U slučaju Marka Golubića ostvarila se ona uzrečica o trećoj sreći. Naime, aktualni svjetski tekvondaški prvak tek je iz trećeg pokušaja izborio olimpijsku vizu. Nakon što je prošle godine postao svjetskim prvakom i tako zaradio velik broj bodova za olimpijsku listu, 23-godišnjem Zagrepčaninu ukazala se prilika da do olimpijske norme dođe bodovnim putem.
- Nedostajalo mi je jako malo, možda pet bodova. Bio sam jako blizu da uđem među pet najboljih koji idu izravno na Olimpijske igre no izgubio sam borbu koja bi mi to omogućila. Nije to bio moj dan. Nakon toga smo otišli u Kinu, na Grand Slam turnir, s kojeg je u Pariz išao samo pobjednik. Tamo sam pak izgubio presudnu borbu od Kineza. Nakon toga sam se odmorio, došao k sebi i rekao sam sebi "ako ne ide lakšim onda ćemo težim putem, onda ćemo na treću sreću".
I tako je i bilo pa je do vize došao plasiravši se u finale europskog kvalifikacijskog turnira održanog u Sofiji.
- Nakon 1-1, odlučivala je treća runda u kojoj mi je sve sjelo na svoje mjesto i koju sam dobio, mislim, 12:0.
Kakav je osjećaj imati olimpijsku vizu u džepu?
- Fenomenalan. Za sada ostvarujem svoje snove, malo po malo. Idem u Pariz s ciljem da napravim veliki posao, da osvojim medalju.
Olimpijski tekvondo je specifičan jer tko se iz Europe kvalificira taj je već i kandidat za medalju. - Tekvondo je jedan od najtežih sportova za kvalificirati se na Olimpijske igre jer je i u muškoj i ženskoj konkurenciji sveden na samo četiri težinske kategorije s po 16 natjecatelja. Čim se u tim okolnostima izboriš za olimpijsku vizu znaš i da vrijediš puno.
Marko se tako pridružio svom velikom prijatelju Ivanu Šapini, koji se olimpijske norme, domogao putem rang-liste.
- To će mi biti dodatno zadovoljstvo. Ivan je moj prijatelj iz kvarta i nisam ga htio pustiti samog u Pariz. Kad se on kvalificirao kazao sam mu da ga neću pustiti da, u muškoj konkurenciji, ide sam na Olimpijske igre. Za ovo sam se dodatno motivirao gledajući jednu zajedničku fotografiju snimljenu nakon Ivanova povratka s Olimpijskih igara u Tokiju. Tu sam sliku svako malo gledao da se motiviram.
I Golubić i Šapina su dečki iz Dubrave, zagrebačkog kvarta koji stalno izbacuje olimpijce.
- Ja volim reći da je Dubrava olimpijsko selo.
A u onom pariškom Olimpijskom selu Marko će, zacijelo, steći nove prijatelje.
- Prije nastupa neće biti prijateljevanja jer ja u Pariz neću doći turistički. Tek kada se nešto osvoji onda se možemo zezati s ostalim sportašima.
Naš sugovornik svjetski je prvak do 74 kilograma no kako to nije olimpijska kategorija morao je birati hoće li nabijati kilograme i ići do 80 kilograma ili će skidati težinu na 68 kilograma. Odlučio se za ovo drugo.
- Prije sam htio u ovu višu kategoriju no onda sam se odlučio žrtvovati, sebe i svoje tijelo, jer svi obično skidaju u nižu kategoriju da bi bili fizički što moćniji. Pokazalo se da sam i u ovoj kategoriji jedan od najboljih, da mogu parirati svima. Dok jedem sve, ja sam tu negdje na 73-74 kilograma no kada sam u punom treningu ponekad i tri puta dnevno, onda trošim jako puno kalorija. Kada se tome pridoda plan prehrane i koje preznojavanje u sauna odijelu, kad par dana stisnem zube, nije mi problem skinuti na 68 kg.
Baš na dan u kojem je ostvario jedan od svojih snova, stigla je i vijest o promjeni vodstva u njegovu najdražem klubu Dinamu.
- Vidio sam da je Velimir Zajec postao predsjednik. Ja nisam toliko politički u tome, meni je samo bitno da Dinamo bude dobar i da osvoji Prvenstvo i da igra Europu. No, ako je Bad Blue Boysima drago da je Zajec preuzeo klub onda je i meni. Meni je bitno da nema incidenata i da se za naš Dinamo dobro navija.
Sad kad ima olimpijsku vizu u džepu, hoće li si priuštiti koji odlazak na Dinamovu utakmicu?
- Iskoristit ću prvu priliku kada za to budem imao lufta. Uvijek odem kad nisam u jakim treninzima ili na pripremama. Obično budem na sjeveru stadiona, tamo gdje ide i moja ekipa. Mi nismo hard core navijači, a ja to kao sportaš niti ne mogu biti ali se trudim održavati tradiciju koju su nam ostavili naši stari - kazao je član zagrebačkog Metalca.