Nakon što je objavio knjigu “Namještaljka: Nogomet i organizirani kriminal” na kojoj se uglavnom zasnivaju dokazi za namještanje 680 utakmica javnosti pokazani početkom ove godine, Declan Hill nije prestao. Nastavak njegovih nastojanja ipak je doveo do uhićenja poznatog Dan Tana, jednog od bossova globalne mreže namještanja. Iako bi gotovo svi koji od nogometa dobro žive željeli da se ne diže previše bure oko najpopularnijeg sporta, Hill je nedavno objavio i svoju drugu knjigu.
Ovaj ga put nitko ne tretira kao prolaznika, već kao znanstvenika. Doista, knjiga “Insider: Vodič kroz namještanje nogometnih utakmica” njegov je doktorat u kojem podastire znanstvene dokaze da se takve stvari doista događaju, kako se događaju i kako ih prepoznati.
Rat protiv sporta
– Traje rat protiv sporta. Riječ je o širokoj, velikoj kampanji koja će uništiti sport kakav poznajemo. Moja prva knjiga “Namještaljka” govorila je o mojoj infiltraciji u jednu od bandi koja po svijetu namješta utakmice. Nova knjiga “Insiderski vodič u namještanje utakmica” o tom je ratu općenito. Čitatelju objašnjava konkretne motive, metode i mehaniku ovog rata protiv sporta. Temelji se na mojem doktoratu s Oxforda. To je knjiga uz pomoć koje će inteligentni ljubitelj sporta razumjeti kako i zašto je sport u opasnosti – govori ekskluzivno za Večernji list Declan Hill. Na pitanje je li u međuvremenu otkrio neke nove slučajeve namještanja odgovara:
– Prijatelju, novih slučajeva ima svaki tjedan. Trenutačno sam u kontaktu s austrijskim novinarima. Prošli tjedan to su bili Šveđani. Prošli mjesec bio sam u Norveškoj gdje sam njihovu olimpijskom odboru objašnjavao što se događa. Ima toliko slučajeva, ali oni uvijek slijede istu matricu. Zato sam i napisao ovu novu knjigu, objašnjavam kako se odvija ova nova forma namještanja utakmica – objašnjava.
Uhićen je Dan Tan kojeg ste označili kao šefa mreže za namještanje, hoće li se išta promijeniti?
– Neće. Gledamo jedno od najgorih zataškavanja u povijesti sporta. Singapurske vlasti nisu zatvorile Tana zbog namještanja nego zbog – terorizma! Iskoristili su stari zakon iz građanskog rata 50-ih godina prošlog stoljeća. Taj zakon omogućuje im da ga beskonačno drže u zatvoru bez suđenja pa on ne mora javno objasniti tko su njegovi eventualni bogati zaštitnici. Mreža ostaje, samo će ga zamijeniti netko drugi – kaže Hill.
Razlog zašto namještanje utakmica treba proučavati jasan je. Nogomet izravno zapošljava milijune ljudi, desetke milijuna neizravno. Recimo, tržište klađenja na Svjetsko prvenstvo 2002. bilo je teško 14 milijardi eura. Da bi došao do podataka na kojima je utemeljio doktorat, Hill je razgovarao sa 221 akterom afera namještanja, što je urodilo sa 250.000 riječi teksta. Tu je dodao i još 313.000 riječi pisanih priznanja koja je dobio od singapurskog suda gdje je provedeno 11 suđenja za namještanje.
Dodajmo tu i novinske članke. Declan Hill dobio je bazu podataka namještenih mečeva, njih 301, razvrstanih po više kriterija. Tako je došao do osnovnih spoznaja o namještanju. Prema Hillu, namještanje nije varanje. Varati kako bi se pobijedilo prihvaćeno je kao dopustivo među navijačima. Namještanje je varanje kako biste izgubili. Situacija kada igrač ili sudac namjerno igraju ili sude lošije kako bi osigurali poraz ili neriješen rezultat jedne momčadi naziva se namještanjem.
Postoje dvije vrste: dogovori i namještanje radi klađenja. Dogovore organiziraju klupski dužnosnici ili igrači, a kladiteljsko namještanje obično kriminalci izvan kluba. Primjetno je da broj “dogovorenih” utakmica snažno raste pred kraj sezone, a namještanja zbog klađenja događaju se stalno. Bilo koja vrsta aranžiranja rezultata teško će se dogoditi u susretima top-momčadi, mnogo je lakše kada se susretnu momčadi iz donjeg dijela. Međutim, namještanja zbog klađenja događaju se u velikom broju u utakmicama jačih momčadi protiv onih slabijih te u tome sudjeluju više igrači, a manje suci. Pretpostavka je da će slabiji tim izgubiti, pitanje je samo kako.
Tu se dolazi i do golova kojih je znatno više u utakmicama koje namješta kladiteljska mafija, gotovo tri i pol gola po utakmici. Jasno – obično su koeficijenti na veći broj golova vrlo visoki.
Namjestiti bez trošenja
Većina klupskih dužnosnika pokušat će ne potrošiti novac za “prljavu” pobjedu svoje momčadi, čak i kada je ona potrebna. Pokušat će to učiniti davanjem neke usluge, razmjenom bodova ili transferima igrača. Prvo je, dakle, pitanje koje će si postaviti je li utakmica baš toliko važna da je moramo namjestiti. Drugo je pitanje morala koje se svodi na saznanja o tome rade li to drugi pa mi ne možemo napraviti rezultat. Možemo li pošteno pobijediti, pitanje je koje će si postaviti prije gledanja u klupski budžet. Hoće li me uhvatiti i kazniti, to je tek na kraju dilema korumpiranih dužnosnika. Ako se ipak odluče na takav korak, predstoji dosta složena operacija.
Zainteresirani moraju imati pristup igračima, dakako onim utjecajnijima, bilo izravno ili preko posrednika koji onda operativno odrađuju cijelu stvar. Ako se radi o kladiteljskom namještanju, onda se to nastoji odraditi tako da se uplate u kladionicama sakriju, često i puštanjem glasine kako se namješta za suprotnu momčad. Aktere se nastoji što dulje zadržati u “igri”, bilo bonusima, bilo lažnim zbližavanjem, što je češće u ligama gdje korupcija nije tako teška. Međusobni se odnos nakon prvog namještanja mijenja nagore jer organizator nastoji maksimalizirati svoju dobit.
Međutim, odluku netko konkretan treba i provesti u djelo, i to tako da je teško ili nemoguće primijetiti da je riječ o namještanju. Normalno, radi se ili o sucima ili o igračima. Ako je sudac taj koji je u utakmici korumpiran, postoji jedna bitna razlika u ponašanju.
“Lošiji” suci u namještenim utakmicama češće će dosuđivati penale. “Dobar” sudac izbjeći će tako očitu pomoć i radije se odlučiti na niz sitnijih pogrešaka kako bi pomogao. Tako će, primjerice, napade protivničke momčadi zaustaviti već negdje oko centra. Druga je teorija davanje crvenih kartona. Hill u svojoj knjizi dokazuje da broj dodijeljenih crvenih kartona u namještenim utakmicama uopće ne raste. No u utakmicama u kojima sudjeluju korumpirani igrači broj autogolova raste na 20%.
Usto igrač neće tako lako skriviti jedanaesterac, radije će zaostati korak za protivničkim igračem koji će odigrati ključnu loptu ili uputiti udarac na gol, radit će niz sitnijih pogrešaka. Međutim, korumpirani igrač jako će se truditi da ostavi dojam kako mu je užasno stalo do rezultata pa će biti jedan od glasnijih na terenu, ljuteći se na pogreške, odobravajući trenerove poteze! Vratari su u namještanje umiješani otprilike tri puta više od ostalih igrača. S druge strane, napadač će ili loše dodati, pogrešno driblati ili u najgorem slučaju zapucati čistu šansu. Korumpiranog igrača teško će prepoznati i suigrači.Nema ranih golovaKoji su igrači podložniji utjecaju “namještača”? Suprotno vjerovanju – to nisu oni mlađi.
Utakmice najviše namještaju stariji igrači koji su svjesni da im se karijera bliži kraju te nastoje zaraditi još koju kunu. A onda i totalno iznenađenje – zvijezde sastava češće su korumpirane od prosječnih igrača. Razlog je jednostavan, organizatori namještanja žele biti sigurni da će ishod biti povoljan, a to ne mogu bez pomoći glavnog ili barem najutjecajnijeg igrača.
Priča o tome kako se namještena utakmica može lako prepoznati po golovima u zadnjim sekundama isto pada u vodu. Statistički najmanje golova u takvim susretima pada u zadnjih deset minuta poluvremena ili utakmice. Istina je drugačija, golovi padaju sredinom poluvremena kada to nije ništa čudno. Rani gol izaziva bijes navijača, čime se privlači pozornost.
Organizatori namještanja svoje će planove i osigurati. Najsigurnije je kada se može dogovoriti s klupskim vodstvom. Ono će onda pronaći igrače voljne da se posao odradi, a ako se počnu predomišljati, različitim metodama, ponekad i prijetnjom, osigurati provođenje dogovora. Nerijetko se angažiraju i osiguravatelji namještanja, u pravilu mafijaši, koji će se pobrinuti da sve prođe po planu i svatko dobije svoj dio.