Čak će i komentator engleskog Guardiana istaknuti nemjerljive zasluge 32-godišnjega Zadranina Danijela Subašića za osmi Monacov naslov prvaka, svrstavajući ga među najistaknutije protagoniste, uz bok kapetanu Falcau, Lemaru, Mbappeu i Bernardu Silvi.
Apostrofirat će pritom i Danijelove znamenite gafove protiv Tottenhama, Manchester Cityja i Bordeauxa, ali sagledavajući sveukupni “Subin” doprinos za Monacovu sezonu iz snova, opisna ocjena za našega vratara bila bi – superioran.
Vratar svjetske klase
U tom stilu odradio je i utakmicu protiv Lillea (4:0), u kojoj je osiguran naslov prvaka, sačuvavši mrežu netaknutom i dvadeseti put ove sezone u 53 nastupa u četiri natjecanja. Danijel Subašić vratar je svjetske klase, što je dokazao i vrhunskim izvedbama u Ligi prvaka, ali i veliki čovjek. Naime, i na slavlju pred navijačima na stadionu Louisa II. pojavio se s majicom s likom pokojnoga prijatelja Hrvoja Ćustića.
– Danijel Subašić mi je poput sina i tako će ostati zauvijek. Čujemo se redovito, više moj sin Domagoj nego ja, pa smo mu odmah istu večer i čestitali na naslovu prvaka. Znamo koliko mu to znači – kazao nam je otac pokojnoga Hrvoja, Svetko Ćustić iz Murvice.
Monacov naslov prvaka doktorska je disertacija nepretencioznoga stručnjaka Leonarda Jardima, u ovom trenutku Portugalca s najvišim trenerskim rejtingom, što je pokraj živoga Mourinha ipak kolosalan pothvat. Ali i dokaz kvalitete portugalskih stručnjaka koji su, osim u Portugalu (Rui Victoria s Benficom) i Francuskoj, naslove osvojili u Ukrajini (Fonseca sa Šahtarom) te u Grčkoj (Bento s Olympiakosom, smijenjen u ožujku nakon što je osigurao titulu).
Sjajan skauting i selekcija
Iako Monaco, kao i PSG, ima većinskog vlasnika milijardera, Rusa Ribolovljeva, njegov godišnji proračun ne iznosi ni trećinu PSG-ova. Monacovi ulazni transferi nisu bili spektakularni poput pariških, nego planski, ciljani i nimalo bombastični, poput dolazaka Poljaka Glika iz Torina, Fabinha s posudbe iz Rio Avea, Jemersona iz Atletica Mineira ili Mendyja iz Marseillea. Briljantno odrađen skauting i selekcija igrača bili su Jardimu temelj na kojemu je izgradio momčad po svom ukusu: uzbudljivu, zabavnu, dominantnu i zastrašujuće efikasnu.
Monaco je tako dvije utakmice prije kraja prvenstva postigao čak 102 pogotka, jednako koliko i PSG u prošloj, šampionskoj sezoni, u kojoj je imao čak 31 bod više od suparnika iz Kneževine. Zar je moguće da je odlazak Zlatan Ibrahimovića toliko pogodio Parižane?
Subašić je tako postao šesti Hrvat okrunjen naslovom francuskog prvaka, nakon Josipa Skoblara s Marseilleom (1971., 1972.), Zorana i Zlatka Vujovića s Bordeauxom (1987.), Dade Prše s Monacom (2000.) i nesuđenim vatrenim Gregoryem Serticem s Bordeauxom (2009.).
Sezonu u znaku Zadrana u Francuskoj obilježio je i 27-godišnji golgeter Ivan Santini, strijelac čak 15 prvenstvenih pogodaka. Ovo je najbolji napadački učinak jednoga Hrvata u Francuskoj još od sezone 1988./1989. kada je Zlatko Vujović u dresu Cannesa postigao 18 pogodaka. Istu brojku dosegnuo je i legendarni međimurski “Offić”, genijalni Drago Vabec za Brest u sezoni 1981./1982.
– Teško je biti napadač u momčadi koja se bori za ostanak jer postoji veliki pritisak i morate iskoristiti svaku priliku. Puno je lakše kada momčad stvara prilike i kada niste previše izolirani – izjavio je suptilni gorostas od 190 cm Ivan Santini.
Na pitanje vidi li se u hrvatskoj reprezentaciji, Santini u svome odgovoru nije odisao optimizmom.
– To je moj najveći san. Bio bi to šlag na torti. No, u reprezentaciji već jesu jako dobri napadači. Ne vjerujem da me izbornik vidi u momčadi – naglasio je centarfor malenoga Caena koji se još grčevito bori za ostanak u prvoligaškom društvu.