Nakon debakla reprezentacije jedan igrač želio otići

U utakmici koja je prijetila da Hrvatska bude izbačena gotovo iz svih kombinacija za ulazak u drugi krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, naši košarkaši uspjeli su nadjačati Nizozemsku (82:78). Pobjeda je to nakon koje se lakše diše no još uvijek je situacija vrlo komplicirana. Pobjedom nad tulipanima samo se dobilo vrijeme, izbjeglo se ono najgore već sada, no pred Hrvatskom je mukotrpan put do Kine.

Uzdamo se u NBA igrače

Osim što potkraj lipnja i početkom srpnja moramo u gostima pobijediti i Italiju i Rumunjsku, da bismo sa što većim kapitalom ušli u drugi krug, Hrvatska u nastavku natjecanja mora u gostima i kod kuće pobijediti Poljsku i Mađarsku. A te su reprezentacije bolje od Nizozemske i Rumunjske, od kojih smo ove jeseni i zime gubili utakmice.

Po svemu sudeći, presudno će biti to koliko ćemo pobjeda izboriti u trećem i četvrtom Fibinu kvalifikacijskom prozoru (lipanj/srpanj odnosno rujan). Jer tada ćemo na raspolaganju imati naše NBA i euroligaške igrače (Bogdanovića, Šarića, Hezonju, Bendera, Žižića, Zupca, Simona) i to što oni ostave za sobom morat će u studenome 2018. i u veljači 2019. potvrditi isti oni igrači koji su gubili od Nizozemske i Rumunjske.

S obzirom na to da je posve razvidno da na čelu kolone izbornika Ivice Skelina više neće biti, postavlja se pitanje kome će čelnici HKS-a ukazati povjerenje, komu će najviše vjerovati da može Hrvatsku odvesti do SP-a.

Na marginama zadarskih kvalifikacijskih utakmica ovih su se dana tri imena najčešće spominjala. Andrea Trinchieri, Jasmin Repeša i Dražen Anzulović. I za izbor svakog od njih postoje argumenti. Repeša je prefrigani trenerski lisac za kojeg mnogi vjeruju da bi nas mogao odvesti na to toliko željeno veliko natjecanje jer je to već učinio nekoliko puta. Uostalom, njega zagovaraju čak i neki koji mu imaju što prigovoriti. Anzulović je pak stalno zaobilaženi stručnjak koji je izbornik trebao postati još 2009. da se pokojni Danko Radić nije odlučio, na veliko iznenađenje, za tada trenerskog početnika Josipa Vrankovića.

Talijan Trinchieri je pak cijelo vrijeme bio najveća želja predsjednika Stručnog savjeta Dina Rađe, no to se nije realiziralo jer je Aco Petrović imao podršku javnosti pa je odlučeno da se s odlukom o izborniku ne pliva uzvodno. Rađa je tada s talijanskim stručnjakom hrvatskih korijena dogovorio plaću od 50 tisuća eura i ako je njegova cijena i sada tolika, možda bi moglo doći do tog angažmana. Tim više što bi i za njega posrnula reprezentacija mogla biti veliki izazov. Naime, s obzirom na količinu talenta “parkiranog” u NBA ligi, ode li na Svjetsko prvenstvo, Hrvatska bi u Kini mogla imati senzacionalno dobru reprezentaciju. A to bi za Trinchierija bilo svojevrsno trenersko iskupljenje jer je nedavno, na prilično neugodan način, dobio otkaz u Bambergu, klubu kojem je donio tri naslova prvaka Njemačke uzastopce. Hrvatska mora na SP ne samo zbog toga što bi trogodišnje reprezentativno nepojavljivanje bilo pogubno za ionako narušeni status tog sporta u Hrvatskoj već i zbog poslovnih razloga. Naime, elitni Jordan Brand prihvatio se sponzorstva hrvatske košarkaške reprezentacije baš na osnovi procjene talenta naših igrača između 1994. i 1998. godišta, poglavito igrača rođenih 1997. (Žižić, Zubac, Bender, Slavica) i neodlazak Hrvatske u Kinu u poslovnom smislu bio bi šaka u (sponzorovo) oko.

Planinić htio otići kući

Šaka u oko bila je i neigranje Darka Planinića u izgubljenoj utakmici protiv Rumunja pa je taj naš reprezentativni samaritanac htio otići kući. Srećom, u tome su ga spriječili dvojica Vrankovića i pomoćni trener Ivan Velić pa je kući otišao Miro Bilan koji je dobio sretnu vijest da je postao otac te je na dan utakmice s Nizozemskom krenuo put Strasbourga.

A HKS će krenuti put novog izbornika. Ovih dana sastat će se i najuže vodstvo HKS-a da se odluči komu povjeriti mušku reprezentaciju u najtežim trenucima od njezina postojanja. Bude li oko toga velikih prijepora, Dino Rađa mogao bi odstupiti s mjesta predsjednika Stručnog savjeta.