Premda su gubili najveći dio susreta, u posljednjoj četvrtini čak i “minus 14”, košarkaši Cedevite ipak su se domogli pobjede u prvoj utakmici finala doigravanja. Učinili su to i zahvaljujući zonskoj stupici koju je za cibose postavio trener Veljko Mršić.
Baš u završnici utakmice, košarkaši Cibone pogubili su se u takozvanoj match-up zoni, vrsti obrane koju je na ove prostore uveo Mirko Novosel.
– U svojim najboljim danima ona velika Cibona igrala je match-up zonu, a to je obrana koja je hibrid čovjeka (na čovjeka) i zone i koja se danas rijetko igra pa ju je teško i napadati. Protiv Splita smo s tom zonom napravili seriju 17:0, a sada protiv Cibone 19:1. Da bi bila učinkovita, zonu morate dosta trenirati pa mi svaki put, kad god možemo, to uvježbavamo 10-15 minuta. Sveukupno, mi kada treniramo obranu, onda 60 posto vremena radimo čovjeka, a 40 posto zonu – kazao je Mršić.
Dončić bi mogao biti prevaga
A njegovi aduti u startnoj pobjedi protiv Cibone bili su povratnik Boatright i bivši cibos Krušlin.
– Očekivao sam da će nam vrlo kompetitivni Boatright u jednoj utakmici donijeti pobjedu i to se dogodilo već u prvoj što je velika stvar jer ne treba smetnuti s uma da smo bili gosti i da on šest tjedana nije igrao. Krušlin pak može i bolje igrati od ovoga što sada igra jer on ima neke bolje interne šuterske rezultate čak i od Pilepića.
Smiren i opušten, nakon “breaka”, Cedevitin trener će večeras s guštom pogledati dvije polufinalne utakmice Final Foura Eurolige koja se igra u Istanbulu.
– Bit će izuzetno zanimljivo, posebno u dvoboju Reala i Fenerbahçea. Kako li će proći lepršava košarka otvorenog garda kakvu igra Real protiv jedne čvrste i odlično ukomponirane momčadi kao što je Fener, u čijim je redovima puno više igračke discipline. Real je po sastavu favorit, no meni se čini da bi Fener ovaj put mogao otići do kraja. Jer, premda u tom sastavu ima igrača s proširenim ovlastima kao što su Bogdanović i Dixon, momčad Željka Obradovića puno je discipliniranija od sastava Pabla Lasa. Kod njega će se rijetko dogoditi da netko uzme neki divlji šut.
No, zato je Real momčad koja igra lijepo za oko. Za raju.
– Kada imaju svoj dan, realovci mogu dobiti i NBA momčad iz donjeg doma, ali zbog načina na koji igraju mogu izgubiti i od autsajdera, što se Feneru ne može dogoditi. Realovci nemaju toliko odgovornosti prema svakom posjedu lopte, kao što ih imaju fenerovci. To je ta razlika, a sve to me podsjeća i na razlike između finalista Zapadne konferencije NBA lige, San Antonio Spursa i Golden State Warriorsa.
Od svih pojedinaca, Mršića najviše zanima kako će igrati 18-godišnji Realov Slovenac Luka Dončić.
– Njemu je to prvi Final Four i on će biti pod reflektorima. Ako ga to ne limitira, on bi mogao biti igrač prevage.
U drugom polufinalu igraju branitelj naslova prvaka Europe CSKA i Olympiakos.
– Premda je Olympiakos čvrsta i nezgodna momčad s kojom je teško izaći na kraj, CSKA je ipak favorit jer ga krasi ekstremna pojedinačna kvaliteta koju čine Teodosić, De Colo, Jackson, Higgins... Osim toga, oni su fizički moćni i mogu odgovoriti na obranu Olympiakosa. Ipak, treba odškrinuti vrata za mogući izuzetan dan Spanoulisa, Printezisa ili Greena.
Obradović i Spanoulis se mrze
Inače, na najavnoj presici Final Foura, Spanoulis je morao sjediti pored Fenerova trenera Obradovića, a njih dvojica ne razgovaraju već sedam godina. Otkako je Spanoulis iz Panathinaikosa (koji je tada vodio Obradović) otišao u redove najvećeg rivala Olympiakosa. Bez obzira na to što je prošlo puno vremena, trenerski i igrački velikan se nisu niti pogledali.
– Njih dvojica su do tog trenutka očito imali vrlo dobar odnos, jer kada se ovakvo što dogodi, onda je razočaranje to veće što je taj odnos bio kvalitetniji. No, to što su nijemo sjedili jedan pored drugoga je i slika njihova jakog karaktera koji ih je tada razdvojio, ali je taj isti karakter ono nešto što ih je izdignulo na sam vrh.