Bila je to noć koja će se pamtiti, Dinamo je pod Nenadom Bjelicom krenuo u skupinu Lige prvaka, a prva utakmica dovela mu je u Maksimir zahuktalu Atalantu. Talijanski klub igrao je odličan nogomet i došao je u Maksimir kao veliki favorit.
Možda je Atalanta zato platila ceh, možda je došla malo prepotentno s uvjerenjem da joj Dinamo ne može nauditi. No, itekako joj je naudio, tih 4:0 u Maksimiru uvijek će ostati sjećanju. Bjelica je tada pronašao pravi recept za Talijane, s čvrstom obranom zatvorio im je put prema Livakoviću, iako su gosti imali 13 udaraca prema vratima, samo su dva išla u okvir. I plavi su imali 13 pokušaja, ali su plavi bili precizniji sa šest udaraca u okvir, od čega su četiri završila u mreži vratara Gollinija. Gasperinijevu momčad načeo je Marin Leovac, lijevi bek koji se često ubacivao, baš kao i Petar Stojanović na drugoj strani. Potom je krenuo Oršićev šou koji je postigao dva pogotka u prvom i jedan za kraj sredinom drugog dijela.
Dakle, čvrsta obrana u kojoj su sudjelovali svi igrači, od Petkovića preko Olma i Oršića, pa Ademija i More u sredini, pa zadnja linija (Theophile, Dilaver, Perić) nije previše patila. Možda je to recept i za današnji susret s Monacom koji, kao i Atalanta, dolazi kao veliki favorit, koji je u odličnoj formi i igra jako dobar, okomit i brzi nogomet. Monaco je doista opasan, ali bili su to onda i Zapata, Papu Gomez, Iličić, Gosens, Freuler, De Roon, Hateboer... pa ih je Bjeličina momčad zaustavila.
Vidjet ćemo kako će sad figure posložiti Bjelica, mogu li Olma i Oršića na pravi način zamijeniti Baturina i Hoxha ili Pjaca, može li današnja obrana plavih biti tako čvrsta kao protiv Atalante. Vjerujemo da može, budu li svi plavi igrali po Bjeličinom receptu, dakle, svi igraju u oba smjera, s puno trke i borbe. Treba zaboraviti onih 2:9 od Bayerna, a najbolji lijek za to bio bi današnji dobar rezultat u Maksimiru.