Trideset godina nakon što je u Zagrebu održana Univerzijada, najveće sportsko natjecanje kojem je ovaj grad ikad svjedočio, njen prvi operativac Mirko Novosel odlučio je otvoriti arhiv svojih sjećanja i ispričati detalje koji su bili malo poznati ili se tada nisu smjeli znati, priču donosi Večernjakov sportski tjednik Max!
Osim što je bio glavni tajnik Univerzijade, najtrofejniji hrvatski košarkaški trener bio je i jedan od onih koji se među prvima sjetio ideje o organizaciji takvog natjecanja u hrvatskom glavnom gradu.
– Ja istovremeno bio trener Cibone, ali i predsjednik SOFK-e grada Zagreba, tadašnje inačice današnjeg Sportskog saveza grada Zagreba. Marijan Malović bio je glavni tajnik i mi smo na našim sastancima tada dosta raspravljali o sportskoj infrastrukturi. Nismo imali vaterpolski bazen pa je Mladost igrala utakmice u Ljubljani, ŠRC Šalata bio je zapušten do mjere da je trava rasla iz bazena, a s velikim problemima susretali smo se i mi u košarci. Tako smo došli do zaključka da samo velike sportske priredbe donose prava rješenja. Bili smo svjesni da Zagreb nikad neće moći biti organizator Olimpijskih igara, ali došli smo do ideje da pokušamo dobiti Univerzijadu. Tada je to još uvijek bilo veliko svjetsko natjecanje, obično uvertira za Olimpijske igre, natjecanje na koje su velike sile slale buduće olimpijske šampione.
Da bi izvidjeli što sve treba učiniti za kandidaturu za domaćina Univerzijade, Novosel i Malović otišli su u Bruxelles, u sjedište Međunarodnog sveučilišnog sportskog saveza (FISU).
– Trenutak za takvo što baš i nije bio povoljan jer je 1974. Beograd u posljednji čas otkazao Univerzijadu pa je vladalo neraspoloženje prema SFRJ-u. No, mi se nismo dali pokolebati pa nas je glavni tajnik FISU-a Roch Campana uputio da te 1982. dođemo na njihovu prvu sljedeću sjednicu održanu krajem godine.
A taj se skup održao u Rimu gdje su članovi zagrebačke delegacije uspjeli impresionirati gospodu iz FISU-a.
– U to vrijeme jugoslavenski ambasador u Rimu bio je jedan Slovenac kojem je tadašnji savezni sekretar Stane Dolanc naredio da nam mora dati svoju rezidenciju na raspolaganje. A bila je to u Rimu jedna od najljepših rezidencija koju je Musolini svojedobno poklonio Paveliću, da bi je 1945. otkupio Tito. Te večeri počela je naša akcija lobiranja za domaćinstvo Univerzijade pored vrlo ozbiljnih konkurenata kao što su bili Indianapolis, Brisbane i New Delhi.
Konkurenti Brisbane i Delhi
Sa suparnicima su se Zagrepčani susreli 1983. u Edmontonu, za vrijeme Univerzijade u tom kanadskom gradu.
– Delegacija Brisbanea u Edmonton je došla s 25 ljudi, na čelu s australskim ministrom sporta i s propagandnim materijalom koji je uključivao i torbe s otisnutim napisom “Sunshine Brisbane Universiade 1987”. Svi su bili smješteni u Westinu, u istom hotelu u kojem su tada bili smješteni i Lady Diana i Princ Charles. Kada mi se njihov tajnik požalio da ne znaju što da rade ta četiri dana do početka ove Univerzijade, ja sam mu predložio da odu do Calgaryja, do domaćina Zimskih olimpijskih igara 1988. I oni su to doista i učinili i ostavili nama prostora za obrađivanje bitnih ljudi kod glasovanja za domaćina.
Ono što se tada zbivalo može ući u gradivo priručnika za sve potencijalne kandidate za domaćinstvo velikih natjecanja.
– Napravili smo analizu svih ljudi u FISU, svih 21. Htjeli smo znati kakvi su im afiniteti, kako razmišljaju, kako na koga možemo utjecati. Imali smo sreće što je košarka studentski sport pa sam ja mogao iskoristiti neke svoje kontakte. Recimo, glavni savjetnik predsjednika FISU-a Jesús Hermida bio je dobar prijatelj mog velikog košarkaškog prijatelja Španjolca Antonija Diaza Miguela, a utjecajni Amerikanac Nick Rodis bio je prijatelj mog velikog prijatelja Davida Gavitta koji je svoje sunarodnjake iz Indianapolisa uvjerio da im je bolje ići na organizaciju Panameričkih igara nego Univerzijade pa je na taj način najjači kandidat sam izašao iz konkurencije.
Ključan čovjek kojeg je trebalo obraditi bio je Primo Nebiolo, tada predsjednik FISU-a i dugogodišnji predsjednik Međunarodnog atletskog saveza.
– Večer uoči donošenja odluke, a taj sastanak održan je u Veneciji, Nebiolov tajnik prišapnuo mi je što bi još trebalo učiniti. Najprije smo pomislili da moramo nešto platiti, a kako mi crni fond nismo imali, u to ne bismo niti ulazili. Srećom, Nebiola takvo što nije zanimalo. Njega su zanimala priznanja. Rekli smo da mu možemo dati i najviše državno priznanje, no rečeno nam je da ga ni to ne zanima jer već ima priznanja od predsjednika Cartera i Brežnjeva, već ga zanima počasni doktorat.
A tadašnja procedura nalagala je da takvo što jedan fakultet mora predložiti, a moraju se naći još dva koji će to podržati.
– Mi smo imali dva spremna fakulteta, no zapelo je s DIF-om koji je trebao sve predložiti. Dekanica se tome protivila pa smo ju uspjeli poslati na službeni put i uz pomoć njezina zamjenika provesti željeno. Da nismo, ja bih se našao u problemima jer smo Nebiolu to obećali, a čovjek nam je dao Univerzijadu zahvaljujući kojoj smo obnovili Zagreb.
Od svih sportskih objekata, samo jedan se nije gradio novcima Univerzijade.
– Ja sam bio zainteresiran da riješimo pitanje košarkaške dvorane, no kako nisam htio da se ona gradi na teret Univerzijade, mi smo od svakog kvadrata prodaje tornja uzimali postotak za izgradnju dvorane. Nije ni to išlo glatko jer je tada u Zagreb glavni građevinski inspektor bio izvjesni Kukolj, čovjek koji je Mimi Jaušovec srušio teniske terene. Nama je pak poništio dozvolu za izgradnju Cibonina tornja, a nama je toranj trebao kao izvor sredstava za izgradnju Cibonine dvorane. No, i to smo nekako riješili.
Preuređenje Trga Republike
A inspektor Kukolj htio je i obustaviti radove na tadašnjem Trgu Republike.
– Zagreb je tada imao 14 općina i koordinacijski odbor koji je trebao voditi poslove uređenja grada. No, kako su o tome svi govorili treba ovo, treba ono, a ništa se nije događalo, mi smo jednu večer, negdje oko 23 sata, održali sastanak užeg vodstva Univerzijade koje su činili Vrhovac, Pezo, Mikić i odlučili da ćemo mi preuzeti i kompletan program preuređenja grada. Već tu večer donijeli smo odluku da se odmah krene u preuređenje Trga, pa je došlo do opće mobilizacije i bageri su na Trg došli već u tri sata iza ponoći. Sljedeće jutro zove mene inspektor Kukolj i pita: “Kakvu ste to svinjariju napravili? Trg treba vratiti u prijašnje stanje. Sve ću vas dati pohapsiti.” Na sve to ja sam mu samo rekao: “Reci to i Joži Vrhovcu.”
A drug Joža bio je tada netko kome se niste htjeli zamjeriti.
– Vrhovec je bio posljednji Titov ministar vanjskih poslova, član Predsjedništva SFRJ, a mene je obradovao kada je jednom rekao: “Ja sam se rodil na Novoj Vesi i htio bi nešto napraviti za ovaj naš Zagreb.” Vidjevši kakve je sve počasti doživio Branko Mikulić kao šef organizacijskog odbora ZOI u Sarajevu 1984., Vrhovec se prihvatio dužnosti predsjednika Organizacijskog odbora Univerzijade.
I tako je došlo do obnove grada i izgradnje brojnih sportskih objekata.
– Izgradili smo zimski bazen i tri vanjska bazena, Jarunsko jezero kao središte sportova na vodi, devet košarkaških dvorana, dvije dvorane na fakultetima... Uredilo se i 220 fasada, obnovljene su kulturne institucije, pomoglo se svim kazalištima...
S obzirom na to da je već tada bio nametnut običaj da svi veliki sportski događaji moraju imati svoju maskotu, tako je i Zagreb dobio vjevericu Zagija.
– Ideja se rodila na Tuškancu, u vrijeme posjeta Rocha Capmane, tajnika FISU-a. Kaže on meni da moramo imati i maskotu i baš tada skače pred nama jedna vjeverica koji je u Tuškancu uvijek bilo, a ja mu velim: “E, ovo će biti naša maskota, vjeverica je prava zagrebačka životinjica.” Eto, tako je nastao Zagi.
A kako je pak došlo do toga da Dražen Petrović pali baklju na otvaranju Univerzijade? I to je priča s dramaturgijom.
– Oko toga sam vodio bitku s Celestinom Sardelićem koji je htio da baklju pali Igor Milanović, tada ponajbolji vaterpolist svijeta kojeg je Cele doveo u Mladost. Presudio je Vrhovec, a mi smo napravili kompromis pa je Milanović zapalio baklju pred rektoratom, a Dražen sutradan na maksimirskom stadionu.
Bravo lisabon, bravo...vjerojatno je ironman frustriran što kao student na privremenom boravku u Zagrebu, nije dobio mjesto u studomu na Savi. A Novosel je to ruglo od studoma, pače rupu pretvorio u moderni studentski grad, ili campus kako vam drago, po najsuvremenijim standardima američkih sveučilišta.