Ozren Bonačić rođeni je mladostaš, žabac od glave do pete. Kao igrač nastupao je samo za Mladost, osim onih 10 dana provedenih u Partizanu (1964.). Danas je u prividnoj trenerskoj mirovini, ali u vaterpolu je još do grla. Najboljim u 2010. smatra Josipa Pavića.
– Bio je najbolji vratar EP-a, bez obzira na to što je ta čast službeno pripala Talijanu Tempestiju. Pavić je imao samo jedan slab dan, protiv Crne Gore, a taj smo susret zato i izgubili. Osim igračkih, Pavić ima i iznimne ljudske kvalitete – obrazlaže Bone.
– Na drugom je mjestu još jedan vratar - Vićan?!
– Frano je fantastičan vratar i jako mi je kao treneru prirastao srcu. Vrlo mladoga sam ga i uveo za prvog vratara Mladosti, iako su mi neki zamjerili što ga u finalu Kupa prvaka s Posillipom 1997. nisam zamijenio iskusnijim Maksimovom.
– Na treće mjesto postavili ste Damira Burića?
– Drago mi je da je nakon podosta godina - kad njegova igra nije priznata kao danas - nominiran za najboljeg igrača Europe. I da nije Vanje Udovičića, vjerojatno bi bio i izabran za najboljega.
– Potom su u vašem izboru sidraši Dobud i Hinić?
– Dobud je nepredvidiv sidraš, ali u pozitivnom smislu. Imponira svojom lucidnošću i izvanredno motivirajuće djeluje na suigrače. Hina je svjetsko čudo. Godinama je već jedan od najboljih sidraša na svijetu. Godinama sam ga pokušavao dovesti u Mladost i drago mi je da na Savi završava karijeru. Izvanredan igrač s izvanrednom karijerom.
– Andro Bušlje?
– Odličan u obrani ali i opasan u napadu. Na EP-u jedan od naših najboljih igrača, njegovih šest pogodaka Rumunjima dugo će se pamtiti.
– I na kraju - Muslim?
– Teško mi je između Muslima, Barača, Sukna i Jokovića bilo izabrati jednog. Odlučujem se za Muslima jer iznimno napreduje. Odlično se snalazi u ulozi u kojoj se izvukao dalje od vrata.