Najstariji hrvatski muški debitant na predstojećim Olimpijskim igrama bit će vaterpolist Jerko Marinić–Kragić. Ovaj 33-godišnji napadač gromovitog šuta igrački je sporije sazrijevao, ali je toliko dobro dozrio da je sada jedna od uzdanica reprezentacije koja je u protekle dvije godine osvojila svjetsko zlato te europsko zlato i srebro.
S obzirom na to da će mu to biti prve Olimpijske igre, je li Jerko više uzbuđen nego uoči svjetskih i europskih prvenstava?
– Ne bih rekao da sam više uzbuđen, ali svjestan sam važnosti Olimpijskih igara. Igraju se svake četiri godine, a moguće je da budu i jedine u mojoj igračkoj karijeri, iako se nadam da neće biti tako.
GALERIJA Modrić oduševio navijače u Mostaru! Pogledajte kako su reagirali kada se pojavio
Ne može nas nitko zaobići
Rezultati koje je Hrvatska postigla u posljednje dvije godine (svjetsko zlato te europsko zlato i srebro) stavlja ovu selekciju u red favorita za olimpijsko odličje što izbornik Tucak pokušava otkloniti kao mogući teret. No teško će bilo tko od olimpijskih prognozera zaobići aktualnog svjetskog prvaka.
– Ne može nas nitko zaobići, ali mi nismo nikad jamčili to zlato niti to možemo sada. Kvalitetu imamo, ali nikad se ništa dobro nije dogodilo kada smo unaprijed govorili da ćemo osvojiti medalju. Osim toga, čeka nas i puno utakmica, osam u 16 dana. Na svjetskom i europskom prvenstvu bude šest utakmica.
Je li ugodnije na Olimpijske igre ići ispod radara, kada se od tebe ne očekuje puno?
– Mi svi igramo na ozbiljnoj razini. Ima reprezentativaca koji igraju puno dulje nego nas nekoliko novih. Nije to nikome ništa strano, bio favorit ili ne bio, dođe ti na isto. To ne mijenja u našim glavama puno. Čak više volimo taj osjećaj važnosti, da postoje očekivanja od nas, što znači da smo pokazali puno. Bolje tako nego ono kada se pisalo da smo najgora reprezentacija koja se ikad sastavila.
A takve konstatacije Jerko i dečki demantirali su trima medaljama.
– Pa jesmo, no nismo mi igrali dobro zbog toga. Igrali smo radi sebe, a i predstavljamo Hrvatsku. Nema ponosnijeg igrača od onoga koji nastupi za reprezentaciju, bila to prijateljska utakmica a kamoli veliko natjecanje. Drago mi je da smo demantirali to da smo najgori, ali i što smo pokazali koliko vrijedimo.
S obzirom na njegovo kasnije reprezentativno sazrijevanje, je li Jerko u svojim radnim 20-ima ikad razmišljao da će u svojim 30-ima biti ključan igrač jedne svjetski trofejne vrste, reprezentacije koja je svjetski prvak?
– Ja sam cijeli život trenirao da bih se u takvoj situaciji našao. No nije bilo lako iz rezultatski malog kluba kao što je Mornar doći do ove razine. Nije bilo toliko teških utakmica i automatski nisi izborniku na oku. Bilo je još nekih situacija koje su mi se događale usput u karijeri. No nikad nisam propustio trening, za koga god sam igrao, uvijek sam imao pravi pristup. Da ga nisam imao, da nisam trenirao kao pas, ne bih u svojim 30-ima bio dio momčadi europskih i svjetskih prvaka. Cijeli život sam tako trenirao, nažalost došlo je tek tada, ali neću se buniti.
Što ga je omelo da se to ne ostvari prije?
– Stagnirao sam neko vrijeme jer bi nama u Mornaru sezona bila gotova već krajem prosinca ili u siječnju. Mi bi bili prvi u gradu, peti u Hrvatskoj i za više nije bilo ambicija. A ostali i jesu bili bolji od nas. Nije bilo ni Europe uvijek tako da nisam mogao igrati na toj razini i razvijati se. Kad sam bio mlađi, imao sam ponudu Mladosti, nismo se dogovorili. Bilo je tu još nekih ponuda za odlazak u inozemstvo, no bio sam vezan za Split i obitelj. Tek sam se u 25. godini odlučio otići vani, rekao bih malo kasno. Nije sve ni do mene. Bilo je na mojoj poziciji vrhunskih igrača. Da se Sandru Suknu nije dogodilo da iz zdravstvenih razloga mora prekinuti karijeru, možda nikad ne bih ni zaigrao za reprezentaciju.
Reprezentacija je imala oscilacija, a otkako je on ušao u reprezentaciju stalno se nešto osvaja. Zapravo od četiri velika natjecanja na trima su osvojena odličja – dva zlata i srebro.
– Osim te Fukuoke, deveto mjesto, to je bio pad. Dobro smo se uklopili. Svi znamo svoju ulogu pa tako i ja, znam što momčad od mene traži. Kada pogledate imena, mnogi će reći da pet-šest reprezentacija možda ima poznatija imena u vaterpolskom svijetu, no mi ginemo jedni za druge. Svako zna svoju ulogu. Nekad uspijem iskočiti s kojim pogotkom ili ponekom obranom, ali nisam to samo ja, ima nas više. Dobar kolektiv izbaci pojedinca, to nije floskula, to je istina.
GALERIJA Jerko Marinić-Kragić proglašen je najzgodnijim hrvatskim vaterpolistom. Evo što on o tome kaže
Ono čime se Jerko još ističe jest temperament.
– Cijelog sam života čekao da igram na ovoj razini, da nastupam za reprezentaciju. Svaki gol, svaki blok meni znače najviše na svijetu. Čak i kad igram s klubom, i to protiv slabijeg suparnika, znam glasno proslaviti gol. To je jače od mene i to nećemo uspjeti promijeniti sve dok igram. Nije to svjesno, to je u meni. Nekad se moram i smirivati, iskočio bih iz kože u tom ludilu, izašao bih iz bazena. To je emocija koja izlazi iz mene od sreće što mi se vraća ono što sam godinama radio dobro.
Što je neostvareni san malog Jere sa Skalica?
– To je svakako nastup na Olimpijskim igrama. Kako je život išao u nekim drugim smjerovima, mislio sam da to nikad neću doživjeti. I sada živim taj san, a medalja bi bila nešto što bi zaokružilo tu priču o europskom i svjetskom prvaku te osvajaču odličja na Olimpijskim igrama. Medalja na Olimpijskim igrama i osvajanje Lige prvaka – to bi bilo ono što bi moju karijeru dovelo do sanjanog vrhunca. Ovo je kolektivni sport pa je teško reći, ali karijera će mi nadam se još trajati. Dobro se osjećam. Život me nije puno umorio. Osim vaterpolom, nisam se morao baviti ničim drugim. Vjerujem da ću barem nešto od toga ostvariti do kraja karijere.
S kojim bi obožavanim sportašem htio napraviti selfie u Olimpijskom selu?
– Nisam o tome razmišljao, ali vjerujem da bismo svi hvatali ove NBA igrače. Mislim da je to želja svima. Po meni je to najviša razina sporta. No njih u selu neće biti jer su toliko popularni da bi se mogli fotografirati po cijele dane.
Proglašen za najzgodnijeg
A Jerko se pak slikao za tekst u jednom lifestyle časopisu koji ga je proglasio najzgodnijim hrvatskim vaterpolistom. Zezaju li zbog toga suigrači među kojima je također puno "good looking" momaka?
– Nisu. Ovdje vam se to slabo prati. Ne čitamo tu vrstu novina. Nije nitko to komentirao, ali svjesni su oni kako ja izgledam tako da tu nema puno šale.
Što to njemu samom znači? Ljudi vole pohvale svih vrsta, pa tako i na račun izgleda.
– Nisam razmišljao o tome. Ne živim od toga. Od toga nema ništa. Ako će to meni ili ostalim vaterpolistima pružiti neku mogućnost da se neke druge stvari otvore, neka sponzorstva, to bi bila super stvar. Ima puno vaterpolista koji igraju jako dobro i dobro izgledaju te su zaslužili puno više pozornosti. Ako će preko mene vaterpolo malo živnuti, onda je to dobra stvar.
U mlađem ženskom svijetu jako je popularan kalendar s vaterpolistima. Znači da postiže neki efekt to što se radi sa strane.
– Vaterpolo puno više zaslužuje, sportaši mogu puno više dati i ponuditi. Mi smo zapravo zanimljiviji nego što nas predstavljaju, osim mene oko kojeg se stalno nešto događa. Htio ja ili ne htio.
Dojam je da su vaterpolisti jako pristupačni sportaši.
– Svi smo na zemlji. Ne gledamo sebe kao svjetske i europske prvake, samo se bavimo sportom koji volimo i u kojem smo, stjecajem okolnosti, dobri. Ne gledamo sebe kao zvijezde.
Jesu li reprezentativci ikada mjerili snagu šuta? Jer, vidljivo je da je Jerko jedan od onih koji imaju bombu u ruci.
– Nismo to nikad mjerili, ali ima jako dobrih šutera, od Burića, Žuvele, Harkova... To su ozbiljni šuteri, no nije sve ni u snazi. Tehnika, taktika i mirnoća u trenutku šutiranja. Hoćeš li zamahnuti, hoće li biti parabola i slično.
Još kao klinac bio je svjestan da ima snažan šut.
– Da, bio sam toga svjestan, no na ovoj razini shvatiš da nije sve u šutu te da je jako važna i obrana. Kada igraš u manjoj sredini, ideš na to da zabiješ što više golova jer to je ono po čemu te netko može primijetiti. No kada dođeš na ozbiljnu razinu, shvatiš da su tu i obrana, plivanje i razumijevanje igre i tek tada rasteš kao igrač.
VIDEO Joško Gvardiol uživa u moru na plažama Novigrada kraj Zadra