Mir u klubu – to je najvažniji preduvjet za uspjeh, odnosno rezultat. Cijelu svoju karijeru igrao sam za rezultat, nisam ni znao koliki niz pobjeda Hajduk ima niti je to bilo kome važno. Važno je bilo postati prvak, kazao nam je nedavno u velikom životnom intervjuu Ivan Katalinić, najuspješniji hajdukovac u povijesti s 21 osvojenim trofejom, kao legendarni vratar, a kasnije i slavni hajdučki trener. I upravo je to jedan od ključnih razloga što Hajduk sada, nakon 15 odigranih kola, izgleda ozbiljnije nego prošle sezone, koja je po svemu trebala biti povijesna, a pamtit će se kao jedna od najgorih mora navijača Hajduka.
Manje bodova nego lani
Trener Gennaro Gattuso je razlog broj dva – o njegovom karakteru i važnosti za Hajduk već smo puno pisali, a činjenica da Hajduk ima sedam bodova više od Dinama i iz utakmice u utakmicu izgleda sve bolje u odrađivanju trenerovih zamisli – svidio se njegov stil nekome ili ne – dokazuje da ti rezultati i rušenje Dinama na strani i kod kuće nisu slučajnost. Mir koji Hajduk sada ima u svlačionici prošle sezone nije postojao. Ivan Leko gotovo je u suzama napustio klub, njegovu smjenu 'garnirali su igrači', moguće i odnos s nekim od najvažnijih od njih, a koji su bili i glavni lobisti za povratak Mislava Karoglana. Mladi trener krenuo je odlično, skupljao bodove u kontinuitetu, ali sigurno ga je koštalo što nije postavio svoje uvjete kada je preuzeo obezglavljeni Hajduk nakon Leke. Nije inzistirao na svojim igračima i svojoj viziji Hajduka, i koliko god se to izbjegavalo reći, bio je samo privremeno rješenje.
Ono o čemu se na Poljudu dosad nije smjelo ni potiho razgovarati, sada je legitimno pitanje: je li ovaj Hajduk veći favorit za naslov od onog kojeg smo gledali prošle godine, a koji je početkom drugog dijela sezone doživio epski raspad, prosuo svu prednost i upao u financijsku i upravljačku krizu?
Statistika kaže da je prošlosezonski Hajduk, kojeg su vodili Ivan Leko i Mislav Karoglan, u prvih 15 kola imao uspješnije brojke nego Gattusov Hajduk. Upisali su dvije pobjede više (ali imaju i tri poraza više), dok Gattuso ima i pet remija, a Leko i Karoglan nisu kombinirano ostvarili nijedan.
Prošlosezonski Hajduk imao je prosječno veći postotak pobjeda, ali lošiju gol-razliku. Protivnici im ove sezone stvaraju više šansi i ukupno je Gattusova obrana primila jedan pogodak više u tih 15 kola. Iz brojki se ipak ne može iščitati koliko je Hajduk prosperirao na manjoj euforiji koja se trenutačno stvara. Usporedbe radi, prošle sezone baš je ta euforija, koja je bila dodatno podgrijana nesuglasicama unutar kluba, koštala Splićane boljeg rezultata u samoj završnici.
Ovaj derbi, obilježen golom Nike Sigura, ujedno je i drugi u kojem Gattuso odnosi pobjedu, donio je puno manje nerealnih očekivanja i snova na prodaju. Gattusov Hajduk – i to nije samo fraza – igra iz utakmice u utakmicu i puno bolje izgleda kad nije pod pritiskom. A pritisak stvara golemo opterećenje igračima od kojih nisu svi jednako jaki, kvalitetni ni zainteresirani da ga izdrže, posebno u Splitu koji 20 godina čeka naslov prvaka i čiji se porazi danima analiziraju kao kataklizma. Prošle sezone dok je Hajduk pobjeđivao u kontinuitetu, o igri se nije raspravljalo, a sad se Gattusova igra podcjenjuje. Pa čak i kad Dinamu uzme šest bodova i od kluba koji nema nikakve šanse za titulu, postane legitimni favorit sa sedam bodova viška. Još jedan od razloga zbog kojeg se o Hajduk sada može razmišljati kao o glavnom konkurentu za naslov jest jako slaba forma Dinama, kojeg skupo košta gusti raspored u Ligi prvaka. No, realnost je da i dalje sve ovisi o njima. Plavi se nadaju kako će u proljeće, kada budu imali manje europskih utakmica, skupljati bodove u HNL-u, jer osvajanje naslova njihov je strateški cilj. Dinamo je sada slabiji i zbog loše odrađenog prijelaznog roka, o čemu svjedoče i brojni analitičari, te mu nedostaje kvalitetnih pojačanja za ovako napornu sezonu.
No, što bi tek trebao reći Gattuso, koji nije dobio gotovo ništa što su mu obećali, te cijele sezone kemija i rotirajući igrače kreira situacije koje samo on razumije? Držati na klupi najveći projekt kluba, Rokasa Pukštasa, šaltati ga s krila na desetku, scenarij je koji se nije mogao lako zamisliti.
Ono što sve više navijača shvaća kao prednost ovosezonskog Hajduka jest Gattusov prisan odnos s igračima koji ga slijede, a dovoljno je pogledati kako mu mladići poput Durdova i Sigura trče u zagrljaj kad zabiju, te kako izgleda Marko Livaja, koji igra vjerojatno najzreliji nogomet u svojoj karijeri.
Ne prodaju se snovi
Još jedna 'sitnica' razlikuje Gattusov Hajduk od onog kojeg smo gledali lani – a to je iskren pristup trenera prema članovima kluba kojima se ne prodaju snovi, već im se nudi bolna realnost i pred njih postavlja štetan ugovor koji je sklopljen s Ivanom Perišićem, a svi znamo kako je to završilo.
– Ovaj Hajduk sada igra pravi talijanski nogomet, kao da sam gledao Serie A. To jest sustavno, na tome se radi i to je smjer, a možemo dugo pričati je li to dobro, loše ili potrebno našoj ligi. Svi bismo željeli vidjeti Hajduk koji zabija 5 golova na utakmici i melje na Poljudu, ali više volim vidjeti ovu veliku, teškom mukom izborenu pobjedu i velikih sedam bodova prednosti. Lani smo se raspali baš kad smo trebali povući prema naslovu, a to je uvijek na igračima. Sada se vidi rukopis trenera, ali uvijek će igrači na terenu odlučiti jesmo li kvalitetni za naslov. Dugo je do kraja, ali ovo je sada ozbiljna i velika stvar, no Hajduk se za titulu mora i ozbiljno pojačati, kazao nam je Tomo Erceg, koji je utakmicu na Poljudu pratio u društvu Nikole Kalinića.
Baš su si zaželjeli nekaj kaj nije realno,