Nakon što je hrvatska produkcija medalja na 23. Svjetskom prvenstvu u te-kvon-dou posustala još u nedjelju s broncom Kristine Tomić (49 kg), svojevrsnu utjehu pružila nam je 22-godišnja švedska Hrvatica Nikita Glasnović (57 kg) koja je osvojila svoju treću medalju s velikih svjetskih natjecanja.
Nakon europskog srebra i bronce, Nikita se u južnokorejskom Mujuju izborila za prvu svjetsku medalju. Nakon četvrtfinalne pobjede nad Irankom Parsa i polufinalnog poraza od Turkinje Ilgun, Glasnović se morala zadovoljiti broncom:
Brat Leon je jako opasan
– Sada sam tužna jer sam tu curu pobjeđivala, no kada se dojmovi slegnu, za dan-dva, vjerujem da ću biti sretna što se kući vraćam s medaljom. Jer, te-kvon-do je moja životna strast.
Ta strast ključ je njezine uspješnosti s obzirom na to da u Švedskoj baš i nema nekakvu potporu.
– Nemamo potporu niti od nacionalnog olimpijskog odbora niti od saveza. Za novac za pripreme i natjecanja snalazimo se sami, najčešće preko kluba.
Jedan od načina je i paralelni posao sa sportskom karijerom:
– Između dva dnevna treninga radim kao konobarica u jednom restoranu. Nakon što mi završi jutarnji trening u 10 sati, u 11 sam u restoranu i odradim ručak, pa navečer opet na trening.
Je li to doista nužno za jednu trofejnu tekvondašicu, ktome još i olimpijku iz Rija?
– Nužno je jer razmišljam i o budućnosti. Od te-kvon-doa neću dobiti ništa, kada završim karijeru, završit ću bez ičega pa posao konobarice radim da bih imala druge opcije. Uostalom, tako sama privređujem, a i posao mi opušta mozak od treninga.
Školovala se, pa studira medije i komunikologiju.
– Voljela bih biti novinarka i to u pisanim medijima i zato sam urednica u časopisu za mlade. No, prije svega toga želim imati što uspješniju sportsku karijeru.
A želja joj je da zajedno sa 17-godišnjim, silno talentiranim bratom Leonom nastupi na sljedećim Olimpijskim igrama.
– Opasan je Leon, bori se ko lud. On je moj standardni sparing-partner koji ima medaljašku budućnost – ističe Nikita.
Nikita i Leon u Tokiju 2020. projekt je koji pažljivo planira 57-godišnji tata Mario:
– Tokio nije samo naša želja, to će se i dogoditi. Mi smo to već odlučili, samo još ne znamo pod kojom zastavom.
Je li to možda Hrvatska?
– Ne, riječ je o jednoj zemlji iz Europe i jednoj izvan nje. Ako se na to odlučimo, ići će cijela obitelj.
Jesu li u pitanju zemlje koje bi više ulagale u Glasnoviće?
– Ne, nije u pitanju ekonomska računica. Mi samo želimo dobre uvjete odnosno radni mir. Da možemo raditi normalno.
A upravo se tako osjećaju kada treniraju u Splitu.
– Nakon ovog SP-a idemo u Split, ondje nam je drugi dom. Ondje imamo stan, no proteklih smo godina živjeli na jedrilici koju sam prodao prije dva tjedna. Taj sam brod dovezao na Jadran još 1999. i deset smo godina bili privezani u Trogiru jer Nikitina baka ima ondje kuću. Potom smo šest godina bili u marini Krvavica pored Makarske gdje smo svako ljeto trenirali u jednom starom vojnom objektu, na betonu.
Već u košari na treninge
Kada su i kako Glasnovići stigli u Švedsku?
– Moji roditelji, Franjo i Đina, došli su u Zagreb 1959., a sredinom 60-ih planirali su otići, trbuhom za kruhom, u Australiju. No, mama je rekla da je to predaleko, a kako je očev brat već bio u Švedskoj i oni su se preselili tamo, tada sam imao šest godina i odrastao sam u Švedskoj, kao i moja djeca. Još od sredine 80-ih sam trener pa je mojoj djeci bilo “suđeno” da počnu trenirati te-kvon-do. Kad se Nikita rodila, supruga je morala ostati u bolnici, a dijete sam preuzeo ja pa sam ju nosio u dječjoj košari na svoj trening.
Nikita se raduje svakom odlasku u Hrvatsku.
– Jednom do dvaput godišnje posjetimo očevu rodbinu u Zagrebu, a potom odjurimo u Split. U Zagrebu je lijepo, ali nema more.
Logično, tata Mario ipak je više vezan za Zagreb:
– Ja sam ponosni Janjevac. Premda sam 51 godinu u Švedskoj, mene nešto snažno vuče natrag jer ja sam se rodio u Dubravi. Ne u bolnici, nego u Donjoj Dubravi– objašnjava Mario koji je, zajedno sa suprugom Margitom, svojoj djeci dao imena po filmskim junacima.
- Obožavam Bessonove filmove pa sam kćer nazvao Nikita, a sina po filmu “Leon: Profesionalac”.