Lino Červar, izbornik rukometaša Hrvatske, iskoristio je dvomjesečnu karantenu za pripremanje svoje treće knjige – Metodika sportskih treninga.
– Imam toliko pripremljenog materijala da bi se mogle tiskati dvije, a ne jedna knjiga. Većinu vremena bio sam u Zagrebu gdje sam imao potpuni mir i tišinu u svojoj radnoj sobi. U rodnom Umagu bio sam tek tjedan dana. Imao sam toliko vremena da sam mogao napisati i scenarij za film o tome kako smo u godinu dana od posljednje reprezentacije na Europskom prvenstvu došli do svjetskog i olimpijskog zlata. Nije problem napisati scenarij, ali je problem naći nekoga tko bi sve to financirao – kaže Lino.
Kako je supruga s obzirom na to da je bila jako bolesna?
– Ide na bolje. Ali još uvijek se bori s bolešću. Jaka je ona. I disciplinirana što se tiče liječenja. Uvijek gledam pozitivno pa tako i na ovu situaciju s koronavirusom. Sve će opet doći na svoje mjesto, iako će se posljedice osjećati možda i godinama – rekao je Lino.
Previše stranaca u klubovima
Sreća što je rukomet odigrao svoje veliko natjecanje ove godine. A sreća za nas što smo bili srebrni na tom Euru.
– Sad već polako moram razmišljati o nastavku rukometnih reprezentativnih akcija. Ako sve to bude u redu, prvi put bismo se okupili u listopadu. Sjedeće godine čeka nas dosta zgusnuti raspored. Prvo Svjetsko prvenstvo, pa kvalifikacije za Olimpijske igre, a novost je što ćemo igrati u Zlatnoj ligi. To je za nas novo natjecanje, nešto po uzoru na nogometnu Ligu nacija. Koliko sam uspio pohvatati, bili bismo u skupini sa Španjolskom i Mađarskom, no detalje ću znati ovih dana – kaže Červar.
Mislite da će se SP igrati sljedeće godine u siječnju?
– Mislim da hoće. Do tada će se sigurno naći lijek za koronavirus. Možda neće cjepivo, ali hoće lijek – naglasio je hrvatski izbornik.
Vlado Stenzel, trener koji je s Jugoslavijom osvojio olimpijsko zlato 1972. godine, a s Njemačkom svjetsko 1978. godine, bio je također aktivan ovih dana i napravio je prijedlog s deset novih rukometnih pravila.
– Da bi netko nešto mijenjao, mora imati jako dobre argumente. Samo ću to reći. Nažalost, rukometna pravila mijenjaju ljudi koji nikad nisu bili treneri. Po meni bi se moralo na sastanak, kada se mijenjaju pravila, pozvati dvadesetak uglednih trenera pa da se onda raspravlja o tome je li neko pravilo dobro ili nije. Da se mene pita, uveo bih samo dva nova pravila.
Prvo da se ograniči napad na 30 sekundi te da se zaustavlja vrijeme samo kada na parket uđe liječnik ili fizioterapeut. Drugo pravilo je da se više ne sudi probijanje, već prekršaj u napadu. Što se pak tiče VAR-a, treba uvesti pravilo da onaj trener koji traži pregled neke situacije u slučaju da je u krivu da više nema pravo na drugi. Što se tiče Stenzela, neki dan sam negdje pročitao kako je rekao da mi je bio savjetnik za SP u Portugalu. To jednostavno nije istina. Istina je da nisam imao pojma gdje je bio 2003. godine – rekao je Červar.
U posljednje vrijeme čitate puno i nogometnih knjiga kada je riječ o taktici, metodi treninga...
– Da, preda mnom je upravo knjiga Raymonda Verheijena, nizozemskog nogometnog trenera. Riječ je o stručnjaku koji je svojim inovativnim pristupom unio revoluciju u metode nogometnog treninga.
Verheijen je još 1998. postao instruktor na edukaciji za stjecanje pro licence pri nizozemskom Savezu, a među njegovim učenicima su i Ruud Gullit, Frank Rijkaard, Ronald Koeman te Johan Neeskens – kaže Červar.
Puno ste toga naučili i iz knjige “Od Trnja do zvijezda” Aleksandra Nikolića, velikog košarkaškog trenera.
– Neke dijelove iz te knjige često volim citirati. On se uvijek zalagao da u klubovima mogu igrati samo po dva stranca, što se meni dan-danas čini kao odlična ideja. Jer ako stranci u klubu, bilo da je riječ o košarci ili rukometu, vode glavnu riječ, onda su domaći igrači samo nijemi promatrači, dodavači – istaknuo je hrvatski izbornik.
Pobijedili smo bogataše
Pratite situaciju u PPD Zagrebu?
– Uvijek sam govorio da naš najjači i najtrofejniji klub mora u svojim redovima imati i najveći broj reprezentativaca. I bilo bi sjajno kada bismo u svoje redove mogli dovesti naše mlade, dobre igrače poput Šarca ili Kuduza – misli Červar.
Sa Zagrebom ste 2000. osvojili deseti naslov prvaka Hrvatske. To vam je jedan od najdražih trofeja?
– Da, s obzirom na to na koji smo ga način osvojili. Naime, ta sezona bila je jedna od najkritičnijih u povijesti kluba. Igrači nisu dobivali plaću, a ja sam za cijelu sezonu dobio 400 njemačkih maraka. Ustvari, 300 jer mi je netko iz kuverte uzeo 100.
S druge strane, imali smo Metković u koji je ogroman novac uložio Stipe Gabrić Jambo. Njihovi rukometaši su u to vrijeme bili bogataši, a mi siromasi. Nije bilo lako ni trenirati u to vrijeme jer su igrači bili bezvoljni. U tako jednoj tužnoj atmosferi uspjeli smo biti prvaci. To je za mene ogroman uspjeh. Da, ovom prigodom još jednom bih čestitao Metkovcima za osvajanje Kupa EHF-a.
Imali su zaista u to vrijeme strašnu momčad, a iz te momčadi sa mnom su tri godine poslije svjetsko zlato osvojili Dominiković, Goluža, Kaleb i Metličić – zaključio je Lino Červar.
