Nakon brončane medalje Brune Bošnjaka stigla je i prva zlatna medalja za Hrvatsku na Zimskim paraolimpijskim igrama. Osvojio ju je Dino Sokolović (29) u slalomu. I ako je itko zaslužio da mu se kroz povijest sporta spominje ime kao prvog hrvatskog paraolimpijca sa zlatnom medaljom, onda je to upravo Dino. On je na Igrama u Pyeongchangu bio naš najiskusniji i najstariji natjecatelj. Ovu su mu treće Igre, nakon Vancouvera i Sočija.
– Nikad ne reci nikad, ali vjerojatno su mi ovo posljednje Igre. U slalomu se još mogu koliko-toliko nečemu nadati, ostale discipline mi baš i ne idu jer sam imao stanku zbog ozlijede i nisam se mogao sto posto dobro pripremiti – govorio je Dino uoči puta u Južnu Koreju.
Želio bilo kakvu medalju
Jako je dobro procijenio svoje mogućnosti i doskijao do zlatne medalje. Nakon što je u prvoj vožnji Sokolović bio treći s vremenom od 49:13 sekunde, u drugoj je vožnji pokazao svoju superiornost i s ukupnim vremenom od 1:39:82 osvojio prvo zlato za hrvatske zimske sportove. Srebro je pripalo Amerikancu Tyleru Walkeru, a brončani je Francuz Frédéric François.
– Da budem iskren, nakon trećeg mjesta u prvoj vožnji nisam očekivao zlato. Druga staza je za mene bila puno teža, drugi nisu uspjeli ovog puta, a ja jesam. Nije mi se vrtio film iz Sočija kada sam ostao bez medalje, samo me je bilo malo strah da zbog grešaka ne izgubim treću poziciju. Mnogi koji su možda i bolji od mene jučer nisu uspjeli. Jednostavno ovog su se puta kockice posložile u moju korist – rekao je sretni Dino.
Konkurencija?
– Bila je daleko jača nego prije četiri godine u Sočiju, međutim imao sam sreće u prvoj vožnji na stazi koja je bila tako zahtjevna da su neki od mojih suparnika lošije odvozili ili odustajali. Kada sam ušao u cilj druge vožnje, prvo mi je prošlo kroz glavu da sigurno imam medalju. U prvom ‘laufu’ sam zaostao 70 stotinki za vodećim Nizozemcem Jeroenom Kampschreurom, koji se trenutačno najbolje skija, no ovaj put, na moju sreću, nije uspio završiti utrku. Ovo paraolimpijsko zlato posvećujem supruzi Barbari i kćeri Viti – istaknuo je Dino Sokolović.
A upravo mu je jednogodišnja kći Vita najviše nedostajala sve ove dane dok je u Južnoj Koreji.
Igrao rukomet prije nesreće
– Istina. S njom sam provodio jako puno vremena otkako se rodila. A vremena sam imao i nemao. Jasno, morao sam trenirati, putovati, još sam zaposlen u našem Savezu na pola radnog vremena. Ali svaki, ma baš svaki slobodni trenutak sam s kćeri. Jedva čekam da se vratim, primim je u naručje i da joj dam zlatnu medalju – govori Dino.
Luka Dobrinić, izbornik i trener Dine Sokolovića dodao je:
– Nisam mogao skriti suze u tako emotivno nabijenom trenutku. Nepravda iz Sočija je sada konačno ispravljena. Sav naš trud, znoj i volja u protekle četiri godine su se isplatili – rekao je Dobrinić.
Kad smo već kod Sočija...
– Prije četiri godine bio sam korak do medalje jer sam nakon prve vožnje bio u uvjerljivom vodstvu, ali sam u drugoj nažalost pao i ostao bez plasmana. Bio je to jedna od najtežih trenutaka u mojoj sportskoj karijeri – rekao je Dino.
Na istim Igrama bili ste još i diskvalificirani?
– Bio sam diskvalificiran u superveleslalomu zbog krivog veza između sjedišta i skije, famozna plastika bila je deblja za 1,8 mm – rekao je Dino.
Kao i svaka priča osobe s invaliditetom, i Dinina je strašna. U prometnoj nesreći, koja se dogodila 2003. godine u Močilama kraj Vrbovskog, u sudaru automobila i kamiona poginuli su vozačica Jasna Sokolović (38), Ivančica Sokolović (40) te Jasnina djeca Goran (16) i Darko (8). Preživio je samo Dino koji je tada imao 14 godina.
– Nesreća se dogodila zadnji dan škole, kada sam s obitelji išao na more. U nesreći sam izgubio majku, dva brata, ali i ostao bez obje noge i s brojnim oštećenjima. Odlučio sam se baviti sportom jer je bolje družiti se s ljudima nego biti sam – rekao je Dino, koji je trenutačno izbornik rukometne reprezentacije u kolicima.
– Trenirao sam rukomet prije prometne nesreće. Bio sam član Zagreba. Ali, trenirao sam još hokej na ledu, vaterpolo, plivanje, skijanje, nogomet, ukratko volio sam sve sportove i bilo mi je zadovoljstvo okušati se u njima. Kao i oni rekreativci koji idu pet dana na skijanje tako sam i ja išao sa svojom obitelji. Kako sam dolazio na Sljeme redovito, saznao sam sasvim slučajno da Monoski klub Zagreb traži osobe s invaliditetom koje su se voljne okušati u skijanju. Ja sam se prijavio, a imao sam sreću da su me odabrali od nekolicine prijavljenih osoba. Dobio sam monoskiju, te sam počeo s intenzivnim treninzima. Tadašnji izbornik ski reprezentacije Dragutin Katunar pozvao me na državno prvenstvo na kojem sam bio među prva tri natjecatelja i od 2007. godine počeo sam se aktivno baviti skijanjem - istaknuo je Sokolović koji je ove sezone, uz ovu zlatnu medalju, osvojio drugo mjesto u poretku sjedećih slalomaša u Svjetskom kupu za osobe s invaliditetom.