PROMAŠAJA