U Gradskom vrtu ovih dana uživaju u pogledu. Naime, Osijek je nekoliko kola samostalno bio prvi, a sad ima isti broj bodova kao i Dinamo, iako plavi imaju čak dva susreta manje. No, svejedno se u gradu na Dravi raduju što su u samom vrhu, pa makar ga i dijele.
– Jako je lijep pogled s vrha ljestvice, ha-ha... Godi nam ta liderska pozicija, ali još je jako puno utakmica pred nama, u kojima moramo potvrditi da nam je tu i mjesto – veli “jedinica” bijelo-plavih Ivica Ivušić.
Novi stožer nam je vratio vjeru
Rođeni Riječanin jedan je od ključnih igrača Nenada Bjelice, onaj koji drži momčad iznad vode kada zagusti i kojem idu ogromne zasluge za Osijekov niz od 11 utakmica bez poraza. Štoviše, Ivušić je statistički najbolji vratar Prve HNL ove sezone. U polovini prvenstvenih nastupa, sedam od 14, sačuvao je svoju mrežu netaknutom, a u prosjeku prima 0,8 golova po utakmici. Pomoglo je to njegovu klubu da više nije samo lovac već i lovina.
– Ne osjećamo pritisak. Nije se teško naviknuti na to, važno je samo da nastavimo kao i do sada – veli Ivušić.
Momčad puca od samopouzdanja uoči novih izazova.
– Drago mi je što se to i izvana vidi, što to primjećuju i ljudi koji nisu s nama u procesu. Vjerujemo jedni u druge i radimo odličan posao. Novi stožer donio je vjeru, novi impuls, pozitivu... Uvjerili su nas da možemo vjerovati u najviše ciljeve.
Ivušićev nogometni put bio je zanimljiv, u ljeto 2009. sa samo 14 napustio je Rijeku i otišao u Inter taman u vrijeme da iz prve ruke svjedoči najspektakularnijoj sezoni u klupskoj povijesti u kojoj je pod vodstvom Josea Mourinha osvojena trostruka kruna (Liga prvaka, Serie A i talijanski kup). Branio je za Inter u Primaveri, bio na posudbi u Seregnu i Pratu.
– Ne bih ništa promijenio u svom nogometnom putu. Rani odlazak od kuće donio mi je puno toga dobrog, pomogao da se izgradim kao osoba. Trenirao sam u Interu s vrhunskim trenerima, radio s vrhunskim vratarima, vidio neke igrače koji su ostavili dubok trag u europskom i svjetskom nogometu. To iskustvo me ojačalo i sretan sam što sam uopće mogao biti dio takvog kluba – veli Ivušić.
Uslijedio je povratak u HNL, u Istru u kojoj je branio dvije i pol sezone, a onda novi inozemni izazov i avantura u grčkom velikanu, atenskom Olympiakosu, koja je trajala svega jednu polusezonu. U ljeto 2018. na stolu je imao nekoliko ponuda i odabrao onu iz Gradskog vrta iako je bio ne prvi, već drugi, treći izbor za vrata u tom trenutku.
– Vidio sam da je ovo zdrava sredina iako mi mjesto u momčadi nije bilo obećano. Osijek je imao Marka Malenicu i Krševana Santinija, a i Marijan Antolović vraćao se nakon ozljede, ali osjetio sam da je ovo sredina u kojoj bi u budućnosti mogao nešto napraviti. Hvala Bogu što sam tako odlučio jer se pokazalo kao pravi potez.
U Osijek je došao na mala vrata, strpljivo čekao i dočekao svoju priliku. Kada je napokon zgrabio “jedinicu” više nije bilo dvojbi oko njegova statusa. Danas drži nekoliko klupskih rekorda među vratarima. Njegovih 489 prvenstvenih minuta bez primljenog gola prošle sezone najduži je takav niz nekog Osijekova golmana. Klupski je rekorder i po broju utakmica bez primljenog pogotka u jednoj sezoni. Lani je sačuvao mrežu svoje momčadi u 18 od 36 prvenstvenih utakmica. No sebe ne gura u prvi plan.
– Ne bih to gledao kao isključivo moje postignuće. Ja sam dio kolektiva i zadovoljstvo je biti u ovakvom klubu.
Brani u konstantno odličnoj formi, sve češće ga se spominje u kontekstu reprezentacije, no Ivušić skromno prihvaća sve pohvale.
– Čast mi je što me se uopće i spominje u kontekstu reprezentacije. Fokusiran sam na klub, pokušavam što kvalitetnije braniti, a onda će, ako zaslužim, jednog dana doći i poziv.
A do tada će nastaviti dovoditi u očaj protivničke napadače. Bassel Jradi ga vjerojatno još uvijek sanja. U petoj minuti sudačke nadoknade utakmice igrane na Poljudu početkom studenog na semaforu je stajalo 1:1, a Hajduk je imao savršenu priliku za pobjedu. Ivušić se odlučio na psihološki rat, nekoliko puta izlazio na peterac, žrtvovao i žuti karton, ali je Hajdukovu napadaču uspio “ući u glavu”.
– Analizirali smo sve Hajdukove izvođače kaznenih udaraca, ali kako Jradi nije do tada pucao jedanaesterce, o njemu nisam znao ništa. Pokušao sam na taj način ga poremetiti i dobro je prošlo. Nisam želio ispasti nekorektan, ali, eto, cilj je opravdao sredstvo.
Inače, uoči svake utakmice analizira protivničke nogometaše od kojih mu prijeti najveća opasnost.
– Manje-više sve se zna jer četiri puta godišnje igra se protiv istog protivnika i već znaš kakav je tko igrač, ali svejedno se prije svake utakmice sa stručnim stožerom odradi analiza, a onda i posebna analiza s trenerom vratara na specifičnim situacijama poput jedanaesteraca i slobodnih udaraca.
Obožava tetovaže
Iako rođen u Rijeci, Ivicu Ivušića korijeni vuku prema Slavoniji. Djed Franjo je iz baranjskog sela Karanca udaljenog tek nešto više od pola sata vožnje od Osijeka.
– Pokojna prabaka i pradjed su pokopani u Karancu, a djed je ondje proveo pola života. Odem nekad u Karanac jer imam i rodbine ondje.
Djed je, inače, veliki navijač Osijeka pa mu je srce bilo na mjestu kada mu je unuk potpisao za najdraži klub.
– Veliki je navijač, pogotovo od kada sam ja došao u Osijek ha-ha... On je najviše i navijao da prihvatim ponudu iz Gradskog vrta – veli vratar bijelo-plavih.
Ivušić je ljubitelj tetovaža, ali nerado govori o njima.
– Imam ih dosta, iskreno nisam ih brojio. To mi je strast iako, pokušavam se suzdržavati u zadnje vrijeme. Ali svaka ima neko značenje, nisam ništa bezveze stavljao – veli Ivušić koji ne krije da mu je Osijek “legao” kao grad.
Često se sa suprugom prošeće uz Dravu, a uskoro će ih u šetnji biti troje. Početkom ožujka postat će otac.
Kalik.....