Prije nekoliko godina, kada se spominjala ideja WRC-a u Hrvatskoj, mnogi su odmahnuli rukom. Sada ti isti gledaju kako već treću godinu zaredom najbolji relijaši svijeta voze po našem asfaltu i uživaju. Ove godine na WRC Croatia Rallyju gledat ćemo i osam hrvatskih posada.
U automobilima klase Rally4 nastupit će Tomas Hrvatin, Željko Magličić, Jan Pokos i Marko Lončarić, u Renaultima Clio Rally5 su Vjekoslav Čičko, Slaven Šekuljica i Igor Mandić, a sve ih predvodi Martin Ravenščak koji je prijavljen s Fordom Fiestom Rally3 u klasi WRC3.
Martin (26) domaću WRC utrku vozi već treću godinu, ali sada sa sestrom Dorom (29) koja mu je suvozačica.
– Sve je spremno, glava je hladna, odradili smo trening, zadovoljni smo kako je prošlo. Uzbuđenje je tu, svaki dan sve više raste. Poslije prvog-drugog brzinca će i to popustiti – kaže nam za početak ovaj mladi vozač pa dodaje:
– Ove godine je drugačije jer vozimo auto s četiri pogona, prošle smo vozili na dva pogona. Bilo je teško zbog uvjeta na brzincima, ali sada će biti jednostavnije. Razlika je u pogonu, konjaži, ovo je osjetno drugačiji auto.
Sami brzinski ispiti počinju danas, a za njih je sve spremno.
– Popisali smo brzince, zadovoljni smo, bilo je naporno. Bili smo dva dana u autu 22 sata, napravili smo 1100 kilometara. Svi su brzinci zahtjevni, posebice prva dva jer prvi ima 19 km, drugi 25 km i taj je najduži pa će biti zahtjevno držati koncentraciju s moje vozačke, ali i Dorine suvozačke strane.
S obzirom na to da je sve brzince prošao, koji je najzanimljiviji za gledanje, pitamo ga.
– Svakako bih izdvojio Kostanjevac, sam skok. Teško je doći do tamo, ali vrijedi. No, treba se uzeti u obzir da je svaki brzinac atraktivan, to je ipak Svjetsko prvenstvo.
Strani vozači oduševljeni su hrvatskim asfaltom, kako se njemu čini?
– Naviknut sam na naš asfalt, ostali nisu jer se zezaju da je ovo natjecanje na 50 vrsta asfalta. Na našim cestama uvjeti su promjenjivi, sklisko je pa nije, a kada "krademo", odnosno kratimo cestu, dolazi do toga da se makadam nalazi na asfaltu pa dolazi i do blata i onda je još teže. Natjecanje se odvija praktički od ponedjeljka do nedjelje, naporan je to tjedan. Treba biti spreman na vrijeme provedeno u autu. Prošle godine nam je trebalo dva-tri dana da se oporavimo nakon WRC-a.
Je li u prednosti što poznaje naše ceste?
– Teško je reći da imamo prednost jer su ovo kompletno drugačiji uvjeti. Mi nismo toliko brzi da se možemo natjecati s ostalim vozačima iz naše klase. Imamo jako puno toga još raditi, učiti, vježbati na samoj vožnji i na fizičkoj izdržljivosti. Cilj za ovaj reli je da uživamo, da se smijemo, da vidimo koliko se možemo popraviti za sljedeću godinu. Ne pucamo visoko što se rezultata tiče. Želimo završiti bez ikakvih posljedica i probati biti prvi od Hrvata. Cilj za sljedeću godinu je voziti kompletno Svjetsko prvenstvo u klasi WRC3. Od mogućih 13 možemo odabrati pet utrka.
S obzirom na to da je ovo skupa priredba, pitamo ga koliko je ovaj WRC koštao posadu Ravenščak.
– Jako je tu puno novaca, više od 20.000 eura. Poslije samog WRC-a počet ćemo raditi na tome da privučemo sponzore koji bi pridonijeli tome da iduće sezone možemo voziti SP – kaže Martin koji vozi više od 100.000 eura vrijednu Ford Fiestu, i to sa sestrom Dorom.
– Krenuli smo zajedno voziti prošle godine, funkcioniramo super. Sve si kažemo što je dobro, što nije, posvađamo se, kasnije se zagrlimo i pomirimo. Imamo u timu Tima Novaka, bivšeg slovenskog vozača, koji nam je podrška, uči nas kako napredovati i biti bolji.
I njihov otac Krešimir vozač je relija, prošle godine vozio je WRC s Dorom, daje li sada savjete?
– Tata je sada tu više kao podrška. Pušta nas da radimo svoje i pokušava se ne uplitati.
Što na sve kaže mama Blaženka, posebice nakon Breenove nesreće? Je li zabranila utrke?
– Svi smo bili zabrinuti, razmišljali smo čak da i odustanemo od samog WRC-a. No to je život, idemo dalje. Mama i tata su nam najveća podrška. U autu imamo kavez, ako nešto pođe po zlu, kavez je tu da nas spasi. Naravno, svjesni smo da, čim sjednemo u auto, nešto može krenuti po zlu.
Kako se opuštate prije starta?
– Prije svakog brzinca Dora otpjeva refren iz Balade o Pišonji i Žugi: "Molim te, čuvaj ih, kraljice brzine" – i to je to – govori nam Martin koji je u reliju od djetinjstva.
– Tata je vozio reli, a i sada vozi kada mu se da. Uvijek sam volio gledati reli, htio sam probati i krenuo sam. Prije sam bio u kartingu, vozio sam 2016. Santu Domenicu i tako sam počeo. Najveća želja bila bi mi da postanemo svjetski prvaci u WRC3 klasi – kaže ovaj vozač koji inače sa sestrom vodi obiteljski posao s nekretninama. A o WRC-u u Hrvatskoj nije mogao ni sanjati.
– Kada je Daniel Šaškin izjavio da će jednog dana dovesti WRC u Hrvatsku, smijali su mu se, nisu vjerovali. Tako da je sada nevjerojatno treću godinu zaredom voziti WRC kod nas doma. Prijatelj mi je rekao da ću treći put ostvariti životnu želju.