Zagrebačka diskoteka The Best u nedjelju, 3. ožujka ugostit će međunarodno natjecanje u obaranju ruku. Dolaze najbolji natjecatelji iz Europe, Afrike i Azije, a među njima nadmetat će se i obitelj Kogl. Tata Dražen (45) svjetski je prvak u kategoriji do 70 kilograma, supruga Blaženka višestruka je prvakinja Hrvatske, a natjecat će se i sin Marko (16) te kći Mihaela, donosi novi Max!.
– Moj prvi susret s obaranjem ruku bio je 1986. godine. Bio sam u vojsci u pulskoj vojarni i bilo je organizirano natjecanje u obaranju ruke. U konkurenciji tisuću vojnika pobijedio sam. Mislim da sam dobio nagradno odsustvo, dva ili tri dana. Ne sjećam se baš točno. Ipak je to bilo davno – istaknuo je Dražen.
Potom se 23 godine nije nigdje susreo s ovim zanimljivim sportom.
– Negdje 2009. godine vidio sam na televiziji obavijest da se održava turnir u Dugom Selu. Prijavio sam se, došao i pobijedio – rekao je Dražen.
Dobro, valjda ste se nešto malo i pripremali?
– Ne malo, već puna tri mjeseca. Jer, ni u jednom sportu ne može se ostvariti dobar rezultat bez kvalitetnih i dugačkih priprema. Inače, treninzi su dosta slični treninzima za bodibildere. Najviše se trenira jačanje podlaktice i zgloba. Važno je dobro naučiti tehniku i imati brzinu kada sudac da start za borbu. Ali najviše se radi s utezima – rekao je Dražen koji ima svoju automehaničarku radionicu.
Osvojio ukupno 90 medalja
Od Dugog Sela do danas na raznim natjecanjima skupio je 90 medalja.
– Moji su najveći rezultati europsko zlato u obaranju desnom rukom, europsko srebro u obaranju lijevom rukom i zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj – kaže Dražen.
U finalu se nadmetao protiv ruskog predstavnika.
– U Rusiji je obaranje ruku jako popularno tako da mi nije bilo lako u finalu. Da me pobijedio, Rus bi u svojoj zemlji za svjetsko zlato dobio 20.000 eura – napomenuo je Dražen.
A Dražen je dobio nula kuna. Obaranje ruku nije olimpijski sport niti je od velike važnosti da bi dobio barem simboličnu novčanu nagradu od države ili grada.
– Od svega imam samo zlatnu medalju i naslov svjetskog prvaka. Nije ni to loše...
Do finala je imao osam borbi. Sve to išlo je prilično brzo tako da se nije puno čekalo na sljedeći nastup. Stanka između mečeva traje tri-četiri minute.
– Sve je gotovo u jednom danu – rekao je Dražen.
Natjecanja u obaranju ruku vani se uglavnom održavaju u sportskim dvoranama.
Četiri dana zaredom najbolja
– Ako netko misli da se od ovog sporta može nešto zaraditi, taj se grdno vara. U Hrvatskoj pogotovo. Kod nas nema tako velikog nagradnog fonda kao, primjerice, u Las Vegasu. Još se nisam okušao na tako velikim turnirima. Ovim sportom bavim se tek tri godine pa, kada sam osvojio svjetski naslov i kada sam rekao koliko se dugo bavim obaranjem, ljudi nisu vjerovali – kaže Dražen.
Supruga Blaženka u početku je dvije godine s Draženom samo odlazila na turnire i gledala. To joj se tako jako svidjelo pa se htjela i sama okušati.
– Svi misle da je ovaj sport rezerviran samo za muškarce. Ali nije. Vani se jako puno djevojaka bavi obaranjem ruku, kod nas nešto manje. Najrazvijenije je u Rijeci, gdje postoji jedini ženski klub u Hrvatskoj – rekla je Blaženka.
I ona je poput supruga na svom prvom natjecanju osvojila prvo mjesto.
– Imala sam dobrog trenera, ha-ha. Najviše pamtim nastupe u West Gateu prošle godine kada sam četiri dana zaredom bila najbolja – rekla je Blaženka koja je domaćica.
Kako okolina gleda na vaše bavljenje obaranjem ruku?
– Pa ima svakakvih komentara, dobrih i loših. Ali ne obazirem se na to – zaključila je Blaženka.
>> Tehnika, snaga i spretnost u svega nekoliko sekundi "rukovanja"