Za oproštaj od 2021. godine hrvatska se vaterpolska reprezentacija nekoliko dana pripremala u Zagrebu a potom je, na kraju zajedničkih priprema, odigrala i službenu prijateljsku utakmicu sa selekcijom Crne Gore. U neizvjesnoj završnici Hrvatska je pobijedila s 9:8, a pogodak odluke, 46 sekundi prije kraja, postigao je Ivan Domagoj Zović. Dotad nijedna reprezentacija nije bila u vodstvu s dva pogotka razlike, što znači da se vodila prilično izjednačena borba.
Odigrali lošu utakmicu
Iako je gostujuća vrsta bila prilično oslabljena (bez Ivovića, Đurđića, Brguljana, Lazovića, Ukropine...), izabranici Ivice Tucka (i sami oslabljeni) prikazali su igru s poprilično pogrešaka, što je uostalom priznao i sam izbornik:
– Uopće nisam zadovoljan, odigrali smo lošu utakmicu. Ovo sada već postaje indikativno. Ovo što ste sada vidjeli je ogromna razlika u odnosu na prethodna tri zatvorena treninga. Znam da je puno teže nositi kapicu reprezentacije od ostalih, znam da su se momci pojavili nakon tri-četiri dana blagdana, ali zanimljivo je da mi na treningu izgledamo bolje nego na utakmici. Sve je to meni određeni pokazatelj da ovakvih utakmica svima nama jednostavno treba – izjavio je Tucak za hvs.hr.
Igrači baš i ne dijele mišljenje da su im ove trodnevne pripreme bile neophodne, da ih je trebalo odvajati od obitelji u ove blagdanske dane, što ilustriraju i brojni otkazi. Rino Burić i Hrvoje Benić nisu došli zbog povišene temperature, a sidraš Luka Lozina zahvalio je Tucku uz obrazloženje da ga reprezentacija u ovom trenutku ne zanima. Na sam dan utakmice razbolio se i Luka Bukić, pa ni njega nije bilo u sastavu. U takvoj situaciji strijelci za Hrvatsku bili su Krapić (2), Žuvela (2), Bašić (2), Fatović, Biljaka i spomenuti Zović, a branili su Bijač i Popadić. Za reprezentaciju je nakon duljeg vremena zaigrao Kristijan Milaković, a Konstantin Harkov bio je na pripremama, ali još nema pravo nastupa za Hrvatsku.
Završila je tako jedna loša godina za hrvatsku reprezentaciju (najlošija nakon 2008.), a razdoblje bez trofeja proteglo se već na dvije godine. Te 2008. (četvrto mjesto na EP-u u Malagi i šesto na OI u Pekingu) barem smo imali uspjeha s juniorskim reprezentacijama – europski prvaci do 19 godina, brončani na EP-u do 17, a ove je godine i to izostalo pa je dojam kriznog razdoblja pojačan.
No ipak ukupnu ocjenu ponajviše generiraju rezultati A selekcije, a tu je sve bilo prilično slabo, daleko od kvalitete koju objektivno imamo. Nakon što smo se na OI plasirali posljednjim vlakom (ili zrakoplovom, kako hoćete) jer smo na kvalifikacijskom turniru u Rotterdamu Ruse dobili tek nakon izvođenja treće serije peteraca (ukupnim rezultatom 25:24, samo u petercima 14:13), a Tokio ne bismo ni vidjeli da Popadić čudesno nije obranio udarac Šepeleva koji je Ruse vodio u Japan, mi smo i na olimpijskom turniru odigrali slabo, s puno oscilacija, sve skupa ispod razine.
Stara, otrcana taktika
Pisali smo tada da bi u takvoj situaciji, nakon devet godina Tuckova vladanja, najbolje bilo potražiti novog izbornika jer se Tucak očito potrošio (i napravio nekoliko evidentnih pogrešaka kao što je odluka da u Tokio odemo samo s dva braniča), ali u HVS-u nas nisu poslušali. A to samo znači da u slučaju neuspjeha u 2022. krivac neće biti samo Tucak, nego i vodeći ljudi Saveza na čelu s Mladenom Drnasinom i Pericom Bukićem...
Umirovljeni su preko noći Bušlje, Joković, Lončar i još neki igrači, a izbornik se poslužio starom otrcanom taktikom pomlađivanja. No to je u ovom slučaju floskula (hrvatski bi se reklo: ispraznica), jer igraju valjda najbolji. Nitko od Tucka, a ponajmanje sportska javnost, ne traži nekakvo pomlađivanje, nego samo rezultat – medalju!
VIDEO: Revijalna utakmica za Cicu i Popa
Zbilja ne znam čime je to Tucak zaslužio treći (olimpijski) mandat. Nije dobio Srbiju niti u jednom važnom meču. Priliku treba pružiti ostalima, Kobešćaku, Fatoviću ili Bajiću, a i povratak Rudića bio bi bolje rješenje