Svježiji, nešto mršaviji, izuzetno mladolik za 52 godine, Zlatko Dalić i četiri mjeseca nakon Svjetskog nogometnog prvenstva i dalje je omiljeni izbornik.
U jednoj večeri bio je gost na premijeri novog ratnog dokumentarca, ali i na modnoj reviji Aleksandre Dojčinović, modne kreatorice i prijateljice njegove supruge Davorke. Drugo jutro, prije razgovora za Večernji list, obavio je već tri-četiri sastanka, javio je da će kasniti pola sata i pitao mora li zaista biti u odijelu, kako smo ga zamolili radi fotografiranja.
>>> Pogledajte što je prije deset godina Luka Modrić govorio za Večernji list
– Ma ne mogu cijeli dan hodati u odijelu – iskreno je rekao i u kafić na Europskom trgu, gdje mu je i zagrebačka adresa, stigao elegantno sportski odjeven u tamnoplavi pulover i traperice. Odmah ga je na vratima zaustavila mlada žena koja se s njim željela fotografirati. Dalić je prihvatio i kasnije objasnio kako ne odbija fotografiranje, razgovor ili autogram baš nikome jer je svjestan da je kao izbornik hrvatske nogometne vrste osoba na koju svi polažu pravo. Ipak je svjestan, dodaje, da ništa ne traje vječno...
– Pogotovo kod nas u Hrvatskoj jer naši ljudi ne opraštaju uspjeh. Svjestan sam toga i spreman sam na to. Ipak, i dalje živimo lijepe trenutke i tu pozitivu treba nastaviti. I nakon Wembleya sam nastojao pokazati zadovoljstvo učinjenim, a ne da od utakmice radimo tragediju jer je bilo deset loših minuta i dva gola koja smo dobili iz prekida. Na Svjetskom nas je nagradilo, sad nam je oduzelo i balans je postignut. Godina je u nogometnom smislu mogla i ljepše završiti, ali da nam je svima netko prije ponudio da završi baš ovako, svi bismo pristali. I meni je 2018. godina u sportskom smislu bila najbolja u karijeri. Trenutačno u sportskom smislu živim najljepši period života premda je puno pritisaka s kojima se moram nositi – otkrio je Dalić premda se po njegovu izgledu ne bi reklo da je izložen napetostima.
>>> Pogledajte video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov dom
– Možda se na meni ne vidi što sve prolazim, vjerojatno tome pridonose i dobri livanjski geni (smijeh). Ali i sam nastojim prema van pokazati samo ono dobro i pozitivno – objasnio je izbornik. Pritiske sam sebi najviše stvara jer je nakon golema uspjeha na Svjetskom prvenstvu ljestvicu podignuo zaista visoko.
– Pritisci sa strane nikada me nisu previše pogađali i s njima se mogu i znam nositi. Prije mi je to smetalo, mučilo, ali više ne. Znam svoj put i ne mogu me pokolebati. Izbjegavam čitati negativne komentare, ulaziti u rasprave, cijenim svačije mišljenje, ali raspravljati neću – izričit je srebrni izbornik. Ponovio je kako bi za njega idealno bilo da je s izborničke funkcije otišao odmah nakon Rusije, ali nije to mogao učiniti..
Otišao bih kao izbornik druge momčadi na svijetu, kao čovjek koji je među tri najbolja trenera na svijetu i kao najbolji trener Europe. U kolektivnoj svijesti ostao bih narodni heroj (smijeh). Ali nisam to mogao učiniti zbog velike podrške i odlične atmosfere nakon Rusije. Ispalo bi da sam pobjegao, a nisam čovjek koji bježi. Znam da će doći situacije u kojima će se ljudi i rezultat okrenuti protiv mene. Ali i s time se znam nositi. Na kraju, ja svakog trenutka mogu otići. Ostao jesam, ali ako vidim da to ne ide, pokupit ću se i otići. Ugovor mi ne znači ništa, niti mi je značio prije niti mi znači sada. Ja radim po osjećaju, kad osjetim da to više nije to, otići ću – najavio je Dalić, koji je već više puta dao do znanja da na sebe ne da i da stvari ne radi pošto-poto.
Koje bi se to konkretno situacije morale dogoditi da pokupi stvari i ode?
– Kada više ne bih bio sretan kao izbornik, kada bih osjetio da me ekipa ne prati, da postoji nezadovoljstvo i da ja sam nisam zadovoljan onim što radim. Tada bih otišao. Tu sam, ali ne pod svaku cijenu. Daj Bože da sve bude u redu i da ostvarimo dobar rezultat i na Europskom prvenstvu. Sada su očekivanja jako velika, ljestvicu smo podignuli visoko i svaki će naš rezultat biti pod povećalom – svjestan je očekivanja i mogućih razočaranja.
Utakmica protiv Španjolske u Ligi nacija kada je Hrvatska poražena sa šest golova, kaže, uništila ga je.
Stojim na terenu, nemoćan si, vidim da im ne možemo ništa. I samo molim Boga neka sudac što prije svira kraj. Ali ide gol za golom. Htio sam nestati s terena, pobjeći... To mi je najgori sportski trenutak otkad sam izbornik hrvatske reprezentacije. Pogotovo je bilo teško Luki i Rakitiću koji igraju u Realu i Barceloni, dakle u Španjolskoj, jer smo na njihovu terenu doživjeli takav debakl. Zbog njih sam se osjećao tužno i loše, više nego zbog sebe. Ali, opet, znam da je to nogomet. Na sreću, dvije utakmice poslije, sa Španjolcima na stadionu u Maksimiru i s Englezima na Wembleyu, vratile su nas na razinu Svjetskog prvenstva – opisao je kako se nosio s neuspjehom. No, ipak su mu draže utakmice s teškim protivnikom nego kad se igra s momčadi lošije kvalitete.
– Nema draži igrati sa slabijim protivnikom. Španjolcima smo vratili jer su bili prvi u grupi, a s našim golom u zadnjoj minuti nisu prošli u Final four. Nisu prošle ni Francuska ni Belgija, kao ni Hrvatska, dakle nitko od prve tri momčadi sa Svjetskog prvenstva – podsjetio je izbornik.
Iako je ostao uz hrvatsku reprezentaciju i dalju mu stižu financijski unosne ponude iz svijeta, posebice iz Kine. Ponude stalno dolaze, pa se nekad zapitam imam li se ja pravo tako ponašati prema sebi i svojoj obitelji i odbijati ponude kojima bih financijski riješio i svoje praunuke. Stvarno se nekada pitam imam li ja pravo to raditi. Posebno kad vidim nezahvalnost i razne komentare. Još uvijek se nosim s tim, ali ne mogu reći da ću to dovijeka trpjeti – poručio je Dalić, koji je u trenerskoj karijeri najviše zaradio u Ujedinjenim arapskim emiratima. Hrvatski nogometni savez nakon uspjeha u Rusiji podignuo mu je plaću jer je na SP-u bio među najlošije plaćenim izbornicima. Za hrvatske prilike ta je plaća jako zadovoljavajuća.
– Nikada nisam govorio o novcu i ugovorima, niti sam ikada javno govorio o svojoj plaći kada sam kao trener radio vani – otklonio je mogućnost razgovora o konkretnim iznosima. Život mu se, ipak, nakon SP-a nije promijenio. Kavu i dalje pije gdje ju je i prije pio, u kafiću nogometnog stadiona u Varaždinu, izlazi gdje je i prije izlazio, ali znatno manje jer ima malo slobodnog vremena. Najteže je ostati normalan jer, posebno kod nas, to prebaci ljude.
– Borim se da me ne prebaci. Normalan sam čovjek iz naroda i to je moj svijet – rekao je. Ni odnos drugih ljudi prema njemu nije se posebno promijenio jer, kako je rekao, zna napraviti selekciju ljudi i ne druži se s onima koji bi se mijenjali kako vjetar puše. Ipak, popularnost izbornika sa sobom je donijela i mnogo upita raznih ljudi koji traže financijsku pomoć.
– Puno mi ljudi piše i traži novčanu pomoć, ali ne mogu svima udovoljiti. Nakon SP-a ljudi mi šalju pisma zajedno s liječničkim nalazima. Razumijem to i poštujem, ali ne mogu svima pomoći. Nastojim pomoći koliko mogu, ali ne stižem svima ni odgovoriti. Imao sam situacije gdje sam se zaletio i pomogao, a na kraju to nije bilo to. Bilo je lažnjaka. Imamo udrugu Vatreno srce, pa ćemo preko nje pomagati – kazao je Dalić.
Kako je već napomenuo da u svakom trenutku može otići iz reprezentacije, nametnulo se pitanje prepoznaje li u nekome potencijal tko bi ga danas-sutra mogao zamijeniti na izborničkoj funkciji?
– Sigurno ima ljudi koji će raditi bolje od mene i biti bolji od mene. Koji će imati jaču energiju. Možda će i mentalno i psihički biti jači od mene, ja to i očekujem i to je normalan slijed. Samo ne bi valjalo da tako nekoga opet čekamo 20 godina. Ja sam radio tako da se poklopilo sve; i odnos s igračima, strast, emocija, navijači, taktika, igra. Baš sve – istaknuo je.
No u odnosu s igračima čini se da je ipak bio presudan njegov psihološki pristup.
– Puno sam puta rekao da ja te iskusne dečke ne mogu učiti igrati nogomet. Zato sam im trebao pristupiti na drugačiji način; kao prijatelj i kao osoba koja može iz njih izvući maksimum – naglasio je.
Zbog lideršipa koji je unio u reprezentaciju danas ga mnoge tvrtke zovu da im održi predavanje o menadžmentu, odnosno upravljanju ljudima.
– Predavanje sam imao i u Milanu, na milanskoj burzi. Imam poziv i za Francusku, bio sam i u Turskoj. Nikome nije jasno kako je mala Hrvatska osvojila svijet. Nogomet je toliko evoluirao da više nije dovoljno biti samo trener, nego treba biti i lider. Nije nogomet samo lopta – naglasio je izbornik te dodao: – Za ta se predavanja posebno ne pripremam, nema nikakve slajdove i govorim onako kako je. Nisam ja ni govornik ni predavač, ali govorim iz srca. Ja sam normalna osoba i to im očito fali, pa mene zovu (smijeh). Nadam se da ću i ostati normalan.
Dalić je ostvario golem uspjeh, a uspjeh čovjeka osokoli. Je li i njega?
– Uspjeh te prebaci i onda kad pomisliš da si nezamjenjiv, a meni se to dogodilo nekoliko puta u životu, a onda te lupi po glavi. Imao sam faze kad sam mislio da sam top, pogotovo u počecima moje karijere u Hrvatskoj. Bio sam mlad, ali onda sam dobio po glavi. Ali najvažnije je to što sam ja iz svojih grešaka naučio. Nisam ni idealan ni bezgrešan. Imam puno mana i minusa, ali nastojim svoje greške ispraviti i ne ponoviti ih. Životna je škola najjača – kaže Dalić.
Karijeru je započeo kao nogometaš, ali kaže da je bio sasvim prosječan.
– Nisam bio ništa ekstra, ali bio sam zahvalan klupski igrač. Uvijek sam odrađivao dobar posao za trenera, za ekipu, bio lider na terenu. U nogometnoj sam karijeri mogao više napraviti da sam otišao van i zaradio novac, ali vratilo mi se kroz trenerski posao. Dok sam igrao nogomet, diplomirao sam na višoj trenerskoj školi. Uvijek sam mislio o sutra. Kako sam rano otišao od roditelja, stalno sam mislio o onome što je ispred mene. Danas se puno govori o mojem uspjehu, ali nitko ne pita gdje sam ja bio sedam godina. A bio sam u pustinji, u Saudijskoj Arabiji. Trebalo je sve to proći, nije malo sedam godina – prisjetio se svog karijernog puta.
Dok je Dalić od 2010. do 2017. godine karijeru gradio u Emiratima, obitelj mu je bila u Hrvatskoj.
– Sve ima svoju cijenu, mogao sam ostati tu i biti trener, ali ne bih ostvario karijeru. Nakon tri godine Saudijske Arabije otišao sam u Dubai na pregovore. Ponudio sam im da me ne moraju platiti, samo neka mi daju šansu. Oni su tada mijenjali trenera, a ja sam htio ući u taj svijet. Međutim, nisu me prepoznali, nego su doveli Hectora Cupera. Kad sam poslije došao u Emirate, u drugi klub, i ostvario uspjeh, onda su govorili: “On nam se nudio da radi besplatno, a mi ga nismo uzeli.” A ja sam samo htio raditi – kazao je Dalić te ističe da mu novac nije primaran u životu.
Bez novca nema sigurnosti, ali nije mi na prvom mjestu. Pravi, dobar auto nisam kupio dok nisam riješio sve drugo u životu. Nemaš gdje spavati, a voziš skupi auto, takve ljude ne razumijem. Prvo sam kupio apartman na moru od 35 kvadrata za nas četvero, nisam ga mogao ni platiti te prve godine, nego u dvije rate. Kad sam nešto zaradio, onda sam kupio apartman od 100 kvadrata, a kad sam stvarno zaradio, e onda sam kupio kuću na moru. Nisam preskakao stepenice u karijeri. I stalno sam se penjao – naveo je.
Novac i slava kvare ljude, je li na njega utjecao?
– Bio sam uvijek realan, nemam nikakav luksuzni fetiš. Želim da se ljudi oko mene osjećaju ugodnom, volim okupljati, ali ne volim euforiju, kič i galamu. Volim mir i samoću – rekao je izbornik koji je u posljednje vrijeme magnet za ljude. Od SP-a najmanje vremena provodi u Varaždinu, vikende koristi kako bi pratio igru naših igrača, posebice novih nada jer je reprezentaciju potrebno pomladiti.
– Želim osvježiti ekipu mladim igračima, gladnima pobjeda. Ali ne smijemo zanemariti seniore koji su s nama. Pratim svaki vikend tko igra, kako igra, pratim na TV-u, nešto odem i sam pogledati uživo. Idu i Olić i Ladić. Hrvatska je uvijek imala potencijala i talente, samo ih treba prepoznati. Vlašić i Brekalo su 21-godišnjaci. Pa kad ćemo ih staviti da igraju za reprezentaciju nego sada! Neću čekati da imaju 28 godina; ako su pravi, igrat će sada. Važna je samo kvaliteta – napomenuo je izbornik te dodao: – Na kraju, kad podvučeš crtu, rezultat je nula, nula kada govorimo o sreći. Reciprocitet je isti jer si negdje dobio, a negdje izgubio. Ali poznata je i ona da sreća prati hrabre. Ništa nije slučajno, nije Hrvatska slučajno osvojila srebro. Mi smo tu pobjedu zaslužili. Bog sve vidi i daje prema zasluzi.
Livno se ponosi!