Zlatko Mateša, dugogodišnji predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, odlučio se kandidirati za još jedan mandat na čelu krovne nam sportske kuće. Bivšem hrvatskom premijeru godine (75) očito nisu nikakva smetnja a smetnje nije bilo niti na izbornoj Skupštini Hrvatskog olimpijskog odbora na kojoj nije imao protukandidata.
Štoviše, bila je to, košarkaškim žargonom rečeno, kontra jedan na nula. Polaganje za koš bez ikakvih prepreka jer ugođaj je bio takav da se nitko nije usudio ući u protukandidaturu. A i da jest vjerojatno ne bi imao izgleda jer Mateša očito dovoljno dobro radi svoj posao da ga skupštinari HOO-a smatraju najboljim mogućim kandidatom.
Uostalom, o tome svjedoči i rezultat glasovanja a Mateša je izabran jednoglasno. Matešu je predložio Hrvatski rukometni savez a Izborna komisija je ustvrdila da kandidat udovoljava kriterijima. Nakon što su skupštinari, sukladno Statutu, bili suglasni da se glasuje javno, predsjednik Radnog predsjedništva Mladen Pavićević proglasio je Matešu predsjednikom i bez glasovanja. Na to je upozorio njegov kolega odvjetnik Toni Nobilo pa se obavila i ta formalnost.
- Kad 74 nacionalnih saveza potpišu nešto za vas mora vam biti drago. Ja vam sada neću govoriti o tome što smo napravili nego što nas čeka a pred nama su izazovna vremena. Prvi problem su demografska ograničenja jer danas u Hrvatskoj imamo svega 720 tisuća stanovnika dobi do 19 godina. Kako da s tako malo djece zadržimo razinu koju imamo danas, da na Olimpijskim igrama ostanemo među 15 posto najuspješnijih među 206 zemalja - kazao je Mateša u svom nastupnom govoru i dodao:
- Ne možemo svi raditi na tome da bude više djece ali moramo koristiti neke druge metode s kojima ćemo više djece privući u klubove. I da to za njihove roditelje ne bude financijski teret pa ćemo to pokušati izvesti s vaučerima, kao što je u Njemačkoj, s kojima se djeca upišu u klubove a onda to država klubovima kompenzira. Inače, nama nisu problem nacionalni savezi i reprezentacije ali jesu klubovi koji su na izdisaju i njima najviše može pomoći gospodarstvo. A da bi ono pomoglo klubove to im mora biti financijski atraktivno. Moramo insistirati na tome da porezni tretman ulaganja u sport bude atraktivniji.
Kao novi (stari) predsjednik, Mateša je za dopredsjednike predložio predsjednika Kluba olimpijaca Željka Jerkova, predsjednika HNS-a Marijana Kustića, predsjednicu Hrvatskog judo saveza Sandu Čorak i džudašku olimpijsku pobjednicu Barbaru Matić. A u novoj sportskoj Vladi Mateša je poželio (i dobio) Kolindu Grabar Kitarović (članica MOO-a), Ivan Veštić (atletika), Tomislav Grahovac (rukomet), Valentina Bifflin (odbojka), Perica Bukić (vaterpolo), Anto Nobilo (tekvondo), Miho Glavić (skijanje), Srećko Ferenčak (skvoš), Zlatko Taritaš (jedrenje), Željko Kisić (veslanje), Zoran Primorac (stolni tenis), Nikola Rukavina (košarka), Mario Možnik (gimnastika), Zdravko Marić (tenis), Damir Knjaz (golf), Marijo Možnik (gimnastika) te Snježana Jurić i Mario Meštrović iz lokalnih sportskih zajednica.
Neko vrijeme se pričalo da se dosadašnji predsjednik nećka oko toga da li da se prihvati još jednog olimpijskog ciklusa no ipak je odlučio ići dalje. Uostalom, zašto i ne bi ako se osjeća fizički i mentalno dobro i ako nema ozbiljne opozicije. A i tko bi mu oponirao na argument da su za vrijeme njegova vodstva hrvatski sportaši osvojili 48 olimpijskih medalja.
Mateša se posla predsjednika HOO-a prihvatio 2002. godine, nakon što je abdicirao njegov prethodnik Zdravko Hebel. A Hebel je, da podsjetimo, bio taj koji je naslijedio, bolje reći smijenio, Antuna Vrdoljaka. Naime, profesor Hebel (negdašnji vaterpolski vratar), godinama je bio Vrdoljakov dopredsjednik no kada se stvorila kritična masa protiv uglednog filmskog redatelja na čelu krovne sportske kuće, Hebel je zasjeo na čelno mjesto. No, na njemu se nije dugo zadržao i na scenu je, na pola njegova mandata, stupio sadašnji predsjednik.
A svih ovih godina, u prigodi reizbora, Mateša je samo jednom imao opasna rivala. Nije to bio pokojni Luciano Sušanj (također protukandidat jednog zgodom) nego Ivica Stošić Miočić, dotadašnji glavni tajnik HOO-a, koji je iz uloge prvog operativca poželio preseliti u glavnu predstavničku ulogu. I nije mu puno nedostajalo, tek par glasova, da to i ostvari.
Nakon toga, nitko se protiv Mateše više nije usudio ići jer je onima kojima bi to i palo na pamet cijela priča izgledala kao unaprijed izgubljena borba.
Prije 12 godina, u rujnu 2012., za boravka u Andori, doživio je dugovječni predsjednik HOO-a po život opasan srčani incident. Štoviše bio je na rubu ali su ga spasili kardiolozi bolnice u Barceloni.
- Imao sam sreću da je Andora blizu Barcelone gdje se nalazi jedna od najboljih bolnica za to. Koji put u životu moraš imati i sreće.
Kad smo ga prije četiri godine, dok je preuzimao ovaj mandat, pitali kako se zdravstveno osjeća, evo što nam je tada rekao:
- Prije dva mjeseca bio sam na "generalnom servisu" na rebru gdje su mi u šali rekli da su oni "vodoinstalateri" iz Barcelone sve to izvrsno složili i da su mi "sve cijevi prohodne".
Ovaj put ponovio nam je nešto slično:
- U ponedjeljak sam bio na "servisu" i moja draga doktorica Jozica Šikić sa Svetog Duha veli da "instalacija" funkcionira jako dobro. Tada sam dobio pet premosnica i kada mi se jave ovi sa stentovima to ignoriram – našalio se vitalni predsjednik HOO-a.