Pred nešto više od tisuću gledatelja, na temperaturi od devet stupnjeva celzijusa, Riječani su nastupili u klasičnoj formaciji 4-4-2, s Čehom i Kreilachom umjesto kartioniranih Pamića i Landeke, s Fernandezom previše (dis)lociranim uz lijevu aut-liniju te Matkom i Karoglanom u sredini napada.
Taj dvojac nije mogao probiti čvrsti osječki obrambeni blok. Istovremeno, obrana bijelih nije ulijevala sigurnost, pogotovo preko bokova. Bez ideje, inspiracije i fanatične želje za pobjedom, Riječani su uputili tek nekoliko udaraca na gol iz daljine (Fernandez, Čeh) dok je neopasni udarac glavom uputio Karoglan.
S druge strane, Osječani su se doimali organiziranije, s jasnijom idejom u igri, jači na lopti i povezanijih redova. Nakon nekoliko lijepih njihovih prilika (Knežević, Vida), u 38. minuti Šorša je lijepo prošao desnom stranom i poslužio Jugovića u srcu šesnaesterca Riječana, a ovaj je preciznim udarcem vrhom kopačke pogodio desni kut Manceovog gola.
Vulić je reagirao u poluvremenu, i umjesto Čeha i Karoglana uveo Đalovića i mladog, 17-godišnjeg Antoninija Čulinu. A Čulina mu se odužio na najbolji mogući način: nakon što mu je Đalović glavom spustio jednu loptu na udarac, opalio je s 18 metara i pogodio sam lijevi donji kut Kardumovog gola!
Najljepši potez na utkamici, i to dosad nogometnoj publici nepoznatog mladića. Samo dvije minute kasnije “zakuhalo” je na centru, gotovo svi igrači sudjelovali su u naguravanju pred sucem, a Proleta je sve riješio s tri žuta kartona. U 63 minuti vratnica za Osječane nakon udarca s kuta, Mance je obranio Barišićev udarac glavom, a Vida je iz blizine pogodio stativu.