Baš kao cijela NBA liga, i hrvatski novak Luka Šamanić (20) u svojevrsnoj je karanteni. Mlađahni košarkaš San Antonio Spursa ispričao nam je kako izgledaju njegovi dani skrivanja od "nevidljivog neprijatelja" zvanog koronavirus.
– U izolaciji sam, a iz stana izlazim samo po nužne stvari kao što su voda i hrana. Zapravo, odem katkada i trčati te prošetati psa. To su mi vrhunci dana.
Bez obzira na to što ne odlazi u trening-kamp Spursa, Luka je obvezan trenirati u stanu.
– Naši kondicijski treneri dali su nam program, a utorkom i četvrtkom treniramo uz video poziv. To vam je nešto kao online škola. Tada radimo snagu, istezanje.
Što još trenažnoga čini u svoja četiri zida?
– Svaki dan moram odgovoriti na Murph izazov koji se u našem slučaju sastoji od tri kilometra trčanja te od 100 čučnjeva, 200 sklekova i 300 trbušnjaka. U početku mi je tih 200 sklekova zvučalo malo, no nakon prva dva dana bio sam mrtav umoran.
Najgore je bilo to što je tijelo bilo naviknuto na veliku potrošnju, a onda je sve odjednom stalo pa ti je ostao višak energije. Meni, koji nisam stao pet godina, tjedan dana biti bez košarke je godilo da se i tijelo malo odmori, no sada mi jako nedostaje.
S obzirom na to da neki njegovi NBA kolege igraju turnir u video igrici "NBA 2K20", zaigra li i Luka kada NBA košarku na play-stationu?
– Iskreno, ne. Ja stvarno igram košarku, pa je ne igram kao videoigricu. Više volim igrati UFC, a zapravo najviše igram najnoviju verziju "Call of Duty".
NBA pokušava organizirati i turnir u igri "H-O-R-S-E" što je inačica onoga što mi na ovim prostorima zovemo "Amerikancem".
– E to bih već volio pogledati, no nisam baš siguran da svaki od NBA igrača ima kod kuće koš u dvorištu ili privatnu dvoranu.
Nema ni Luka jer zasad je u stanu.
– Baš razmišljam o rentanju kuće. Za kupnju sam još premlad, to će doći u obzir ako potpišem dobar drugi ugovor. U svakom slučaju zbog mog četveromjesečnog zlatnog retrivera Maxa, komotnije bi mi bilo u kući s dvorištem.
Za razliku od Netsa, Jazza, Lakersa, Bostona i Pistonsa, njegovi Spursi nisu imali nikoga zaraženog koronavirusom.
– Bili smo dva tjedna u obveznoj karanteni, no rekli su nam da i dalje budemo kod kuće. Tu sam došao igrati košarku, a sjedim u stanu. Dosta naših igrača otišlo je kući, ali unutar Amerike.
S obzirom na to da je NBA sezona stopirana još 9. ožujka, razmišlja li o odlasku u Hrvatsku?
– Kada sam čuo da igrači mogu ići kući, počeo sam i ja o tome razmišljati. No, ta je dozvola važila samo unutar granica Amerike. Ista je stvar bila i s ostalim hrvatskim košarkašima. Čuo sam se s njima i svi su oni u Americi. Trebamo sve ovo istrpjeti i čekati dan odluke. Ili ćemo nastaviti ili će nas sve pustiti kući.
Sretna okolnost bila je ta što mu je majka došla u posjet.
– Ona se tu zatekla i ostala. To je bila sreća u nesreći. Jako pazimo da se ne zarazi i zato sam isključivo ja taj koji odlazi po namirnice.
U režimu života pod geslom "stay home" dovoljno je vremena i za druge zanimacije osim igranja videoigrice.
– Čitam knjige, ali online, te gledam serije. Najdraža mi je "Stranger Things", a trenutačno gledam dokumentarnu seriju "Tiger King".
Sada je vrlo vjerojatno prošla Lukina prva sezona preko Atlantica. A nju je obilježio s prosječnih 15 koševa i 8 skokova po utakmici za Austin Spurse, razvojnu momčad NBA momčadi koja ga je draftirala.
– Takvo što moglo se očekivati u mojoj prvoj NBA sezoni. Nekoliko puta sam bio i u sastavu San Antonio Spursa koji su odlučili razvijati me u klubu iz Austina. To je odličan koncept, ne sjediš na klupi, ne gubiš dane već si na terenu prva ili druga opcija. Kroz individualne treninge radim puno na driblingu, na osjećaju za koš, šutu, fizikalijama, sve što bi jedan krilni centar trebao imati.
Kao europski košarkaški proizvod, NBA stil života je nešto na što se morao naviknuti.
– Ovdje je sve mnogo brže i sve je okrenuto na biznis, što ima i svojih prednosti i mana.
Na što mu se bilo teže priviknuti?
– Zna se dogoditi da odigram navečer utakmicu u Austinu, a da već sljedeće jutro moram biti u San Antoniju, a budući da sam najmlađi u momčadi, moram doći prvi. No, ja bih rekao i da je to test, da vide koliko sam čvrst.
Vjerujemo da ni njega nisu mimoišli "zadaci" tipični za novake.
– Kako to biva, morao sam starijim igračima donositi krafne, pileća krilca i slično, a kada bi nekome bio rođendan, onda bih morao pjevati.
Ono što svi novaci prolaze jest i obvezni četverodnevni tranzicijski seminar na kojem se novopečene pripadnike NBA lige upoznaje sa svim zamkama koje ih čekaju kao jako dobro plaćene sportske profesionalce.
– Nekoliko dana bili smo izolirani u jednom hotelu kod New Yorka uz svakodnevne prezentacije, panel-diskusije i interaktivne radionice.
Slušali smo što nas čeka u vezi s medijima, o društvenim mrežama, o odmoru i oporavku, ali i o tome kako sačuvati ono što zaradiš i kako najbolje uložiti. I mene je najviše zanimao taj ekonomski dio.
Upozorili su NBA novake i na još jednu opasnost, a to su žene loših namjera, a takve sportaše koji dobro zarađuju vrebaju u gotovo svakom gradu.
– Kao što generalno postoje ljudi loših namjera, tako ih ima i među ženama koje vam se mogu približiti iz pogrešnih razloga. Osim toga, upozorili su nas i na novonastale prijatelje, s kojima također treba biti oprezan.
S obzirom na to da se Luka osamostalio, jer je već sa 16 godina postao član Barcelone, a i otac Marko mu je bio košarkaški internacionalac, čini nam se da je on tu školu prošao. No, nije bilo zgorega "ponoviti gradivo".
>>> Pogledajte što je Bojan Bogdanović rekao o svom ugovoru s Utah Jazzom
Sarnavka i Veljača na aparatima