Jutro nakon debakla kakav je bio poraz Hrvatske protiv Rusije (78:101) nitko ne voli vidjeti novinare. Vjerojatno zbog toga sretni nisu bili ni čelni ljudi Hrvatskog košarkaškog saveza, ali su nas ipak pozvali za svoj stol.
No zajednički nazivnik svih izjava koje smo dobili od predsjednika HKS-a Stojka Vrankovića i predsjednika Stručnog savjeta Dina Rađe bio je “dajte nam samo koji dan vremena da se mi zatvorimo i analiziramo ovo što nam se dogodilo i zašto se dogodilo”.
Nije se vidio s Acom
– Moramo vidjeti gdje, što i kako smo pogriješili, što je naš cilj, moramo se odlučiti za neki smjer. Najlakše bi sada bilo napasti sve oko sebe, no što bih dobio od toga. Ne treba dolijevati ulje na vatru – kazao je Stojko koji nije skrivao veliko razočaranje:
– Jako sam šokiran jer već početak drugog poluvremena dao je naznaku gdje će to završiti. Jedna je stvar izgubiti utakmicu, a druga je način na koji smo izgubili. No i onu lošu stranu sporta moraš prihvatiti kao njegov sastavni dio.
Kada smo ga pokušali pitati što misli o tome da je Aco rekao da je još u poluvremenu osjetio da stvari ne idu u dobrom smjeru, Stojko je to odbio komentirati:
– Nemojte mi postavljati pitanja o nekome. Ja ne želim komentirati nečije izjave. Ja mogu govoriti samo kako se ja osjećam.
Prije no što je to kazao, Rađa je u svom stilu dometnuo:
– Osjećam se kao popišan cvijet pokraj puta.
S obzirom na to da je tijekom svih utakmica sjedio na klupi, Dino je to još razložio:
– Puno je lakše igrati nego biti na klupi. Svi su to govorili kada sam bio igrač, a ja to nisam shvaćao. Tek sada vidiš koliko si nemoćan kada nisi na terenu.
Premda su on i Stojko prekratko u svojim ulogama da bi se postavljalo pitanje njihove velike odgovornosti, Dino ni to ne isključuje.
– Postoji moralna strana ove priče. Ne bi od nas bilo ni profesionalno da se o takvim stvarima odlučuje ovdje u hotelskom kafiću. To je tema za ured HKS-a, za zatvoreni sastanak. Vruće glave nikome nije dobro davati izjave. Vi novinari dio ste ove priče, bez vas se ne može i mi ćemo to maksimalno poštovati. Samo vas molimo za malo strpljenja.
Da bi taj sastanak u Zagrebu mogao rezultirati svakojakim odlukama, dao nam je naslutiti i predsjednik Saveza:
– U nekim slučajevima reći ćemo hvala lijepa na svemu, idemo dalje. To je taj biološki put.
Zahvalu bi mogao dobiti i izbornik Aco Petrović koji se sa Stojkom, do polaska u istanbulsku zračnu luku, nije ni vidio.
Bit će i manje sponzora
– Ja Acu nisam ni vidio nakon utakmice. Uostalom, ja sam ljutit na sebe i odgovoran sam za ovo jer sam na takvoj dužnosti. S druge strane, nitko mi od igrača ne može predbaciti da nisu imali dobre uvjete, da im nismo bili pri ruci. Uvijek je netko, Dino ili ja, bio uz njih i bili smo spremni učiniti sve što treba, ako treba i dodavati im lopte da šutiraju.
Ovakav ishod Eurobasketa zasigurno neće olakšati posao glavnom tajniku Joki Vrankoviću koji, zajedno sa Stojkom, vodi brigu o sklapanju sponzorskih ugovora.
– Nismo se hvalili time, no mi smo posljednjih šest mjeseci napravili dosta stvari. Počistili smo dosta toga što smo zatekli – rekao je Stojko.
Nažalost, ovo su ljeto zatekli momčad koja nije realizirala svoj potencijal, pri čemu je ponajveća enigma bio Dario Šarić. On je taj koji sam mora reći zašto nije uspio biti učinkovit koliko i prošlo ljeto. Njegova borbenost i srčanost nikad nisu upitne, ali doprinos je ovaj put bio manji. Možda je do toga došlo zbog situacije u kojoj se našao, a o kojoj smo čuli od jednog od njegovih suigrača:
– Dariju kao da je nametnuto da mora biti novi Dražen, da bude Mojsije koji će izvući hrvatsku košarku iz ropstva neuspjeha. I to kao da mu je odnijelo onu njegovu poznatu energiju. Osim toga, čini se i da kompletna reprezentacija, kada dođe do ovakvih utakmica, ne može podnijeti taj pritisak.
No zato će svi zajedno morati podnijeti kritike sportske javnosti koja će se opet na njih obrušiti. Nama se nakon svega čak čini da to nisu ni zaslužili jer oni jednostavno od ovoga bolje ne mogu.
A što je onda bilo ono lani u Torinu i Riju, zapitat ćete se vi? E to je bilo samo jedno sretno ljeto. Bez ozljeda, u statusu autsajdera, a ovi dečki jedino se u toj koži dobro osjećaju.
Reprezentacija ostarjelih momka (pogledaj kako poletni mladi Slovenci lete po igralistu) dosla do kraja svog neslavnog puta utabanog iprogramiranim prije prvenstva,