Modrić: Izabrao bih španjolski pršut, naše crno vino 
i Raketu 
za igrača godine!

Bila je to godina iz snova. Potvrda talenta, klase, nekako s odlaskom šjora Tome Bašića, učitelja i mentora, Luka Modrić je zatvorio krug. Da nije bilo ozljede na San Siru, bila bi savršena. Poznajem ga dugo, prvi trofej za nogometaša godine dodijelio sam mu na istom mjestu u Klaićevoj bolnici u prosincu 2007. godine. Sedam godina kasnije, Večernjakov nogometaš je veliki igrač u najvećem klubu na kugli zemaljskoj.

Četvrti put u rukama drži "Pobjednika", koji je najdraži?

- Ako već moram izabrati, onda je to onaj prvi, kao igrač Dinama - kaže nam Luka Modrić, nekako ispunjeno do kraja.

Po svemu ovo je vaša najbolja igračka godina.

Koja je utakmica najbolja, koji pogodak najdraži?

- U dosadašnjoj karijeri ovo je svakako moja najbolja godina, i to bez obzira na težu ozljedu koju sam zaradio u Milanu s reprezentacijom. Moram li izdvojiti jednu, onda je to ona u Münchenu, kad smo Bayern pobijedili sa 4:0. Golova nisam postigao puno, ali jedan od najdražih mi je onaj koji sam postigao Villarrealu, zato što smo do tada imali dosta problematičnu situaciju, a poslije pobjede sve je krenulo jako dobro za Real.

Primera posebno draga

U Lisabonu ste osvojili Ligu prvaka. Što vam je u tom trenutku prošlo kroz glavu?

- Hvala Bogu i na ostvarenju tog sna! To je bila prva misao, jer doživjeti osvajanje Lige prvaka, i to još toliko željenu Decimu Real Madrida, to je vrhunac moje dosadašnje karijere. Prvi na pamet pali su mi supruga i djeca, obitelj i čovjek bez kojeg ne bih to doživio, Tomislav Bašić. Nažalost, preminuo je u veljači i nismo mogli podijeliti tu sreću.

Je li pojedinačna nagrada za najboljeg veznog igrača Prve španjolske nogometne lige najveće osobno priznanje?

- Realno gledano, jest. Nagrada španjolske Primere ipak je nešto posebno. Liga je jedna od dvije najjače na svijetu i kad ti kolege igrači odaju priznanje da si najbolji u velikoj konkurenciji, onda je to golemo priznanje.

U ovom trenutku Real igra u velikoj formi, trofeji stižu na Santiago Bernabeu, Cristiano Ronaldo blista. Kakav je odnos s Cristianom Ronaldom, družite li se izvan kampa i gostovanja?

- Imamo odličan odnos i mogu kazati da smo pravi prijatelji. Izvan terena se ne družimo baš jer svatko ima svoje obveze u ono malo slobodnog vremena koje nam ostaje.

Tko sjedi pokraj vas u svlačionici s lijeve i desne strane?

- S lijeve strane sjedi Nacho, s desne je Jese.

Kako je prošla inicijacija u svlačionici Reala?

- Super jer je nije ni bilo. Kako u Tottenhamu tako i u Realu, kada sam dolazio, nisam morao ništa posebno raditi kao novi. Ne znam kako se to poklopilo. Drugi su morali pjevati, ali ja sam se provukao, valjda su znali da bi ih moje pjevanje „uništilo", ha, ha...

Koje je najnezgodnije gostovanje u španjolskom nogometu?

- Dok su bili u prvoj ligi, najnezgodnije bilo mi je u Osasuni. Sada mi je najteže na Calderonu protiv Atletica. Ambijent je užaren, a i način igre Atletica nezgodan je za nas.

Je li teže istrčati u Poljudu protiv Hajduka ili na Nou Campu?

- Riječ je o drukčijim stvarnostima, ali je istina da mi je s Dinamom na Poljudu bilo posebno teško gostovanje. El Classico na Nou Campu je veličanstven doživljaj kao i na Bernabeuu, jasno za nas iz Reala teže.

Dario Šimić nam je pričao da je Carlo Ancelotti jako prisan s igračima. Kakav je vaš odnos s trenerom, kako vas oslovljava?

- Dario je dobro kazao, jer Ancelotti u svakoj prilici pokazuje kako je blizak igračima i želi im što više pomoći da budu na visini očekivanja. Izuzetno je korektan čovjek, ali i emotivan, što se vidi iz načina na koji s igračima slavi uspjehe. Mene zove imenom, Luka.

Kako vas zovu navijači Reala?

- Uglavnom me zovu Lukita, a kad skandiraju, onda je to Luka i Modrić.

Tko je osoba u klubu Realu, a da nije igrač ili trener, koju biste posebno izdvojili?

- Ako već jednog moram izdvojiti, onda neka to bude stariji dragi gospodin Augustin Herrerin. On je onaj koji nam na izlasku iz svlačionica na teren svakom pojedinačno zaželi sreću i ohrabri nas.

Tko je vaš najbolji hrvatski nogometaš u 2014.?

- Ivan Rakitić! Odigrao je sjajnu godinu, vodio je Sevillu do naslova pobjednika Eurolige i odličnog plasmana u jakoj Primeri, a zaslužio je tako i veliki transfer u Barcelonu! Svaka mu čast!

Kako ocjenjujete godinu reprezentacije?

- Nažalost, reprezentacija je u Brazilu podbacila i jasno je da su svi, kao i mi sami igrači, bili silno razočarani. Sada smo ipak dulje s izbornikom, prihvatili smo njegove ideje i lakše ih provodimo na terenu i naše igre to potvrđuju. Očito je da smo svi, i izbornik te igrači, izvukli pouke iz neuspjeha na Mundijalu te je sada uživanje igrati, pogotovo što osjećamo koliko su navijači zadovoljni.

Najljepše na Barbadosu

Što treba ovoj reprezentaciji da napravi veliki rezultat, primjerice na Euru 2016.?

- Možda ćete se iznenaditi, ali mislim da ova Hrvatska ima praktično sve preduvjete da ostvari dobar rezultat u kvalifikacijama i potom na EP-u. Imamo iskustva i mladosti, tehnike i fizičke moći, igrače u velikim klubovima koji su navikli na borbu za visoke ciljeve.

Kako komentirate spoznaju da je Hrvatska u 16 godina samo jednu službenu utakmicu odigrala u Splitu?

- To nije u redu jer Split i Dalmacija puno znače hrvatskom nogometu. Igrao sam kao reprezentativac dva puta na Poljudu, jednom kad smo u prijateljskoj utakmici izgubili od Nizozemske i drugi put kad smo u sjajnoj atmosferi Poljuda pobijedili Gruziju. Reprezentacija rado igra po cijeloj Hrvatskoj, prekrasno nam je u Osijeku, kao i u Rijeci, Puli, i nije mi logično da se u nekim gradovima predugo ne igra.

Kako komentirate način na koji su se od reprezentacije oprostili Eduardo da Silva, Vukojević, Jelavić?

- Već sam kazao da su to moji dugogodišnji suigrači i da ih iznimno poštujem, ali se ne slažem s načinom na koji su izabrali napustiti reprezentaciju.

Čujete li se sa Zlatkom Kranjčarom koji vas je pozvao u reprezentaciju, odnosno sa Slavenom Bilićem?

- Sa Slavenom Bilićem redovito se čujem ili dopisujem. Zadržali smo odličan odnos i on je jedan od najvažnijih ljudi u mojoj karijeri.

Pratite li Dinamo, kako komentirate činjenicu da je na zadnjoj utakmici plavih bilo 750 gledatelja?

- Naravno da pratim ne samo Dinamo nego cijelu HNL, ovisno o tome koliko imam vremena. Problem publike je očit, a to mi je dosta čudna situacija. Očito je da se nešto događa kad dolazi tako malo gledatelja. I mislim da razlog nije samo jedan. Nezadovoljstvo igrama, neslaganje s načinom na koji se vodi klub, zasićenost Dinamovom dominacijom, ekonomska kriza..., vjerojatno od svega pomalo. To nije dobro za nogomet, igračima su puste tribine nešto najgore, nema motivacije, gušta...

Treba li Dinamo funkcionirati po sistemu jedan član jedan glas? Ili bi se Dinamo trebao privatizirati?

- Nemam definiran stav o tome što bi bilo najbolje za Dinamo ili druge klubove HNL-a, ali bi svakako trebalo klub organizirati tako da bude na zadovoljstvo navijačima, okruženju i svima koji vole Dinamo.

Kakav je vaš stav o navijačima koji su prekidali utakmicu na San Siru? Preciznije, kako to treba riješiti? Uefa i Fifa se bore protiv rasizma, nasilja, bi li tu mogli nešto učiniti i sami igrači?

- Ne mogu shvatiti da netko želi namjerno prekinuti utakmicu reprezentacije i izazvati teške posljedice da bi se naudilo nekome u vodstvu nogometa. Respektiram svakog tko se bori za svoj cilj na ispravan način, ali ne tako da radi štetu sebi ali i svima drugima. Nije u redu da manjina nameće takvu incidentnu situaciju kao u Milanu velikoj većini navijača koji su glasno navijali za Hrvatsku, a među kojima sigurno ima onih koji se također s nečim ne slažu u nogometu. No, nikakve koristi od incidenata, ispaštaju samo pravi navijači... Borba protiv rasizma je ispravna borba i igrači tome daju svoj doprinos promocijom te borbe i uzornim ponašanjima na terenu i izvan njega. Prema rasizmu treba imati nultu stopu tolerancije.

Jeste li bili na nekom dobrom koncertu u Madridu?

- Imao sam veliku želju otići na koncert Rolling Stonesa u Madridu. Nažalost, poklopilo se da sam bio na gostovanju.

Postoji li neka pjesma koja je hit u svlačionici Reala?

- Glazba se pušta, ali ima je svih vrsta i za sve ukuse, pop rocka, R&B, španjolskog melosa. Ovisi o tome čiji se iPhone priključi na zvučnike u svlačionici...

Kakva je španjolska kuhinja, volite li tapas? Koji je najfiniji?

- Nisam to još kušao, ali mogu reći da je španjolska gastronomija vrhunska. Puno je dobrih jela, ali recimo da posebno guštam u paelli, cistor kobasicama i pršutu.

Čiji je pršut bolji, dalmatinski ili španjolski?

Iako mi je dalmatinski pršut super, ovaj me španjolski još više oduševio.

Naša vina ili španjolska? Crno ili bijelo?

- Svakako naša vina. Preferiram uz jelo čašu crnog.

Najbolja destinacija na kojoj ste se odmarali s obitelji?

- Nakon našeg Jadrana, najbolje mi je bilo na Barbadosu.

Koliko pomažete supruzi Vanji, stignete li? Pranje suđa, kuhanje, usisavanje...

- Pomognem koliko mi to obveze dopuštaju, iako treba iskreno priznati da je najveći teret na supruzi. Uskočim kad zatreba, ali Vanja me brzo otpusti jer vidi da mi to ne ide...

Volite li odjenuti odijelo?

– Kad je za to prigoda, rado odjenem odijelo. Većim dijelom sam u casual stilu, ali kad iziskuje protokol i situacija, odlučujem se uglavnom za tamnija odijela.

Jeste li praznovjerni, postoji li neki ritual koji je obvezan prije treninga, utakmica?

- Nisam opterećen tim stvarima, ali moram reći da ipak imam neke male rituale pa uvijek prvo obujem lijevu čarapu, kopačku i kostobran. Zašto je tako, ne znam, ali tako to činim.

>> Modrić u bolnici primio nagradu VL-a: Nadam se da sam razveselio djecu!

>> Sven (12): S Lukom sam slavio rođendan, nikad bolji dar!

>> Modrić je postao miljenik Bernabeua, evo kako ga vide navijači i mediji u Španjolskoj!