Patrik Ćavar, legendarno lijevo krilo hrvatske rukometne reprezentacije, nije igrao na puno europskih prvenstva. Ima broncu iz Portugala 1994. godine, a igrao je još na EP-ima 1996. kada smo u Španjolskoj bili peti, pa 1998. godine u Italiji kada smo bili osmi te u Hrvatskoj 2000. godine kada smo bili šesti. Današnja Hrvatska nije izborila polufinale, tek drugi put u dvadeset godina, a najcrnje prognoze je da će osvojiti 11. ili 12. mjesto.
EP na rubu regularnosti
– Ovo protiv Danske izgledalo je dobro, a opet smo upisali poraz. Mi smo svoju priliku za dobar rezultat prokockali u susretu protiv Crne Gore. Ne znam koji je razlog zašto smo tako loše odigrali, nisam tamo u Mađarskoj, ali zna se dogoditi jedna takva utakmica kada ti ništa ne polazi za rukom. Od vratara, preko obrane do napada. Kao da se uvukla nekakva nepotrebna nervoza, puno se griješilo, puno promašivalo. Moram priznati da sam prvi put gledao Crnu Goru i oduševio sam se kako su odigrali protiv nas. Ali, ono što se nama dogodilo protiv njih, njima se dogodilo već u sljedećoj utakmici kada su izgubili od Nizozemske. Netko će reći što se naši nisu tako borili u obrani kao protiv Danske, no dojam je da je postojala želja i volja, ali kao da nije bilo snage – rekao je Ćavar.
Ovo Europsko prvenstvo pamtit će se po velikoj broju igrača koji su bili pozitivni na COVID 19, a naša reprezentacija prednjači.
– Bez pardona ću reći da je ovo Europsko prvenstvo na rubu regularnosti. Ne samo zato što se uvukao virus među reprezentacije već sam čuo da ni organizacijski nije baš sve bajno. Primjerice, smještaj reprezentacija u hotelu zajedno s turistima nedopustiv je u vrijeme pandemije. Vjerujem da je našem izborniku bilo teško slagati taktiku jer nije znao koji će se igrač probuditi zaražen. Sreća da je Hrvatska blizu Mađarske pa smo mogli zvati nove igrače, a što da se igralo na Islandu ili negdje prema Sibiru? Dobro je da smo imali igrače koji su bili voljni pomoći, znajući da dolaze u žarište zaraze, ostavljajući sigurnost svoga doma samo da pomognu – kaže Ćavar.
Ima i dobrih strana?
– Da, u ovoj lošoj priči, a priča je loša jer nismo ni blizu medalje, istaknuli su se neki mladi igrači poput Tina Lučina. Tu su još neka nova lica koja ne poznajem. No, svim tim mladim igračima, debitantima nedostaje jako puno međunarodnog iskustva, igranja na velikoj sceni. I zato su ovdje morali biti neki stariji, provjereni igrači poput Igora Karačića. To je igrač koji može igrati sve tri pozicije u napadu. Njega bih zvao i kada bi sto posto spremni bili Duvnjak i Cindrić. Uostalom, kada su njih trojica igrala zajedno, prije dvije godine na Europskom prvenstvu, osvojili smo srebro. Po meni, na sljedećem velikom natjecanju moraju igrati provjerene snage ako želimo do dobrog rezultata. Ako želimo i dalje pomlađivati reprezentaciju, onda će nam se dogoditi ovo što se upravo događa u Mađarskoj. I da zaključim, da sam izbornik, zvao bih sigurno od početka Musu, Marića, Štrleka, Šegu. Čak bih razmislio i o Aliloviću koji je pokazao da još uvijek može puno pomoći – kaže Ćavar.
Treba nam 10-15 obrana
Vratari su nam slabija strana na ovom Europskom prvenstvu?
– Naravno, kada smo osvajali medalje, naši vratari imali su između 10 i 15 obrana po utakmici. Bez toga ne ide. Mi hitno moramo pronaći vratara koji će imati takve brojke. Svi vratari koje je na ovom EP-u isprobao izbornik imali su tek bljeskove, poput Šunjića protiv Srbije – istaknuo je Pako.
Puno nam je nedostajao Duvnjak?
– Naravno. On je igrač koji radi prevagu, koji motivira suigrače, koji je kapetan i čija se riječ sluša u svlačionici. Šteta što nije mogao pomoći, ali dok će god moći igrati, on uvijek mora biti tu. Pogledajte Nikolu Karabatića kako igra u 37. godini, a Mikkel Hansen u 34. godini. Taj Hansen je prava mašina, zabija, asistira, igra odlično u obrani. Bez njega bi Danska bila 80 posto slabija – naglasio je naše nekadašnje sjajno krilo.
Imali sada uopće motiva kod naših igrača u posljednje dvije utakmice, kada znaju da ne mogu do medalje?
– Motiv uvijek mora biti kada igraš za reprezentaciju. Pa nije svejedno jesi li osmi, deveti ili deseti. Ne bi bilo dobro da turnir završimo s nula bodova u drugom krugu, sa sva četiri poraza. Island će biti teško pobijediti jer igraju zaista odlično, a i Nizozemska će biti čvrsta kost. U toj zemlji se očigledno počelo ulagati u rukomet jer u moje vrijeme nisu uopće postojali na rukometnoj mapi. Da, bilo bi ružno da tako završimo s nulom, ali priznali mi to ili ne, Hrvatska trenutačno ne pripada europskom vrhu. Daleko smo mi trenutačno od prvih pet-šest reprezentacija – zaključio je Patrik Ćavar.
Možemo mi,...samo ako hoćemo!!!!