Da nije bilo jednog obiteljskog obećanja, Kruno Simon (38) danas bi bio u igračkoj mirovini. No nakon sezone koja je trebala biti posljednja (u Cedeviti Junior), Krunči je odlučio igrački pomoći i vlastitu ocu, treneru prvoligaša Samobora.
– Kruno je imao ponudu svog trenera iz Efesa Ergina Atamana da mu bude pomoćnik, no on se toliko zaželio Zagreba da njemu ovo paše. Kazao mi je: "Hajde, Đuks, da godinu dana odigram za tebe, da se klub stabilizira i da probudimo interes za košarku u Samoboru." Tako me on nagovorio da se primim ovog posla, u čemu je, dakako, sudjelovao i moj najbolji prijatelj iz djetinjstva Mislav Marojević, predsjednik kluba, jedan od viđenijih Samoboraca – kaže Đuro Simon (61) i dodaje:
– Kad se dovučemo do prvog prijelaznog roka, moramo napraviti procjenu možemo li ganjati prva četiri mjesta za ulazak u doigravanje za Premijer ligu. Budemo li imali izgleda, možda dovedemo i pojačanje.
Ako je suditi po prvim ovosezonskim utakmicama, premijerligaške ambicije Samobora ne čine se nemogućom misijom. Uostalom, nakon što su izbacili Goricu, Samoborci su eliminirali još jednog prvoligaša (Zagreb) i postali regionalni pobjednici Ćosićeva kupa, za regiju Centar.
– Sad idemo u otvoreni ždrijeb, a ako izvučemo nekog premijerligaša, bit ćemo domaćini te utakmice što će biti nova prilika za buđenje interesa za košarku u Samoboru.
A u pobjedi nad Zagrebom (97:84), igrač prevage bio je upravo Simon.
– Kruno je zabio 36 koševa. Unatoč pobjedi, čak se i "naljutio" jer je morao igrati 39 minuta. Kazao mi je da je pobjegao od Atamana, koji je od njega tražio da igra više nego što je on, u tim godinama, mislio da može pa sam u strahu da me ne nazove snaha i pita što sam joj to od muža napravio – našalio se tata Đuro, koji se trenerski vratio muškoj košarci nakon gotovo dva desetljeća.
– Bilo je to 2005., u posljednjoj od pet sezona koje sam proveo u Grazu kao trener. Nakon toga trenerski sam se bavio ženskom košarkom.
Đuks je u majici Graza odigrao i svoju posljednju igračku utakmicu, i to sa sinom.
– Na nekom turniru u Jastrebarskom Kruno je zaigrao za nas. Ja sam imao 41, a on 17 godina.
Kako je pak biti trener svom sinu?
– Neobično, ali je super. U toj situaciji ja moram biti svjestan kakvu je Kruno košarku igrao pa i ja od njega mogu naučiti neke stvari. Cijelu njegovu karijeru bilo ga je lijepo gledati, a sada za to imam najbolje mjesto, odmah do terena.
A malo je nedostajalo da Kruno Simon, igrač s važnom ulogom u dva Efesova naslova klupskog prvaka Europe, nikad ne postane košarkaš.
– Kruni su s 12 godina rekli da je neperspektivan pa mi je došao s kopačkama koje je kupio i zamolio me da ga vodim na nogomet. No ja sam prespavao i na kraju ga iz Zrinjevca odveo u KK Zagreb.
A bio je to onaj Zagreb ("Mravi") kojeg više nema i čije je ime uzeo klub koji se zvao Zapruđe.
– Tamo je priča krenula nabolje. Puno je trenera koji ne prepoznaju talent ili talentiranima smatraju samo one koji brže trče i više skaču. A jedan od problema je i taj što premalo košarkaša završava u košarci i što čak ni oni najbolji među njima ne mogu raditi s mladima bez završene trenerske škole, bez obzira na koliko su visokoj razini košarku igrali.
Odražava se to i na ukupno stanje muške i ženske košarke.
– Klubovi jedva egzistiraju. Osim Cedevite Junior, koja je ustrojena kako treba i ima svoju dvoranu za trening, svi ostali kubure s terminima, plaćanjem trenera... Puno nam djece odlazi za prvim honorarom.
Đurin je sin pak suprotnost današnjim trendovima.
– Kruno je sazrijevao u Zagrebu, karijeru je strpljivo gradio i tek s 27 otišao u inozemstvo.
Košarku je zavolio gledajući tatu, koji je imao status zagrebačke haklerske legende.
– Ja nisam prošao klasičnu školu košarke, odrastao sam na asfaltu, a s 15 godina počeo sam igrati za seniore Rudeša. U moje vrijeme imali smo nekoliko kultnih mjesta gdje su se igrali jako dobri haklovi pa je čak i jedna američka televizija došla raditi reportažu. Najjače se igralo na Tuškancu, na Mladosti i na Šalati. Tek poslije razvikali su se i haklovi u Kušlanovoj i Selskoj.
Sin mu je očito naslijedio podosta tog španerskog gena.
– On me gledao odmalena. Osim toga mi smo u dvorištu imali koš, iz dnevnog boravka izlazio sam na igralište na kojem sam cijeli dan lupao s loptom pa je to počeo činiti i on.
Zarazio je Đuks sina još nečim.
– Da, kao klinca sam ga vodio na nogometne, rukometne i vaterpolske utakmice, na sve smo išli, a najviše mu se svidjelo gledati Dinamo. A tom je klubu već zarana bio toliko odan da je iz tog vremena i jedna anegdota. Kada ga je u KK Zagrebu trenirao Andrej Tesla, Kruno nije došao na jednu prijateljsku utakmicu, nego je otišao sa mnom na Dinamo. Sutradan me nazvao Tesla i najavio da će Krunu suspendirati, na što sam mu rekao: "Bolje ti to učini nego da ga ja moram suspendirati iz kuće." Naime, ja sam Kruni govorio da mu prioriteti moraju ići ovim redom: "Prvo mama i brat, potom Dinamo, pa ja pa škola."
Kruno je i dandanas jedan od najvećih navijača Dinama iz redova vrhunskih sportaša iz drugih sportova.
– Dok je igrao za Efes, kad bi im trener Ataman dao dva dana slobodno, Kruno bi sjeo na avion i došao na Dinamovu utakmicu. Očito sam ga previše zarazio – zaključio je.