Lino Červar iznenadio je rukometne stručnjake kada je za Europsko prvenstvo 2010. godine, koje se igralo u Austriji, za vratara pozvao Gorana Čarapinu. U to vrijeme Čarapina je branio za Poreč, ali nikad za reprezentaciju. Na EP-u 2010. osvojili smo srebro izgubivši u finalu od Francuza, a Čarapina je na tom turniru bio drugi vratar. Prvi je bio Mirko Alilović. U karijeri je branio za Jerkovac, Metković, Izviđač i Poreč. S Metkovićem je branio u Ligi prvaka, gdje je statistički jedne godine bio najbolji po postotku obranjenih šuteva.
Rukometna karijera ga nije zanimala, a posljednjih osam godina radi kao dostavljač paketa za tvrtku GLS. Svako jutro kreće iz skladišta u Opuzenu prema Dubrovniku, a njegov rajon je veći dio Gruža.
– Iskreno, dosadila su mi stalna putovanja, utakmice vikendom, treninzi. Htio sam nešto mirnije, bez dodatnih stresova. Žao mi je što je rukomet kao sport u Hrvatskoj danas pao na niske grane. U moje vrijeme imali smo jake klubove koji su nešto značili u Europi, imali smo jaku reprezentaciju, reprezentaciju koja se sa svakog natjecanja vraćala s medaljom. Najveći krivac za takvo stanje je država koja ne ulaže sredstva, ne samo u rukomet nego i u sport općenito – rekao je Čarapina jednom prilikom za Večernji.
VEZANI ČLANCI:
Je li naporno ustajati od ponedjeljak do petka svakog jutra u 6 sati, putovati od Opuzena do Dubrovnika?
– Ima dana kad nije, ima dana kad je. Najgore je kada je u punom jeku turistička sezona. Možete zamisliti kakve su gužve u Dubrovniku, treba se probiti uskim ulicama do određene adrese. Pokušavam doći na vrijeme. Velika je gužva kada je i Crni petak. Ali dobra je stvar da se vikendom ne radi, kao ni praznicima – kazao je Čarapina koji je doživio tešku ozljedu kada je potpisao za bundesligaški klub Emsdetten.
- Imao sam tešku ozljedu u Njemačkoj, tada sam potpisao za Emsdetten u Bundesligi u Njemačkoj, puknuo mi je mišić stražnje lože i nakon toga nema mogućnosti operacije i praktično mi je profesionalni karijera bila gotova. Ugazio sam na loptu na parketu i noga je proklizala, nastalo je puknuće od 22 centimetra... Poslije toga pokušao sam 2013. u Poreču, ali uvijek je postojao strah, to je baš bila preteška ozljeda da bih se mogao nastaviti baviti rukometom.