Premda je njegova medalja srebrnog sjaja - a Bralićeva, Fantelina, Elkasevićeva ili pak Tomasova su zlatne - nogometni izbornik Zlatko Dalić ponio je naslov najuspješnijeg hrvatskog trenera u 2018. godini.
No, i premda mu ove godine ide sve od ruke pa se uz plaću od gotovo milijun eura nema razloga žaliti na svoj financijski status, nogometni je izbornik solidaran s kolegama iz ceha pa i on progovara o neprimjerenom statusu trenera u Hrvatskoj.
A kakav je on doista, predstavio nam je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.
- Uz časne iznimke, rezultati koje naši najbolji treneri postižu nisu ni u kakvoj korelaciji s njihovim primanjima - kazao je Mateša.
Suglasan je s njim i izbornik dizačke reprezentacije Boško Čavka:
- Treneri su u Hrvatskoj na margini i zato se moramo organizirati u sindikat da budemo ravnopravni partneri u pregovorima s našim dragim političarima koji gledaju samo svoju guzicu.
Treneri kao list na vjetru
Trener svih trenera Ćiro Blažević često ističe:
- Nema velikog sportaša ili momčadi bez velikog trenera. Da naši nogometni treneri nisu statusno zapostavljeni, sigurno bi trenirali i najveće klubove.
Edo Fantela, trener svjetskih prvaka (vlastitih sinova) u klasi 49, razmišlja ovako:
- Hrvatski treneri imaju status lista na vjetru. Podložni su utjecajima i pritiscima politike i raznih drugih interesa.
Stoga predlaže sljedeće:
- Oni koji imaju vrhunske rezultate, oni koji se diče olimpijskim i svjetskim medaljama, zaslužuju sportsku naknadu za izvrsnost kakvu imaju sportaši. Rijetki su sportovi u kojima i treneri zarađuju velik novac, a puno je više onih u kojima se treneri ne mogu prodati na tržištu rada. A takvi ako i odu van, radi boljih uvjeta, prišiju im rang izdajnika. Kada bismo potražili takve po strogim kriterijima vjerojatno bi ih bilo desetak. Ako netko ima više svjetskih ili olimpijskih medalja, onda je to razina doktora znanosti jer oni su sam vrh svoje profesije. Nema posebnog razloga da akademici budu samo u znanosti i kulturi jer svaka struka morala bi imati pravo na svoje akademike. Zašto jedan Kostelić ne bi bio akademik jer on svojom izvrsnošću ne predstavlja samo vrh svoje profesije nego i našeg društva.
Sindikat im je neophodan
No, nije Fantela jedini koji zagovara da najveći treneri, poput Kostelića (10 olimpijskih medalja), Rudića (olimpijski i svjetski prvak) ili Bralića (16 medalja s najvećih svjetskih natjecanja) dobiju status sličan onome koji imaju članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
>> Pogledajte video: vatreni na prijamu kod predsjednice
- Mi smo i službeno od hrvatske Vlade pismeno tražili da se našim najvećim trenerima da status kakav imaju akademici HAZU jer su to ljudi koji su pridonijeli da se Hrvatska proslavi u svijetu kao zemlja sporta i njihov doprinos nije ništa manji. Tek kada takvi treneri odlaze u mirovinu onda se vidi da je taj sustav nakaradan - ističe Zlatko Mateša i navodi primjer našeg najtrofejnijeg trenera Ante Kostelića.
A on će, za svojih 10 olimpijskih medalja, imati manju mirovinu i od onih saborskih zastupnika koji rijetko dolaze u sabornicu.
- Kostelić će imati puno manju mirovinu i on je jedan od eklatantnih primjera. Takvo što je neoprostivo, neodrživo i nepravedno i to se mora ispraviti - kazuje Mateša.
O lošem statusu trenerskih velikana, u koje i njega svrstavamo, govorio je i Ćiro Blažević:
- Svaka čast akademicima, no mi treneri proslavili smo Hrvatsku. Kad već spominjete mirovinu, da vam kažem da moja iznosi ni četiri tisuće kuna. Pa Kostelić je genijalac koji je sa svojom djecom zadužio pet pokoljenja Hrvatske. I Nikola Bralić je genijalac koji je zaslužio akademsku titulu, a pola Hrvatske ne zna tko je on. To je doista nepravda, a događa se kod primitivnih Hrvata.
Čavka ideju akademizacije najvećih oslikava ovako:
- U Bečkoj filharmoniji mogu svirati samo vrhunski glazbenici, no samo jedan njima dirigira i ako se on makne, brzo će neki zaškripiti. Tako je i sa sportašima i vrhunskim trenerima.
Ono što trenerima ne ide u prilog jest to da oni u svojem poslu mogu dočekati mirovinu, za razliku od sportaša koji to ne mogu. No, i Željko Jerkov, predsjednik Kluba olimpijaca, priznaje im sljedeće:
- Trenerski ceh mora imati svoj sindikat, a oni najtrofejniji moraju imati status akademika. To je ipak stresna profesija, prilično izložena promjenama pa za one najbolje treba naći način kako da dobiju naknadu za izvrsnost. Nažalost, svi su slabo plaćeni, tko god se u Hrvatskoj bavi sportom. Kao da nismo ušli u Europsku uniju.
Trenerski sindikat zagovara i Mateša:
- Krajnje je vrijeme da naši treneri osnoju interesnu udrugu odnosno sindikat koji bi se bavio zaštitom njihova statusa.
Nakaradno je i da oba imaju povlaštenu mirovinu, jednostavno koliko si uplatio toliko dobivaš .