Zamalo mu stala karijera

Otkrivamo kako se u jeku histerije protiv Hrvata spašavala Bobanova glava

Foto: Ivica Galovic/PIXSELL
Foto: Ivica Galovic/PIXSELL
Foto: Ivica Galovic/PIXSELL
Foto: Ivica Galovic/PIXSELL
Foto: Ivica Galovic/PIXSELL
12.05.2020.
u 11:02
– Kada sam došao na sjednicu na Terazije, obratio sam se članovima sljedećim riječima: “Dragi sportski prijatelji, jeste li svjesni da nas osmorica ovdje stvaramo povijest jugoslavenskog nogometa i sporta?" – otkriva Galović
Pogledaj originalni članak

Trideset godina prošlo je od famoznoga Bobanova udaranja milicajca 13. svibnja 1990. godine, uoči neodigrane prvenstvene utakmice Dinamo – Crvena zvezda, događaja koji je zauvijek obilježio karijeru karizmatičnoga nogometaša, kasnije kapetana hrvatske reprezentacije. Ovo je priča o zbivanjima nakon spomenutoga incidenta, priča koja ne dolazi s terena ili iz svlačionice, nego iz famoznih ureda na beogradskim Terazijama, gdje se u prostorijama Nogometnog saveza Jugoslavije kreirala povijest jugoslavenskog nogometa.

Žestoke rasprave

Dio te povijesti su i događanja iz ljeta 1990., kada je jedan tihi, samozatajni nogometni diplomat iz Slavonskog Broda, danas 66-godišnji Tomislav Galović, poznati proizvođač suhomesnatih proizvoda, spašavao karijeru jednoga od najvećih hrvatskih nogometaša. Ovo je njegova priča.

– Disciplinska komisija NSJ-a, nakon incidenta u Maksimiru, ekspresno je bila kaznila Zvonimira Bobana s devet mjeseci neigranja, a Dinamo sa šest utakmica zabrane igranja u Maksimiru. Bile su to drakonske kazne jer nikada nijedan igrač, osobito tako mlad, nije dobio takvu kaznu – prisjeća se Galović i podsjeća na neke detalje iz svoje dužnosničke biografije.

– U lipnju 1990. godine bio sam otišao na specijalizaciju u London budući da sam u slavonskobrodskom Đuri Đakoviću deset godina radio na međunarodnim ugovorima. Prije negoli sam ušao u Komisiju za žalbe tadašnjeg NSJ-a, bio sam predsjednik slavonskobrodskog BSK, potom i predsjednik republičkog SIZ-a fizičke kulture. Tadašnji NS Hrvatske predložio me za člana te Komisije za žalbe, u kojoj sam 1990. odrađivao drugi mandat. U prvome mandatu uspio sam se izboriti da Dinamo za zelenim stolom s 3:0 dobije utakmicu na Koševu protiv Sarajeva, kada je pomoćni sudac bio pogođen pivskom bocom.

Prvi Galovićev slučaj u drugome mandatu u Komisiji za žalbe bila je upravo neodigrana utakmica Dinamo – Crvena zvezda.

– Moram naglasiti da je tada sjajan posao odradio i Dinamov tim u kojem su bili Velimir Zajec, Milan Šulentić i Josip Brezni. Bili su izvrsno uigrani. Zajecu je naime bilo jako stalo da se ta kazna smanji na četiri mjeseca jer je pod svaku cijenu želio da Boban nastupi u prvoj jesenskoj europskoj utakmici s Atalantom, 19. rujna – ističe Galović. Komisija za žalbe sastala se zbog Bobanova slučaja čak tri puta.

– U Komisiji za žalbe bila su osmorica delegata, po jedan iz svih tadašnjih republika i pokrajina. Kada smo prvi put Brezni i ja došli na tu sjednicu, doživjeli smo nezapamćenu histeriju protiv Hrvata, odnosno Bobana, koja se provlačila kroz tamošnje medije. Na toj prvoj sjednici bila je takva atmosfera da se uopće nije moglo raspravljati; toliko napada predstavnika Srbije i Vojvodine na nas, Makedonac je bio malo blaži, a uz mene je od prvoga dana stao Slovenac, čovjek iz Maribora. Par sati smo žestoko raspravljali i zaključak je bio da se sjednica odgodi – nastavlja Galović.

Koji tjedan kasnije slijedio je nastavak.

– Na drugoj sjednici na našu stranu stao je delegat iz BiH, bio je doktor znanosti, načelnik općine Odžak. Za ublažavanje Bobanove kazne, odnosno za usvajanje njegove žalbe, bilo mi je potrebno pet glasova. Dakle, uz svoj glas, imao sam potporu Slovenca, jednoga šutljivoga Albanca s Kosova te delegata iz BiH. Nedostajao mi je jedan glas. Međutim, ni na drugoj sjednici nije bilo glasovanja jer Srbi nisu bili sigurni da imaju većinu.

Kako je izgledala treća sjednica?

Presreli ga na aerodromu

– E sad, koje je bilo naše rješenje za peti glas? Razgovarajući sa Zekom, zaključili smo da je jedina šansa naći se s – Crnogorcem. Tada je Šulentić organizirao da ja doletim izravno iz Londona u Beograd te već u zračnoj luci dočekam crnogorskoga delegata koji je bio doletio iz Podgorice. Mislim da se zvao Vladimir Spajić. On nije znao da ga čekam na aerodromu. Kada smo se našli, molio sam ga da uvaži naše argumente, objašnjavao sam mu kako je Boban mlad igrač, 21-godišnjak na početku karijere, a on je reagirao fenomenalno i kazao mi: “U redu, uvjerili ste me, ja ću glasovati za vaš prijedlog!” – prepričava Galović i dodaje:

– Kada sam došao na sjednicu na Terazije, obratio sam se članovima sljedećim riječima: “Dragi sportski prijatelji, jeste li svjesni da nas osmorica ovdje stvaramo povijest jugoslavenskog nogometa i sporta? Hoćemo li se povoditi glupim, bezveznim formama da se kazna ne može smanjiti ili ćemo se voditi načelima etike i morala i izreknemo primjerenu kaznu Zvonimiru Bobanu te mu kao mladome sportašu omogućimo normalan razvoj? A Dinamova kazna? Zbog čega se igra nogomet? Zbog nas koji sudimo ili zbog publike? Zato predlažem da se Zvonimiru Bobanu kazna smanji s devet na četiri mjeseca, a Dinamu sa šest utakmica na dvije utakmice neigranja u Maksimiru.” Predstavnik Srbije te Makedonac i Vojvođanin bili su malo pokunjeni jer su očekivali nekakav napad na njih s moje strane. Nas četvorica, Slovenac, Bošnjak, Kosovar i ja, dignuli smo ruke za moj prijedlog, a nakon nekoliko sekundi i Crnogorac! Ne znam kako mi je tada srce izdržalo, koliko sam bio sretan što sam uspio napraviti. Jer, Bobanu je praktički toga dana bila spašena karijera. Zato i ovom zgodom zahvaljujem delegatima iz Slovenije, BiH, Kosova i Crne Gore iako ne znam jesu li živi – zaključio je Tomislav Galović.

>>> Pogledajte poruku Luke Modrića

 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.