Toni Nobilo (67), predsjednik Hrvatskog te-kvon-do saveza, svjedočio je u južnokorejskom Mujuu prvoj hrvatskoj medalji na svjetskim prvenstvima otkako je zasjeo na mjesto predsjednika jedne od najtrofejnijih sportskih udruga u hrvatskom sportu.
No, nakon što je Kristina Tomić (49 kg), osigurala medalju, Nobilo je krenuo natrag u Hrvatsku jer njegovi nagomilani odvjetnički poslovi nisu mogli čekati.
Nobilo je na najbrojniji SP dosad (183 zemlje) stigao nekoliko dana ranije kako bi pokušao postati članom Izvršnog odbora Svjetskog te-kvon-do saveza, no u tome ovaj puta nije uspio. No, s obzirom na to da je nositelj jednog vrlo zanimljivog projekta, za četiri godine bi se to lako moglo dogoditi.
– Ideja je da se i te-kvon-do kao sport profesionalizira, barem na razini top-kvalitete. Ideja je da se uvede Grand Slam sustav turnira s novčanim nagradama od 70 tisuća USD za svakog od pobjednika u četiri olimpijske kategorije, a s tim bi išli i promjena pravila i sportske odjeće. Moj prijedlog je da se kaciga izbaci, da oklop bude tanji i da se makne gornji dio kimona pa da oklop ide na golo tijelo. Predlažem i da borci bore s rukavicama kao u UFC-u, ali uz samo dozvoljene pojedinačne udarce. Išlo bi se i u pravcu stvaranja sportskih heroja kroz što bolju suradnju s novim medijima. Dakle, sve bi išlo u pravcu toga da WTF koji se od sada zove samo World Taekwondo postane korporacija. Za takvo što Nobilo se godinama zalagao u konkurentskom ITF-u, vođenom iz Sjeverne Koreje, no kako njegove ideje o modernizaciji sporta nisu prolazile, on je ITF napustio.
Nobilove revolucionarne ideje
– Ja sam još 2007. i 2008. u Zagrebu organizirao Pro Taekwondo s nagradnim fondom od 50.000 USD. No, kako ITF nije bio sposoban za mijenjanje, a mora to učiniti, ja sam im napisao svoj manifest i otišao. A u tom trenutku čak sam bio dopredsjednik ITF-a, no nisam otišao radi sukoba nego radi načela. Posljednji put u Sjevernoj Koreji Nobilo je bio prije pet godina.
– Ispočetka sam i ja bio u vrlo strogom režimu, kao i svi stranci, u izoliranu hotelu, s vodičem koji bi me zapravo strogo kontrolirao, i ne bih se bez njega mogao maknuti. No, kao dopredsjednik ITF-a dobio sam samo prevoditeljicu, mladi i zgodnu studenticu, i tada nije bilo velike kontrole.
Poznato je da u Pjongjangu postoji muzej najdražeg sjevernokorejskog vođe Kim Il-Sunga, ali je malo poznato da je u njemu i jedna Nobilova knjiga o te-kvon-dou.
– To je ustanova u koju svaki Sjevernokorejac mora doći barem jednom godišnje, a u njemu postoji i velika soba s Titovim darovima. A u toj sobi je i moja knjiga koju su, vjerojatno, donijeli ljudi iz Državnog tužilaštva, mislim 1992. godine. Ja sam tada radio u Državnom tužilaštvu, i vjerojatno su oni uzeli moju knjigu i poklonili ih domaćinima. Kada su me Sjevernokorejci pitali kako je ta knjiga dospjela među Titove poklone, ja sam im rekao da je to vjerojatno Titov poklon, nakon čega mi je porastao ugled u njihovim očima.
Nastao tajac u restoranu
Kada je pak skupina Sjevernokorejaca, ljudi iz TFC-ova te-kvon-doa, gostovala u Zagrebu dogodila se uistinu nadrealna scena.
– Te ljude kojima sam ja bio domaćin odveo sam u restoran Sofra u Green Goldu, da probaju nešto autentično s ovih prostora. A kako su ondje svirali Cigani, a i ja volim to što oni sviraju, ja sam iz zafrkancije naručio da sviraju 'Po šumama i gorama'. S obzirom na to da je to bilo u godinama poslije Domovinskog rata, u restoranu je nastao tajac sve dok Sjevernokorejci nisu počeli pjevati tu istu pjesmu na hrvatskom jeziku. Jer oni su to u školi učili pod naslovom “Titova pjesma”. Bila je to doista nadrealna situacija, Cigani i Sjevernokorejci usred Zagreba pjevaju 'Po šumama i gorama'.
Danas jedan od najpoznatijih hrvatskih odvjetnika, u mladosti je bio sjajan tekvondaš. Anto Nobilo bio je europski prvak i svjetski doprvak u razbijanju šakom, a 1977. je u Oklahoma Cityju osvojio broncu u formama. Deseterostruki prvak bivše SFRJ u teškoj kategoriji bio je i jedna od preteča full-contacta na ovim prostorima.
– Godine 1975. nastupio sam u full-contact borbi u Zapadnom Berlinu i to protiv prvaka Europe u tajlandskom boksu. Borba je bila dogovorena u devet rundi, no ja sam ga nokautirao za 14 sekundi. Shvatio sam da to moram riješiti kao na ulici, što brže, jer ako borba potraje, neću dobro proći.
Posljednji put, Nobilo se natjecateljski borio prije devet godina i to na SP-u veterana (2008.).
– Korejci su se zgražali nad tim jer sam se ja kao majstor osmog dana upustio u takvo nešto. Bojali su se da će me pobijediti neki borac koji ima majstorski pojas prvog dana i da ću tako urušiti majstorsku hijerarhiju. No, mogli su odahnuti jer sam osvojio zlato za koje sam se spremao pet mjeseci, trenirajući i tri puta dnevno, a čak sam imao i pripreme na Bjelolasici. Htio sam vidjeti mogu li ja i s 58 godina mogu izdržati pripreme kao u stara dobra vremena.
Pusic i Nobilo jedni su od najvecih krvnika i izdajica u novijoj hrvatskoj povijesti. Nobilo je kao drzavni odvjetnik i mladi udbaski oficir "lovio" hrvatsku dijasporu a na lopovluku s manipuliranim ovrhama nekretnina zaradio bogatstvo. Uz to jos i tuce vlastitu zenu. Pusic pak nastavlja obiteljsko nasljedstvo orujnastva i kao jos uvijek javno aktivni udbas (iako Jugoslavije vise nema) denuncira i blati Hrvatsku u svijetu. Njegova sestra cini isto optuzujuci Hrvatsku za agresiju na BiH. Nazalost se u ovoj zemlji tim zlocincima i ljudskom smecu nece suditi kako su oni "sudili" svojim zrtvama jer UDBA jos drzi sve konce u rukama.