U Hrvatsku se vratio s danom zakašnjenja zato što je u Zürichu bilo malo problema s vezama, ali sretan i zadovoljan jer su njegovi tenisači napravili povijesni pothvat: igrajući hrvatski finale u parovima donijeli su Hrvatskoj zlato (Mektić i Pavić) i srebro (Čilić i Dodig). Vedran Martić, izbornik hrvatske muške reprezentacije, u razgovoru za Večernji list otkrio nam je kako je sve to izgledalo iz njegova stručnog kuta:
– Jako sam sretan i ponosan što smo za Hrvatsku osvojili dvije medalje, i to nakon 17 godina bez teniskog odličja, što smo svehrvatskim finalom u parovima ispisali nove stranice u analima hrvatskog i svjetskog tenisa. Prije turnira Boško Čavka, koji je s Pešalovom osvojio zlatnu medalju u dizanju utega, poslao mi je ovakvu poruku: “Dragi izborniče, pozdrav tebi i momcima, i ne vraćaj se u Split bez medalje”. Nadam se da sam ispunio sva Čavkina očekivanja – otkriva Martić, a na upit što je presudilo u finalu, odgovara:
– Finale je bio prilično izjednačen, odlučio je treći set, produljeni tie-break, u kojem su Mektić i Pavić poveli sa 6:0. Čilić i Dodig su se uspjeli vratiti, stigli do 6:8, ali tada je presudila bolja uigranost Mektića i Pavića, nisu slučajno prva kombinacija svijeta.
Prilagodba na vrijeme je bila bitna
Jesu li naši parovi zajedno trenirali u Tokiju, kako je to izgledalo?
– Trenirali su jednom uoči turnira, a poslije to skoro da i nije bilo moguće. Mektić i Pavić stalno su trenirali parove jer su oni nastupali samo u konkurenciji parova. No, Čilić se morao pripremati i za singl, pa bi onda Dodig trenirao parove s igračima koji su bili u sličnoj situaciji, koji su bili upareni s igračima koji su igrali i singl. Tako da Dodig i Čilić nisu stigli puno trenirati parove. Nikoli i Mati je bilo važnije naviknuti se na uvjete koji su u Tokiju bili potpuno drugačiji od onih koji su vladali u Wimbledonu, gdje temperatura niti jednom nije prešla 20 stupnjeva. Dok je u Tokiju bilo non-stop vruće i vlažno. Ivanu i Marinu je, s druge strane, bilo važno što bolje se uigrati, pa nam je tu malo telefonski pomogao i Mladen Mišo Dodig (Ivanov brat - op. a.) koji je inače i trener parova naše reprezentacije u Davisovu kupu, bio je s nama i protiv Indije. Osjetio se nedostatak još jednog trenera, ali nisu nam dopustili još jednog člana u timu. Marin i Ivan srećom u prvom kolu protiv Japanaca Daniela i Nishioke nisu imali pretežak meč, pa im je on poslužio da se dodatno uigraju.
Kad ste prvi put pomislili da ćemo imati hrvatski finale?
– Pa, ja nikad ne gledam tako daleko, a igrači su se znali našaliti da bi se mogli naći u finalu. Za mene je to bilo prerano, ja uvijek idem meč po meč, pa je tako bilo i u Tokiju. Kad smo uoči polufinala imali sastanak naše misije, gospodin Šegota mi je rekao da sad imamo sigurnu broncu, ali ja sam želio da se sva četiri naša momka vrate kućama s medaljama, a to je najbolje postići hrvatskim finalom, što smo i ostvarili. Kad već nismo mogli imati četiri zlatne...
Čilić će biti dobar na US Openu
Kad je na tom putu do finala bilo najteže našim parovima?
– Mati i Nikoli bio je mali problem da se prilagode, jer u Wimbledonu bilo puno hladnije i uvjeti su bili puno sporiji, a ovdje je lopta letjela. I Mate se malo žalio da mu lopta prebrzo leti, tako da im je najteži meč bio onaj u prvom kolu kad su za suparnike imali Brazilce Mela i Demolinera. U tie-breaku prvog seta su gubili 0:5, ali dobili su meč sa 7:6 (6), 6:4. A zatim je uslijedio također težak meč protiv mladih Talijana Sonega i Musettija. Sonego je 25. na ATP listi u singlu, a Musetti je jedan od najperspektivnijih mladih igrača. Talijani su igrali jako dobro i ja mislim kad su Mate i Nikola dobili taj meč da su se oni definitivno prilagodili na uvjete što se i vidjelo s laganim pobjedama najprije protiv Japanaca, a potom i protiv Amerikanaca u polufinalu. Što se tiče Marina i Ivana, prvo kolo su dobili relativno lagano, a onda su uslijedili strašno teški mečevi protiv Amerikanaca Tiafoea i Rama, koji su u prvom kolu izbacili Hačanova i Rubljova, pa protiv Britanaca A. Murraya i Salisburyja gdje se vodila prava bitka. Murray je igrao samo parove i bio je maksimalno pripremljen, Britanci su igrali gotovo bez pogreške i vodili su set i break, ali Marin i Ivan su ostali čvrsti, vratili su se i u super tie-breaku dobili. Taj meč je uistinu bio epska bitka, a onda su u polufinalu razmontirali Novozelanđane.
>> Pijavica se pojavila na terenu i dignula suca u zrak
Što ovaj uspjeh znači za hrvatsku reprezentaciju, a što za hrvatski tenis?
– Pa, znači puno, nakon 17 godina osvojili smo tenisku medalju, dosad smo imali brončane, a sad smo osvojili srebro i zlato. I ja se nadam da će ovaj uspjeh i medijski publicitet koji nose Olimpijske igre potaknuti mlade ljude u Hrvatskoj da se više bave sportom, posebno tenisom koji ja toliko volim i obožavam. A treba napomenuti da smo mi u Tokiju bili oslabljeni jer nije igrao Ćorić zbog ozljede. Ja vjerujem da će u Parizu 2024. i on doći po svoju medalju.
Hoćete li kao njegov trener putovati s Marinom na US Open i što od njega možemo očekivati ondje?
– Na US Openu će s Marinom biti Vilim Višak, a ja ću ostati u Splitu. Marin je u dobroj formi, očekujem da će igrati dobro, ali puno će toga ovisiti i o ždrijebu, na žalost vjerojatno neće biti među nositeljima. U svakom slučaju treba ići meč po meč jer tenis je nepredvidiv sport i nezahvalno je prognozirati. Ali očekujem dobar rezultat.
Tih je, uporan, nenametljiv... I hop dvije medalje. Kad bi Iva Majoli barem upola bila tako uspješna.