Neobjašnjivo je da su se igrači predali već u trećoj četvrtini

Kada 23 godine pratite košarkašku reprezentaciju i kada se dogodi kataklizma kao u nedjelju u Istanbulu, samo ustvrdite da “to nije ništa novo i da ste sve to vidjeli već više puta”. Doduše, novost je što sada Hrvati kada gube ne čine to “junački”, nego se predaju u trećoj četvrtini nakon koje samo čekaju da ta mora prođe niti ne trseći se da se nešto p(re)okrene.

Fenomen “deja vu” prati i svakoga tko živi i igra u toj reprezentaciji i pokušava si objasniti neobjašnjivo. A neobjašnjivim se čini to da kada se toliko dugo spremaš za jednu utakmicu, kako da u njoj, barem u onom voljnom dijelu, nisi u stanju dati sve od sebe?

Tu ili je problem u psihološkoj barijeri odnosno avetima prošlosti, kako to kaže izbornik, ili je u pravu znanac psiholog kada napola u šali, a napola ozbiljno kaže: “Kada shvatiš da igraš utakmicu nakon koje nema sutra, onda uglavnom ne igraš.” Sada će zacijelo uslijediti niz psiholoških objašnjenja, uz poneki alibi, pa se moramo zapitati “ako je već presudila psihološka priprema, gdje je tu onda psiholog”. Valjda je ovo sada dovoljno upozoravajuće stanje jer naši su dva uzastopna Eurobasketa razbijeni u osmini finala. A da nisu pružili ozbiljan otpor suparnicima koji su na papiru slabiji (Češka) ili nisu bili viđeni kao favoriti (Rusija).

Netko će se zapitati, a kako to da su ti isti dečki odigrali sjajno olimpijsko ljeto. Kako su uspjeli dobiti dvije eliminacijske utakmice u Torinu (Grčka, Italija) i otići na OI gdje su zamalo ušli u polufinale. Nažalost, bojim se da je odgovor da naši košarkaši igraju dobro samo kada se od njih očekuje malo ili ništa.

Kako mi je redakcijski kolega poslao poruku “vrijeme je da podneseš ostavku”, u nedostatku precizne dijagnoze, doista mi dođe da se zapitam jesam li možda i ja problem koji, izvjestiteljski, pamtim onu posljednju medalju i ne želim u mirovinu dok ne doživim još jednu. I ako je tome tako, onda nudim ostavku na mjestu kroničara nacionalne vrste. No, nekako sam uvjerenja da bi ipak puno djelotvornije bile neke druge ostavke.