Merci, Allemagne, govorili bi nekad voditelji Eurovizije nakon što bi bili pročitani glasovi iz Njemačke u izboru za najljepšu pjesmu Europe. Merci, Allemagne, mogli bismo i mi reći sada uoči početka drugog kruga Svjetskog prvenstva jer su Nijemci u prvom vrhunskom izazovu na ovom natjecanju upozoravali na manjkavosti u igri hrvatske reprezentacije koje nismo mogli u toj mjeri vidjeti u utakmicama s Mađarima i Bjelorusima. Naravno, nije da ništa ne valja, ima dobrih stvari, ali dobro je što smo naletjeli na Njemačku, trenutačno možda i najpotentniju momčad Europe.
Na izborniku Babiću je sada da izvuče iz te lekcije ono najbolje i popravi na bolidu što se može. Znate ono iz prijenosa formule 1, “vrijedni mehaničari McLarena cijelu noć su radili na mašini...”.
Evo samo nekoliko pitanja za razmišljanje: kako da u utakmicama koje dolaze malo više pomognemo našim vratarima, koji su dobri, ali u najtežim utakmicama ostanu prečesto na mršavom broju obrana? Prije Aliloviću, a sada Iviću i Stevanoviću, nabijat će se na nos nekad Omeyera ili Hvidta, sada Wolffa, za deset godina tko zna koga, ali činjenica je da ih se olako izgubljenim loptama u napadu prelako ostavlja na streljani.
Kako da više koristimo krila koja su odlična, ali ih lijevi i desni vanjski često ne vide ili zaborave? Kako bolje odgovoriti na nalete suparnika koji, sada Njemačka, a u Riju Poljska, pobjegnu na 6 razlike, a to se u vrhunskom rukometu u pravilu ne ispušta? Iznimku je već potrošio Veszprem u lanjskom finalu LP-a. Kako da otkrijemo koja je zapravo udarna postava reprezentacije koja ne mora počinjati utakmicu, ali mora biti na terenu kad se ona lomi? Zasad znamo da su prva krila Horvat i Štrlek. I da je prvi desni vanjski Stepančić. Tko je prvi vratar? Kružni napadač i lijevi vanjski? Ključne pozicije napada otkako je rukometa. Na lijevom malo Mandalinić, malo Mamić, malo Duvnjak u kombinaciji s Cindrićem. Ukupni učinak 2-3 gola. Da, znamo i da je ne samo prvi srednji vanjski nego i glavni igrač, netko tko se logično nametnuo kao vođa, ali zašto ga onda nema cijelo drugo poluvrijeme u napadu? No dobro...
Odličan je bio onaj skeč s treninga, kojim je elegantno odbačena pomisao da je u stožeru razdor između šefa Babića i pomoćnika Metličića. To pokazuje da ima u repki i atmosfere i lucidnosti. E sad još samo da tu lucidnost prenesemo na teren, počevši od današnje utakmice protiv Egipta, i možemo se nadati nečem većem. Jer, drugi krug je novi turnir.
Inače, bila je jedna situacija i u Riju kad je pozvana minuta odmora, Metličić je zaustio da nešto kaže, no Babić ga je potjerao prostrijelivši ga pogledom. K’o Herr Flick Von Smallhausena u seriji Alo, alo. I kad smo već kod nje... Svakako očekujemo u napadu više vica, ali i brzine i žestine u izvođenju akcija, jer na trenutku je to protiv Nijemaca izgledalo kao pokazna vježba izvođenja skok-šuta. Školski, ali previše paradno, kao kad Helga uđe u sobu k pukovniku, prošapće da je stigao general, a pola minute poslije otvori vrata i zavrišti: “Generaaaaal vooooon Klinkerhoffen!” Dok ona to sve izvede i najavljeni uđe, Gruber i ostali već posakrivaju kobasice i krivotvorine posrnule madone s velikim... znate već čim.
Ma mi smo najjači gazimo sve do finala i dalje ,nema mjesta panici.