Nakon što su mnogi sportaši naciji uputili svoje videoporuke podrške, a neki su snimili svoje trening-preporuke građanima za vrijeme izolacije, boksački nokauter Alen Babić (29) poduzeo je još konkretniji korak.
Naime, u svom rodnom Rovinju, ovaj teškaš stavio se na raspolaganje lokalnom Crvenom križu i prvi je hrvatski sportaš međunarodnog ranga koji je to učinio.
>> VIDEO Poznati Hrvati nakon potresa u Zagrebu, pružili potporu svima i iskreno opisali kako se osjećaju
– Ideju mi je dala moja sestra Elena. Vidjevši da kukam da mi je bez treninga i mečeva dosadno, pronašla je broj Crvenog križa. Vidjela je da bih ja išao u rat, a rata nema.
Za koju vrstu poslova se osjeća “kvalificiranim”?
– Sportaš sam u najboljim godinama i odličnoj tjelesnoj formi pa mogu ponajprije pomoći oko utovarivanja i istovarivanja, a razni materijali stalno dolaze. No, ako je potrebno, raznosit ću hranu starijim ljudima u karanteni. Moja želja je da dam ideju drugim sportašima, da se pokrenu, da vide kako i na ovaj način mogu pomoći.
Odakle potiče ta Babina humanistička crta, može se naslutiti i iz sljedeće činjenice.
– Moja mama Kaja i sestra Elena počele su šivati maskice koje ne prodaju, nego poklanjaju onima koji ih nemaju gdje kupiti. Želimo kao obitelj biti korisni zajednici. Svatko tko kod kuće ima šivaću mašinu to može, dovoljno je imati pamučnu tkaninu i ponešto elastične trakice. Ja osobno osjećam odgovornost da moram pomoći ljudima. Mlad sam i zdrav i nema smisla da beskoristan sjedim doma.
Babić se nedavno vratio iz Crne Gore gdje je trebao imati svoj četvrti profesionalni meč.
– Moj meč zakazan za 27. ožujka, kao i sve drugo, otkazan je. Prije toga sam trebao imati 28. veljače, no kako se on trebao održati u Milanu, i on je otkazan. Gledano unaprijed, trebao sam sparirati Dillianu Whyteu za njegov meč s Povjetkinom koji se trebao održati 2. svibnja u Londonu kada sam se i ja trebao boriti, navodno s Tomom Littleom.
Dakle, i njegova je karijera u zastoju.
– Tu smo gdje jesmo, ne postoji druga situacija u koju bismo se mogli prebaciti. Imamo to što imamo i to moramo živjeti.
Što kao vrhunski sportaš ovih dana čini za svoju tjelesnu formu?
– Još dok se smije izlaziti, ja svaki dan treniram. Trčim, radim “shadow” boks pa čak i plivam kada nije hladno. Nama sportašima teško je biti na miru.
>> VIDEO Kako pravilno oprati ruke
Pa kako li će mu tek onda biti kada nastupi potpuna karantena?
– Poludjet ću. Radit ću kod kuće, sklekove, trbušnjake, marince, vješati se po štokovima.
Kakvi su njegovi planovi kada se ovaj svijet vrati u normalu?
– Za sve ove mečeve mi govore da nisu otkazani nego odgođeni pa se nadam da će tako uistinu i biti. Htio sam ovu godinu imati šest do sedam mečeva, no bit će dobro ako ih u ovim okolnostima bude i pet.
Kad ste profesionalac, nikako nije dobro kada vam odgađaju ili otkazuju mečeve?
– Dakako, to nije dobro jer mi nemamo stalnu plaću, već živimo od zarade u borbama i kada ih nema, onda nema ni prihoda. Na ovoj razini na kojoj sam ja, od boksa se može jako teško živjeti. Morate biti jako štedljivi. No, meni je važno da i dalje ne moram raditi kao redar u noćnim klubovima.
A Babo je kao “izbacivač” radio godinama.
– Počeo sam s 20 godina, a posljednji put redario sam prošle godine u lipnju. Posljednjih pet godina radio sam sezonu u Makarskoj, u klubu “Makarana”, jednom od najjačih na Jadranu. Znalo se dogoditi ljeto da radim 70 pa čak i 90 noći zaredom.
U tih devet godina bilo je i svakojakih situacija.
– Stalno se događala potreba za intervencijom, no meni je drago da sam kroz sve to prošao neozlijeđen i neosuđivan. Naime, kod nas vam je takvo zakonodavstvo da mene, a ne mog poslodavca, tuži stranka koja želi dokazati da sam prekoračio ovlasti. Srećom, očito je da nisam jer kako bih drukčije dobio potvrdu za američku vizu o nekažnjavanju. A to vam je onda vrhunac redarske karijere. Strepio sam malo, no na koncu sam ipak dobio pa sam tu potvrdu uokvirio.
A koja je to granica tolerancije nakon koje redar poput njega mora intervenirati?
– Prije svega vi ste odgovorni za tisuću ljudi u klubu i kada si na vratima, probleme je gotovo nemoguće izbjeći. Primjerice, šef odluči nekoga izbaciti iz kluba zbog neprimjerena ponašanja i vi ste taj koji to mora provesti u djelo. Ako se taj isti na silu pokuša vratiti, vi ga morate zaustaviti i ako mu u tome kojim slučajem slomite nos, vilicu, ruku ili mu iščašite lakat, to se može okarakterizirati teškim tjelesnim ozljedama. Tada ste vi u problemu, a ne onaj koji je stvarao problem.
Bi li se, zatreba li, opet bavio tim poslom?
– Taj posao je mene izgradio jer ja nikad ne bih ovako boksao da sam bio pekar ili poštar.
Što reći za kvalifikacijski ždrijeb njegova prijatelja i suvježbača Marka Miluna?
– Tako je uvijek nama. Naš trener Pijetraj uvijek bi govorio da najjačemu uvijek ide najjači ždrijeb, no ja sam siguran da će Marko pobijediti Clarkea. Ma stavio bih na njega 100 tisuća eura. U njihovu meču prije dvije godine, kada je Marko imao jako malo mečeva, Clarkeu su brojili. A taj Englez je i dalje borac iste kvalitete, a Marko je puno bolji.
A prijatelj Marko trenutačno je u Zagrebu u nužnoj samoizolaciji jer se u srijedu, zajedno s reprezentativnim kolegama, vratio iz Londona. Njega i druge svoje zagrebačke prijatelje, Babo je nazvao isto jutro, neposredno nakon potresa.
– Prvi put sam osjetio da su neki jaki ljudi uplašeni, a prijatelj iz Miroševca kazao mi je da mu je sve načas izgledalo kao da se događa rat.