Marko Kolar (24), hrvatski nogometaš u FC Emmenu, trenutačno igra u sjajnoj formi. Dokaz je to i zadnja utakmica protiv PSV-a, jedne od najboljih nizozemskih momčadi, u kojoj je zabio pogodak kojim je svojoj momčadi osigurao važan bod. U Nizozemskoj se nameće nakon iskustva igranja u poljskoj Wisli gdje je u prošloj polusezoni zabio 12 golova.
– Zadovoljan sam. Taj pogodak protiv PSV-a puno mi znači za samopouzdanje jer sam bio ozlijeđen mjesec dana. Dobro sam ušao u polusezonu, no ozljeda me izbacila iz takta i nisam igrao mjesec dana. Sada sam, hvala Bogu, zdrav i sve je kako treba – počeo je Marko.
Po dolasku u nizozemsku ligu, odmah je primijetio razliku u odnosu na Poljsku.
– Drukčiji je stil igre. U Nizozemskoj sve momčadi žele igrati nogomet, inzistira se na kombinatorici i igri po podu. Nema nabijanja i, za razliku od Poljske, ovdje nije naglašena fizička komponenta i nema nabijanja. Malo mi je neobično bilo što se ovdje traži igra preko vratara. Sada sam se već navikao i na brzinu kojom se ovdje igra. Sviđa mi se i činjenica da sve momčadi igraju otvoreno. To je dobro za nas napadače jer zbog toga pada i dosta pogodaka. Imam dojam da tu mogu igrački rasti. Zato sam i odabrao upravo ovu ligu.
Marko je iz Wisle došao kao najskuplje pojačanje kluba koji igra svoju drugu sezonu u Eredivisie. Odšteta Wisli iznosila je 600 tisuća eura.
– Nisam znao za taj podatak sve do dolaska na potpis ugovora. Nije mi to opterećenje, samo poticaj da dokažem što mogu. Uvijek sam najbolje funkcionirao pod pritiskom, a to je jako važno – naglasio je Kolar.
Postoji li pritisak ili bilo kakva vrsta imperativa navijača?
– Ma nema takve vrste pritiska. Ovdje su navijači, uvjetno rečeno, civiliziraniji od onih u Poljskoj. Ondje sam doživio puno snažniju navijačku emociju od ove u Nizozemskoj. Samim tim, osjećao sam i veći pritisak.
Koliko je priča FC Emmena zanimljiva nizozemskim medijima?
– Jako je puno medija koji se bave nogometom u Nizozemskoj. Ja nisam davao previše intervjua, za sada. Više sam medijskih obaveza odradio u Poljskoj. No, ovdje je nogomet jako popularan i jako važan.
Je li zadovoljan statusom u momčadi?
– Apsolutno. Trener mi vjeruje, to je najvažnije. Sada se samo moram vratiti u pravi ritam utakmica.
Koliko su drukčije metode treninga u odnosu na ono na što je do sada navikao?
– Neobično mi je bilo to što se momčad nije zajedno zagrijavala. Svaki igrač individualno se priprema za trening, a onda na teren izađe petnaestak minuta prije početka. Izdvojio bih i uvjete rada koji su na puno višoj razini. Također, neobično mi je što igramo na umjetnoj travi. Malo je to drukčija generacija trave od one, primjerice, kod nas. Prije treninga i utakmica još je polijevaju vodom da lopta bude brža.
Koja je nizozemska momčad na njega ostavila najbolji dojam.
– Drugo kolo igrali smo protiv Ajaxa. Nismo još bili posloženi kao momčad. No, poseban je osjećaj igrati na takvom stadionu, u takvom ozračju. Nevjerojatna je lakoća kojom dolaze do prilika za pogodak i protiv jačih momčadi od nas. To je drugi svijet. Također, svidio mi se i AZ Alkmaar koji je sjajan tehnički i taktički. Sviđa mi se što i oni žele igrati. Protiv PSV-a smo iskoristili njihov loš dan i uzeli bod, no čini mi se da je on, uvjetno rečeno, najslabiji od tri vodeće momčadi. No, također imaju sjajnu momčad i odlične pojedince.
Kada govori o pojedincima, tko mu se najviše svidio iz neke od tih momčadi?
– Svakako su to Dušan Tadić i Hakim Ziyech. Nevjerojatno je kakvom lakoćom rješavaju određene situacije. I nije im individualna kvaliteta najveći forte. Jednako je fascinantno koliko su podređeni kolektivu u kojem se u svakom trenutku zna tko radi što – naglašava Kolar.
Koliko mu sada koriste iskustva iz Wisle?
– Ondje sam u polusezoni zabio 12 pogodaka. Za tu ligu specifično je da inzistiraju na fizičkoj komponenti. Pitali su me kako ću igrati tamo ako nemam 190 centimetara i mišiće. No, uspio sam se nametnuti.
Wisla je imala financijskih problema?
– Da, ali je u pravom trenutku u klub došao Jakub Błaszczykowski. Poljski je reprezentativac došao pomoći i u klub, zajedno s još trojicom prijatelja, uložio gotovo milijun eura, čime su spriječili stečaj. Od njega sam puno naučio. Veliki je igrač i čovjek.
Dojam je da svake godine napreduje za razinu više.
– Smatram to pravim putem. Nije dobro preskakati stepenice. Iz svake lige možeš puno toga naučiti. Ne volim govoriti o brojkama. Trudit ću se nametnuti pogocima. No, najvažnije mi je da sam zdrav i da odigram sve minute, a pogoci će doći kao logična posljedica.
S Markom u klubu je i Leon, sin Željka Sopića.
– Stalno se družimo, a s nama u društvu je i Filip Ugrinić, Srbin iz Švicarske. Logično je da smo skupa i radi lakšeg sporazumijevanja. Živimo u istoj ulici. Leon je debitirao za prvu momčad protiv Groningena, ali uglavnom nastupa za našu drugu momčad. On je stalni član prve momčadi, s nama trenira i svaku je utakmicu u konkurenciji za prvu momčad. Mlad je i sigurno će sve više dobivati šansu.
Je li bilo teško priviknuti se na drukčiju kulturu života u Nizozemskoj?
– Malo mi je neobično što se ponedjeljkom dućani otvaraju tek u 12 sati. Čudno mi je što nemaju kafiće na kakve smo mi navikli. Nema onog našeg klasičnog ispijanja kava. Kafići su uglavnom u sklopu restorana i posve su to drukčiji običaji.
Na kojem se jeziku sporazumijeva?
– Sa suigračima na treningu govorim engleski. To mi je dobro, jer tu povlasticu nisam imao u Wisli gdje sam morao naučiti poljski. Nisam se još odvažio učiti nizozemski. Čini mi se prekomplicirana verzija kombinacije engleskog i njemačkog.
Kolar je prošao Dinamovu omladinsku školu. Naravno da prati zbivanja u Maksimiru.
– Drago mi je što Dinamo izgleda tako dobro. Posljednje dvije godine bitno se nabolje promijenilo i ozračje oko kluba. Jako me vesele okolnosti oko kluba, ipak sam ja dinamovac. Čini mi se i da cijeli naš klupski nogomet ide u dobrom smjeru.
Dok je bio u Dinamu, oko na njega je bacio veliki Liverpool.
– To sam saznao tek kada sam došao u Wislu čiji je sportski direktor bio i Liverpoolov skaut. Naravno da vam godi takva priča, no važno je ne opterećivati se. Najvažnije je ostati sabran u svakoj situaciji, trenirati i ne zamarati se bilo kakvim konstrukcijama.
Kada već govorimo o projekcijama, kakva je njegova za budućnost karijere?
– Sviđaju mi se njemačka i španjolska liga. Čini mi se da bi u nekoj od tih država bilo i lijepo živjeti. Znam da sve ovisi o meni. Sada se moram koncentrirati da s Emmenom izborimo ostanak u ligi – zaključio je Marko Kolar.