Ono što je cijelo vrijeme planirao i govorio, još za vrijeme lipanjskih pripremnih utakmica u Opatiji, Aleksandar Petrović je i ostvario. Sa svojim Brazilom plasirao se u četvrtfinale olimpijskog turnira košarkaša. Obećao je da će iz Lillea, gdje su se igrale utakmice po skupinama, doći u Pariz, u kojem se igraju nokaut-utakmice, i to je i ostvario.
– Kad pogledate koga nema na Olimpijskim igrama i tko se plasirao u olimpijski četvrtfinale, to je tada izgledalo kao znanstvena fantastika. Nakon što smo se okupili 10. lipnja, mučili smo se s ozljedama i preživljavali iz dana u dan, a evo nas u četvrtfinalu Olimpijskih igara. Zadovoljan sam kako smo odigrali skupinu, a protiv Francuske i Njemačke nismo puknuli i doživjeli visoke poraze koji bi nas izbacili iz igre za četvrtfinale. Osim toga, visoko smo pobijedili Japan za prolazak dalje.
Skuplji od proračuna HOO-a
A to dalje velikoj većini promatrača ovog časa izgleda kao “nema dalje”. Naime, sljedeći suparnik Brazilcima su Amerikanci, momčad koju čine najveće NBA zvijezde poput Stephena Curryja, LeBrona Jamesa, Kevina Duranta, Joela Embiida... i koja, u godišnjim plaćama, vrijedi 504 milijuna dolara, a to je novac koji Hrvatska na svoje sportaše potroši u cijelom četverogodišnjem olimpijskom ciklusu.
– Smatram da posao nije završen. Ne u smislu toga da imamo velike izglede protiv Amera, već u smislu da pokušamo ubaciti klipove američkom stroju. Pokušat ćemo preživjeti osam razdoblja po pet minuta što je moguće duže. Pitanje je, dakako, kako preživjeti prvi udar, ali i onaj u drugih pet minuta kada na parket ulazi čak i potentnija postava s Edwardsom i Durantom te centrom Adebayom ili Davisom.
Reakcije u košarkaškom Brazilu bile su sjajne.
– Mi smo na predolimpijskom turniru izbacili petoplasiranu reprezentaciju s Fibine rang-liste, a potom smo, u skupini, igrali s drugom i trećom reprezentacijom s te liste. U velikom broju minuta prikazali smo kvalitetnu košarku, no još imamo posla.
FOTO: Napete olimpijske bitke, medalje, suze radosnice na Pixsellovoj izložbi
A taj posao bio bi ocijenjen još boljom ocjenom da se krilni-centar Bruno Caboclo (33 koša i 17 skokova protiv Japana) zna sačuvati od olako zarađenih prekršaja.
– Pa on je u prvoj utakmici, onoj s Francuzima, u tri minute zaradio tri prekršaja i praktički ispao iz igre. No kada on nije problemu s penalima, kada ga možemo koristiti 30 minuta, onda i Brazil dobiva novu dimenziju. U 13 minuta na terenu mi smo s njim bili “plus 14”. Nadam se da mu je sve ovo velika škola i da će shvatiti što mu je činiti kako bi više vremena provodio u igri.
Aco je još u Zagrebu govorio da su njegovi favoriti za odličje SAD, Kanada, Njemačka i Srbija.
– I dalje stojim kod toga s tim što je u mojim očima najveći “upgrade” izvela Njemačka koja u četvrtfinalu igra s Grčkom. Meni se čini da su oni sada puno jači nego lani kada su postali svjetski prvaci. Izgledaju moćnije i kvalitetnije. Najveće razočarenje mi je Francuska koja je imala puno logističke pomoći neprimjerene za jedno ovakvo natjecanje. Unatoč tome, meni bi prvorazredno iznenađenje bilo da Francuzi prođu Kanađane. Da sam francuski izbornik, ja ne bih igrao s Gobertom i Wembanyamom zajedno u petorci. Ja bih ih raspario i igrao drugačije. Igrati s dva centra, to je prošlo svršeno vrijeme.
Koliko je moćna ova američka reprezentacija?
– Bitna je to razlika u odnosu na ono što je bilo u Barceloni 1992. kada sam ja bio pomoćni Skansiju. Tada je to bila nemoguća misija i jedino je Dražen u tom trenutku donekle vjerovao da ih možemo iznenaditi. Ja osjećam veliki respekt i prema ovim imenima i njihovim karijerama, ali ni kod jednog od mojih igrača ne postoji strah. Postoji respekt, ali je tu i vjera da možemo igrati dobro.
Ipak, ako bi Brazil dobio SAD, bi li to bilo jedno od najvećih čuda u povijesti olimpijskih košarkaških turnira?
– Kostur ždrijeba sugerira da bi oni polufinale igrali sa Srbijom, no ozbiljne argumente za ozbiljnu bitku s SAD-om imaju i Kanada i Njemačka.
A Kanada je bila u skupini u kojoj bi se našla Hrvatska da je kojim slučajem, u finalu kvalifikacijskog turnira, pobijedila Grčku.
– Da, bila je to “skupina smrti” u kojoj je netko od četiri kvalitetne reprezentacije morao otpasti jer jednostavno fizički dalje nije moglo ići više od tri reprezentacije. I tako su otpali europski prvaci Španjolci.
Spektakl za Dražena
Jednim uhom Aco je sve vrijeme pratio pripreme za memorijalnu utakmicu u spomen na svog brata Dražena čiju organizacijom koordinira Acin sin Marko, uz pomoć Zdenke Zrilić i još nekih suradnika.
– Sve ide svojim tijekom. Svi ugovori su potpisani i svi Draženovi klubovi bit će zastupljeni. S obzirom na sadržaje izvan parketa, a taj dio trebao bi biti spektakularan, bit će to jedan košarkaški summit kakav Dražen zaslužuje. Meni je iznimno drago što će revijalnu utakmicu igrati hrvatska reprezentacija kojoj vrijedi dati emotivni poguranac pred jako teške kvalifikacijske utakmice s Bosnom i Hercegovinom.
Ovo je jako mocan tim, najbolje sto trenutno igra u NBA. Je li bolje pd prije preko 30 godina nije relevatno. Imena su da se prepadnes. '92 su bili Bird i Magic koji su vec bili prestali sa aktivnim igranjem ili bili u zadnjoj godini, Magic vec HIV bolestan, prakticno penzioneri koji su za svoje zasluge bili na igrama.