Ovo je jedini grad u Dalmaciji koji ne navija za Hajduk. Iza svega je kultna utakmica o kojoj se i danas ne zna istina

Dijeli ih svega 70 kilometara, povezuje zajednička povijest i više od 80 imena koja su nosila boje oba kluba, ali rivalstvo između Šibenika i Hajduka iz godine u godinu poprima sve žešće razmjere. Tako će sigurno biti i na nedjeljnom dalmatinskom derbiju koji će Hajduk i Šibenik odigrati na Poljudu.

Riječ je o istinskom fenomenu hrvatskog sporta o kojem su ispisane tisuće redaka, a bio je predmet znanstvenih istraživanja, ali i podloga brojnih mitova i sve izraženije mržnje, posebno među mlađim ultrasima. Dalmatinski derbi danas je utakmica visokog rizika koju često prate teški navijački izgredi. Jedan od najkrvavijih dogodio se 2017. kada je u makljaži na šibenskom Starom Pazaru u centru grada privedeno 76 osoba. Sijevale su baklje i palice, a jedan od sudionika nemilog događaja, inače roditelj i hrvatski branitelj, teško je ozlijeđen. Udarajući ga metalnom šipkom trojica napadača slomila su mu jagodičnu i nosnu kost, a oštećen mu je vid te je imao podljeve u mozgu.

Oni malo stariji sjetit će se i velike tučnjave na Šubićevcu 2008, koja se dogodila na tribinama za vrijeme utakmice, a uhvatile su je i kamere HTV-a. Dok na tribinu nije upala policija i počela “pendrečiti” zaraćene skupine, u sjećanje nam se urezala scena kako desetorica huligana šakama i nogama tuku jednog mladića, što je u to vrijeme za prosječne gledatelje bilo šok.

Mnogi čelnici Šibenika ispod sakoa nosili su 'bili' dres 

Naviknuti na rivalstvo i divljaštvo između Torcide i Bad Blue Boysa, tako opaki sukobi Funcuta s navijačima Hajduka mnoge su iznenadili. U idućih nekoliko sezona rivalstvo Šibenika i Hajduka ulazi u mainstream, a kulminiralo je u finalu Kupa 2010. godine, kada je Hajduk u dvije kontroverzne utakmice osvojio trofej. Posljednji je iz penala u sudačkoj nadoknadi na Šubićevcu zabio Senijad Ibričić za konačnih 2:0, a unatoč brojim simpatizerima domaćeg kluba koji su popunili tribine, stadionom je odzvanjalo ‘Šibenske p*čke’. Među onima koji su to izvikivali bilo je i mještana šibensko-kninske županije, jer teza je da za Šibenik navijaju ‘gradski dečki’, dok okolica Krešimirova grada većinom diše za Hajduk. Tu su navijači Hajduka pronašli inspiraciju za pjesmu 'Freze i traktori i seoski putovi...', koju redovito izvode na susretima sa Šibenikom. 

Nakon osvajanja Kupa legendarni trener Hajduka Špaco Poklepović, koji nažalost više nije s nama, izluđivao je na novinarska pitanja o bunkeru koji je postavio i nezaboravnom reakcijom zauvijek se urezao u sjećanje svima koji su ga imali privilegiju slušati.  Bila su to romantična i nezaboravna vremena prepuna osebujnih lica na travnjaku, ali i u 'svečanoj' loži' u koju su tadašnji čelnici splitskog kluba - od Ivice Livaje do Milana Pelivana zvanog Mrki, ulazili s bocom Jegera u ruci, praćeni tamburašima koji su ih dočekali prije utakmice na ručku u Boraji. Takvu atmosferu nije propustio ni pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. 

Crtu razgraničenja Funcuta i Torcide ne možete promašiti ako iz Šibenika krenete magistralom prema Splitu. U mjestu Brodarica nailazite na niz hajdučkih grafita i taj ambijent pratit će vas do Splita - gotovo da nema zida, trafostanice ili prometnog znaka koji nije obilježen muralima Hajduka. Neke ćete vidjeti i uklesane u brdima, poput onog koji su nacrtali mještani Grebaštice, a zanimljivo je kako je grb Hajduka jedini preživio katastrofalni požar na brdu Jelinjak. 

Ako danas pitate neke od mlađih Funcuta, malobrojne ali cijenjene skupine koja nikad ne propušta utakmice hrvatske reprezentacije, koji je razlog mržnje prema susjednom klubu, odgovorit će vam kratko I jasno:

– Ne volimo Hajduk jer volimo Šibenik.

Za razliku od Zadra, čiji je Tornado pobratimljen s Torcidom te svoj klub praktički i ne doživljava, Funcuti gaje neraskidive odnose s Bad Blue Boysima. Po tome su specifični, ne samo navijači, već i svi Šibenčani koji se diče sloganom “Drugo lice Dalmacije”. No, kako  svaka priča često ima dvije strane, tako su  neki od čelnika Šibenika, a posebno sive eminencije kluba, ispod sakoa ipak nosili 'bili dres'. Pamti se i afera s transferom Ante Rukavine koja je financijski opteretila ionako prezaduženi Šibenik koji je zbog financijskog sloma ispao iz lige. Nije mu pomogao ni bivši sudac Ante Kulušić, uvijek blizak Šubićevcu, ali itekako privržen strukturama HNS-a. Prijetio je da će zbog nepravde podnijeti ostavku na sve funkcije u Savezu, ali to se, naravno, nije dogodilo.

Rivalstvo Šibenika i Hajduka u punom sjaju vidjeli smo i na finalu Kupa u Rijeci, kada je Marko Livaja uzeo megafon i pred tribinom Funcuta vikao iste riječi koje grme s tribina kad Splićani gostuju na Poljudu. Prava priča ipak vuče korijene puno prije nego što su mnogi od spomenutih aktera uopće rođeni.

Kultno rivalstvo Osvita i Anarha: 'I danas ne znamo što se dogodilo na toj utakmici'

Kao mitsko mjesto spominje se događaj još prije Drugog svjetskog rata, kad je tadašnji Osvit, najstariji šibenski klub, sa SAŠK-om iz Sarajeva igrao doigravanje za ulazak u prvu ligu.

Šibenskom Osvitu bila je na domaćem terenu u uzvratu potrebna pobjeda od 1:0, no splitski nogometni podsavez, kojem je tada pripadao i grad Šibenik, Osvitu je nakon ranije odigrane utakmice sa splitskim Anarhom, klubom koji je bio preteča RNK Split, isključio šest ključnih igrača, a utakmica protiv Sarajeva završila 0:0. Razlog zašto su bili kažnjeni velika je enigma. To se ne zna ni danas, nije čak bilo ni nekog valjanog formalnog objašnjenja. Svemu je vjerojatno kumovala politika. Šibenski je puk takav potez splitskog podsaveza bacio u očaj i bijes. Od tada se u dijelu Šibenčana probudio dišpet i okrenuli su se Dinamu – ispričao je šibenski novinarski bard Ivo Mikuličin svojedobno za Večernji list.

Međutim naš kolega i čuvar uspomena šibenskog sporta Stanko Ferić tvrdi da su se i prije Drugog svjetskog rata Šibenčani i Splićani borili za prevlast u Dalmaciji, a vidjelo se to nakon Olimpijskih igara u Berlinu 1936., kada su veslači šibenske Krke plasman na Igre izborili protiv splitskog Gusara. Udarna vijest u tisku nije bila da Šibenčani idu na Igre, već da su svladali rivale iz Gusara.

Mnogo godina poslije, šibenski studenti vlakom su putovali na utakmice Cibone, poveznica je bio i Dražen Petrović koji se iz Šibenke za bratom Acom preselio u Zagreb. Acu ne treba pitati za koga navija, on je bio i ostao dinamovac, a kada smo ga pitali kako je do toga došlo, objasnio je: 

'Ljudi danas ne shvaćaju što je nama u Šibeniku značila ta Dinamova šampionska 1982. godina i plava boja, bilo je to za nas koji smo smješteni između Zadra i Splita, nešto veće od svega'

Cukrov: Moj kub je Hajduk

– Pazite, istinski navijači Dinama u Šibeniku mogu se nabrojiti na prste jedne ruke. U Šibeniku se posljednjih 30 godina primarno navija za Šibenik, a tek onda za Hajduk. Iz toga se rodila današnja priča o nekom antagonizmu, jer Splićani nisu mogli shvatiti da netko iz Šibenika naprosto može navijati za Šibenik. Samo je po tome Šibenik specifičan. Zato što ipak primarno navija za gradski, a ne za klub iz regije. Po tome se razlikujemo od Zadrana, koji svoj klub zapravo i ne doživljavaju, već im je Hajduk ishodišna točka kad je riječ o navijanju. Ipak, pričekajte da Hajduk osvoji prvenstvo, vidjet ćete da će i centar i šibenska sela slaviti i izgarati u plamenu – dodat će na to Ivo Mikuličin.

Nikica Cukrov, šibenska legenda i proslavljeni hajdukovac, kaže da je za njega suvišno pitanje za koga će navijati u današnjoj utakmici.

– Znam odakle sam, Šibenik je moj grad, ali podrijetlom sam bodul i Hajduk je moj klub, kazao nam je Cuki.