Ako si rođen kao kvadrat, ne možeš umrijeti kao krug, a ja sam rođen prerano: očekivali su me u ožujku, a ja sam se pojavio 9. siječnja 1978., s hrpom crnih kovrča na glavi, spreman suočiti se sa svijetom. Vjerojatno imam gen za nestrpljivost, a ta žurba da izađem iz trbuha moje majke Costanze i počnem mahnito mahati nogama bila je moja prva demonstracija karaktera: tip koji mrzi čekati, impulzivan, adrenalinski. Upravo takav poslije sam bio i na terenu. Moje rođenje ipak je događaj, ja sam prvi muški u svojoj obitelji, ponos i radost mog tate Franca i djeda Gennarina, po kojem nosim ime.
Ovako je talijanska produkcijska kuća Corriere iz prvog lica započela priču o Gennaru Gattusu, velikanu nogometne igre koji je danas postao temelj splitskog Hajduka, trener koji drži na okupu cijeli klub, svlačionicu i urede na prvom katu.
– Kad me dovodio, Nikola Kalinić rekao mi je da je Hajduk religija, da ga slijedi milijun navijača i zbog Kalinića sam ovdje, kazao je nakon svog prvog većeg rezultatskog uspjeha u Hajduku, pobjede protiv Dinama na Maksimiru koja je bila prekretnica u sezoni koju je Nikola Kalinić već 'ugasio' izjavama da borbe za naslov neće biti jer je Dinamo prejak te da Hajduk ne smije, kao dosad, biti prodavaonica snova.
VEZANI ČLANCI:
Prije derbija Kalinić je dobio otkaz u Hajduku, udarivši na privatnoj press-konferenciji u same temelje kluba i navijački model koji komplicira dovođenje i prodaju igrača te gurnuvši Nadzorni odbor u prvi plan, kao tijelo koje odlučuje o onome o čemu ne bi smjelo odlučivati. Kada je predsjednik Ivan Bilić, anonimac u nogometnim krugovima, dao otkaz Kaliniću, kojeg je, kako tvrdi, samostalnom odlukom postavio iz kopački na mjesto sportskog direktora, Gattuso mu je pred kamerama uživo odgovorio jasnom i emotivnom porukom:
– Ovu pobjedu posvećujem Kaliniću, imao je veliku karijeru, veliki je hajdukovac i za njega se može reći sve, osim da je – lažljivac! Imam 400 utakmica iza sebe u velikim klubovima, imam iskustva i osjetio sam da su mi igrači dali svoje srce. Neću ih razočarati i neću otići. Kad ovako rade i trude se, osjećao bih se kao govno od čovjeka! Ako to osjetim, onda ću radije šetati pse nego raditi nešto što ne volim.
Nije samo pobjedom u derbiju Gattuso kupio navijače Hajduka, već su oni osjetili da iza Talijana ne stoji prazna priča, nego iskrene riječi. U klubu u kojem su umjesto optimizma i sinergije nakon dolazaka Ivana Perišića i Ivana Rakitića vladali gnjev i nepovjerenje, najviše upitnika bilo je oko Gattusova angažmana. Zašto je uopće došao u Hajduk, zašto je sa stožerom plaćen za hrvatske prilike basnoslovnim iznosom od 2,5 milijuna eura po sezoni, i što će klubu uopće trener s takvim ugovorom ako mu se ne mogu omogućiti pojačanja koja mu trebaju da razvije plan koji je naumio. Komentiralo se da ni u dosadašnjim klubovima u kojima je radio, od Siona u kojem je počeo do Marseillea koji mu je bio posljednja stanica prije Hajduka, nije stvorio prepoznatljiv stil igre, dok se manje govorilo o tome da je zadržao Milan usred turbulentnog razdoblja na poziciji koja vodi u europska natjecanja ili da je kao trener Napolija uzeo Kup protiv Juventusa. No vrlo brzo Gattusov angažman u Hajduku pokazao se i kao najbolji transfer tadašnjeg direktora Kalinića i kao savršen potez za klub u osjetljivom trenutku. Bilo je još uvijek prerano za zaključak da je Hajduk pogodio s Gattusom, ali nakon što su u prvenstvu i dalje bez poraza te u svakoj idućoj utakmici izgledaju bolje nego u onoj prošloj, pokazalo se da je Talijan upravo onakav profil kakav je Hajduku trebao na mjestu šefa struke.
– Cilj mi je usmjeriti ovaj brod u dobrom smjeru. Ja sam trener, to je moj posao, želim poboljšati neke stvari. Ne želim nametati velike ciljeve, nego trudom i radom donijeti poboljšanja, pa ćemo vidjeti dokle ćemo stići, kazao je Gattuso koji ni sada ne želi komentirati moguću borbu za naslov prvaka.
On je strastven, emotivan, nerijetko i eksplozivan, a te karakterne crte prenosi i na svoju momčad. Inzistira na disciplini, borbenosti, zalaganju i zajedništvu. Kada je stigao u Hajduk, dočekala ga je razbijena vojska, prepuna problema i trzavica u svlačionici, a on je prije svega poradio na kolektivnom duhu i sinergiji među igračima koji su se proteklih sezona u najosjetljivijim trenucima znali i potući što je znalo i procuriti te bi stvorilo napregnutu atmosferu koja je sputavala ciljeve cijelog kluba. Gattuso je od njih tražio samo jedno:
– Dat ću vam i srce i dušu, ali nemojte mi to uskratiti kad izađete na teren.
Marka Livaju dotjerao je i fizički i psihički do razine da Hajdukov najbolji igrač sada igra vjerojatno najzreliji nogomet u karijeri, a Ivana Perišića, s kojim je potpisan očigledno štetan ugovor za klub, odstranio je kada mu je rekao da želi napustiti Hajduk. Ono o čemu se nitko nije usudio progovoriti, a znali su to svi uključeni u Perišićev bajkoviti povratak kući, Gattuso je bez uvijanja kazao pred novinarima na press-konferenciji nakon gostujuće utakmice s Lokomotivom. Prije toga Perišića je ostavio kod kuće, a ubrzo je reprezentativac napustio Split i u zadnjim minutama prijelaznog roka pronašao novi klub. Navijači Hajduka nisu imali dileme, stali su uz Gattusa jer im on jedini nije lagao.
VEZANI ČLANCI:
Hajduk je imao puno većih problema od stila igre, a Gattuso je naglasak stavio upravo na njihovo rješavanje: težio je uvođenju discipline i razine fizičke pripreme što su preduvjeti da bi uopće promišljao o obrambenoj kompaktnosti ili napadačkom nogometu za koji nije imao ni potrebne igrače. A nije točno kazati da za takav stil nema sklonosti ni želje, jer vidjeli smo ubrzo Hajduk koji na terenu visokim presingom ulazi u utakmice i melje protivnike do pobjede. Vidjeli smo od Gattusa i loših poteza, ispadanje iz Europe kao najbolniji moment, iako je utakmica protiv Ružomberoka bila produkt ostavštine prošlosezonskog Hajduka koji se raspao zbog svega što je Gattusa na Poljudu dočekalo.
Odlučio se boriti, kao što se borio tijekom cijele karijere u nezaboravnim utakmicama za Milan u Ligi prvaka ili u dresu talijanske reprezentacije. O tome se većinom zna sve, ali o putu koji je Rino prošao baš i ne. Naučio se boriti još kao dijete, kada se zaposlio kao ribarski pomoćnik, a u životu ga je dopao i težak križ bolesti s kojom se hrve već dulje od deset godina. Miastenija gravis zove se autoimuna bolest koja u težim slučajevima može dovesti i do smrti, jer imunosni sustav greškom napada zdravo tkivo i uzrokuje slabost u mišićima koji su zaduženi za kretanje, a prvi simptomi mogu se prepoznati u očnim mišićima. Jednom je o tome progovorio i otkako je u Hajduku, dajući do znanja navijačima i klubu da postoje puno teže bitke od onih oko kojih se trenutno napinju.
Posebna je u njegovu životu uloga njegova oca koji bio stolar i imao je radionicu blizu plaže. Uz nogomet na pijesku je odrastao i zaljubio se u tu igru.
– Iako smo živjeli uz more, nikada nismo bili u izobilju, ali ništa nam nije nedostajalo. Ja sam kao dijete želio postati ribar. Ako postoji nešto što mi fizički nedostaje u životu koji sada vodim, to je more, moj drugi dom. Jer more je poput mene, ne čeka nikoga, ne može stajati mirno. Moj prvi posao: dostavljač ribe. Prilazio bih gospodi koja su igrala karte ili su čavrljali u baru i nudio im robu, ali pod mojim uvjetima: ako su pristali na moje cijene, dogovorili bismo posao, inače ništa, vraćao bih ribu kući. Ponekad bi među kupcima bio i moj djed. On je bio tvrd orah jer je uvijek tražio nižu cijenu pa bih mu često ribu davao gotovo besplatno. Bio sam prvi koji se dosjetio takvog posla, a zatim su me mnogi prijatelji počeli kopirati. I to je donosilo zaradu: s malo hrabrosti i malo poslovnog smisla, moglo se zaraditi i dvadeset tisuća lira dnevno, nije loše za desetogodišnjaka. I onda si mogao kupiti sve ili gotovo sve: slatkiše, sličice, stripove. Ili nogometnu loptu, naravno.
Pa i danas s malo te hrabrosti i poslovnog smisla Gattuso sigurno plovi nemirnim hajdučkim morem. I tko je taj tko se usudi reći kamo će ga odvesti...
stručan čovjek koji se ne bavi plimom, osekom ili opsjenarstvom kao ostali u klubu. Želim mu sve najbolje.