Rukomet je posljednji loptački sport u kojem ćemo saznati ime osvajača Lige prvaka. Nogometni finale je u subotu, a rukometni u nedjelju.
U subotnjim polufinalima, u Kölnu, igraju Kielce – PSG (15.15 sati) te Kiel – Vezsprem (18 sati).
Na završnom turniru Hrvatska ima rekordnih deset igrača (Šego, Buntić, Štrlek, Čupić u Kielcu, Kopljar u Barceloni, Duvnjak i Brozović u Kielu, te Alilović, Sulić i Slišković u Veszpremu) i jednog trenera (Zvonimir Serdarušić, PSG). Neizvjestan je samo nastup Denisa Buntića koji je ozlijeđen.
Ćavara će teško dostići
Patrik Ćavar s pet osvojenih trofeja hrvatski je rekorder. Sa Zagrebom je dvaput osvojio Kup prvaka, s Barcelonom još tri. Igrao je u još dva finala koja je sa Zagrebom izgubio.
Njegovih pet teško da će netko dostići. Možda Domagoj Duvnjak: ako u nedjelju podigne pehar u dresu Kiela, onda još tri sezone zaredom mora biti pobjednik.
– Uh, tko bi rekao da sam nanizao pet trofeja. Vrijeme brzo leti. Hoće li me netko od naših igrača dostići? Teško, ali vjerujte da bi mi bilo drago. Imao sam sreću da sam u to vrijeme, od 1990. do 2000. godine, igrao u dva najveća kluba tog vremena, Zagrebu i Barceloni – rekao je Ćavar.
Kada ste počeli igrati rukomet, vjerojatno niste ni sanjali da ćete pet puta osvojiti Kup prvaka.
– Naravno. Tako nešto nije mi bilo ni u mislima. Onda se posložila sjajna momčad u Zagrebu. Većinom su to bili igrači koji su osvojili Svjetsko juniorsko prvenstvo u Rijeci 1987. godine. Zbog Domovinskog rata cijelu sezonu 1992. godine bili smo domaćini u Njemačkoj, a finale protiv Santadera igrali smo u Grazu. Dobro se sjećam tih finalnih utakmica. U Grazu smo imali veliku podršku s tribina, a na kraju smo pobijedili nešto sitno. Ali smo u Španjolskoj odigrali za povijest. Deset razlike. Svi smo dobro igrali, a posebice Pušnik koji je radio čuda na vratima. Na zajedničkoj večeri Španjolci dugo nisu mogli doći k sebi – kaže Ćavar.
Nakon prvog, stigao je i drugi trofej, ovog puta protiv Wallaua.
Urnebesi u Ledenoj dvorani
– E, to je već bilo gust finale. Još i danas je ispred mene slika Iztoka Puca, pokoj mu duši, koji ulazi dvije sekunde prije kraja s klupe i postiže pogodak za drugi naslov. Te smo sezone konačno igrali domaće utakmice u Zagrebu. Na svakoj utakmici u Ledenoj dvorani bio je urnebes i svi suparnici sa strahom su dolazili u goste, baš zbog bučnih navijača – istaknuo je 45-godišnji Pako, u svoje vrijeme jedno od najboljih lijevih krila na svijetu.
Sa Zagrebom je još dvaput gubio finala Kupa prvaka, prvo protiv Elgoriage (1995.), a potom i Barcelone (1997.).
– Imao sam 25 godina, već sam bio dugo u dresu Zagreba i želio sam promjenu. Imao sam nekoliko inozemnih ponuda, a kada je stigla na iz Barcelone, nisam dvojio ni trenutak. U to vrijeme Barcelona je bila vrh vrhova i bio je privilegij igrati u takvoj momčadi. Na svakoj poziciji bila su po dva odlična igrača. U svako doba dana i noći mogu nabrojiti tu momčad – Svensson, Barrufet, Guijosa, Masip, Šepkin, O’Callaghan, Urdangarin, Garralda, Ortega – prisjeća se Ćavar.
Zanimljivo je da je od tri naslova s Barcelonom dva osvojio protiv Zagreba.
– Prvi finale protiv Zagreba pamtit ću po jako nabrijanoj atmosferi u uzvratnoj utakmici. No opravdavam Zagreb i njegove navijače koji su bili jako ljuti nakon prve utakmice. Svi se ljubitelji rukometa dobro sjećaju austrijskih sudaca Wille i Vorderleitnera koji su jako oštetili zagrebaše u porazu 18:28 u Blau Grani. Ne znam zašto su se austrijski suci pogubili u drugom poluvremenu. U uzvratu sam čak i ja bio izviždan, ali ponavljam, nisam to zamjerio navijačima – rekao je Ćavar.
Tko će u nedjelju slaviti u Köln areni?
– Moj favorit je PSG. Imaju dva najbolja igrača svijeta, Hansena i Karabatića – zaključio je razgovor Patrik Ćavar.
Vori (PSG) je nas jedanaesti igrac na ovome zavrsnom turniru lige prvaka! Dakle ne deset nego jedanaest igraca i jedan trener!