Otto Rehhagel: Umrijet ću uz nogomet!

To znači da će se hrvatski reprezentatici predvođeni Slavenom Bilićem suočiti s legendarnim Nijemcem i njegovim Grcima, koje je 2004. godine senzacionalno odveo do naslova europskih prvaka, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2012. godine u Poljskoj i Ukrajini.

- Ne mislim prestati nakon Svjetskog prvenstva. Dok me god u Grčkoj žele, ostat ću. Moram nešto raditi u nogometu. S njim sam se rodio, uz njega ću i umrijeti – rekao je Rehhagel, a na upit zašto želi nastaviti raditi kad može uživati u neradu, odgovara:

- To je istina. Ali ja uživam u prekrasnom životu. Grci mi daju kompletnu slobodu. Kad sam u Ateni, ujutro doručkujem na svojoj terasi i pritom gledam na Akropolis.

- Sve što mi treba za to jesu pobjede. Moj je život jedinstven. Sve dok je tako, ne želim prestati.

Imate li problema s ugovorom?

-Ovdje sam već devet godina. Svaki put kad potpisujem produljenje, mijenjaju se samo brojke. Aludirate li na grčke financijske probleme, mogu vam samo reći da je naš glavni sponzor državna banka. I prije no što postavite pitanje: da, moja plaća i dalje redovito stiže.

Izgubili ste prijateljsku utakmicu pred vlastitom publikom od Senegalaca 2-0. Imate li zbog toga problema?

- Ne. Nastojimo organizirati prijateljske utakmice u kojima igramo protiv reprezentacija sličnima onima s kojima ćemo se susretati u Južnoj Africi. Osobno, radije gubim nego dobivam. Da pobjeđujemo, ljudi bi pomislili da je sve u savršenom redu. I Njemačka je izgubila od Argentine. Neka je. Da je pobijedila, već biste je proglasili svjetskim prvakom.

Pomišljate li na povratak u Bundesligu?

- Nikad ne reci nikad.

Na pitanje o novome njemačkom prvaku, Rehhagel je odgovorio u svom klasičnom stilu: dugi je niz godina tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća zagorčavao život bavarskom klubu s Werderom, iako je kasnije prešao u Bayern:

- Tko će biti novi njemački prvak? Volio bih da bude Bayer. Bojim se da će biti Bayern.

Danas je praksa da nogometni klubovi, točnije stručni stožeri nogometnih klubova, angažiraju psihologe za mentalnu pripremu igrača. Što vi o tome mislite?

- Ja sam praktičar. Čim je više ljudi oko čovjeka koji odlučuje, to se teže odluke donose. Ne znam što bih o tome rekao. Sve mi se to čini kao hokus-pokus. Ja sam svojoj momčadi motivator, trener, taktičar i psiholog. Nisam za to da se od nogometa pravi kompjutorska igrica. Ja sam najbolje znam kako i što moji nogometaši misle.

I, što misle?

- Uglavnom su zaljubljeni u sebe. Treba ih uistinu tretirati kao manekenke. Kad ih zamijenite, bacit će iz ljutnje svoje kopačke... Tepam svojim igračima. Nazivan genijalcem onoga koji ulazi, ali i onoga koji izlazi. Valja se s time znati nositi.

- Igrači su istodobno i vrlo jednostavni i vrlo kompleksni karakteri. Treba samo ući u njihove glave. Svi su moji igrači znali koliko ih volim. Uvijek im govorim: kao igrače moram vas kritizirati, ali kao osobe meni ste svetinje.